Trpinje
Trpinje | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Opština | Čajniče |
Stanovništvo | |
— 2013. | 102 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 32′ 48″ S; 19° 02′ 26″ I / 43.54667° S; 19.04056° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Trpinje su naseljeno mjesto u opštini Čajniče, Republika Srpska, BiH. Prema popisu stanovništva iz 1991. u naselju je živjelo 102 stanovnika.
Geografija
[uredi | uredi izvor]![]() | Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Istorija
[uredi | uredi izvor]Neselja Trpinje, Šapići, Ponikve i Starnići[1] su u zoru 14. februara 1993. iz pravca Bukovice u opštini Pljevlja napadnuta od strane Armije Republike BiH u čijem sastavu se nalazilo oko 500 vojnika.[2]
Prethodno napadu, pripadnici Armije Republike BiH su iz Goražda prošli kroz nezaštićene zone Republike Srpske i prešli u mjesnu zajednicu Bukovica na sjeverozapadu opštine Pljevlja u Saveznoj Republici Jugoslaviji.[2] Prebacivanje pripadnika Armije RBiH na teritoriju Savezne Republike Jugoslavije su organizovali Muslimani iz mjesne zajednice Bukovica u opštini Pljevlja, od kojih su se neki pridružili Armiji RBiH tokom napada na opštini Čajniče.[2]
Naređenje za napad Armije RBiH na opštinu Čajniče su u Sarajevu 10. februara 1993. izdali Enver Mujasinović i Fahrudin Radovčić.[2] U dokumentu koji je objavio Samir Halilović, kaže se sljedeće: „Napad na Čajniče treba izvesti 14. februara 1993. u ranu zoru preko teritorije Crne Gore. Postoje kuriri na crnogorskoj teritoriji koji nas obavještavaju o kretanju Vojske Jugoslavije. Kuriri Mamko Bungur i Samir Vranj će prihvatiti naše jedinice na granici i sprovesti ih na bezbjedno mjesto noć uoči napada. Jedna će grupa 13. februara 1993. biti smještena kod Rizvanovića. Nju će voditi Mujko Dedović. Treba izbjeći eventualni sukob sa Vojskom Jugoslavije po svaku cijenu, jer bi to značilo svaki prekid kontakta za Goražde.“[2]
Stanovnici sela Šapići su tokom napada pokušali da pobjegnu u naselje Ponikve, ali su u toku bjega napapadnuti.[2] Tokom napada su ubijena 24 srpska civila sa prostora opštine Čajniče.[2] Najmlađa žrtva je trinaestogodišnji Željko Mašić.[2] Dio stanovništa među kojima su bili uglavnom žene i djeca, zarobljen je i odveden u Goražde.[2] Tridesetogodišnja Polka Mašić je tokom napada silovana pred kućom, zatim odvedena u Goražde i kasnije razmijenja, a u septembru 1994. je umrla u bolnici Kamenica pored Novog Sada.[1][2] Preživjeli su među napadačima prepoznali stanovnike Bukovice u opštini Pljevlja.[2] Centar bezbjednosti Čajniče je tri dana nakon pokolja za 38 Muslimana iz Bukovice raspisao potjernicu.[1] Za zločin niko nije odgovarao.[2]
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Nacionalnost[3] | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. |
Srbi | 102 | 100 | 134 | |
Jugosloveni | 8 | |||
ostali i nepoznato | ||||
Ukupno | 102 | 108 | 134 | ' |
Demografija[3] | ||
---|---|---|
Godina | Stanovnika | |
1961. | 198 | |
1971. | 134 | |
1981. | 108 | |
1991. | 102 |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v „Krvnici su u vašoj Crnoj Gori — prilog za REKOM”. in4s.net. 19. 5. 2009. Pristupljeno 10. 2. 2012.[mrtva veza]
- ^ a b v g d đ e ž z i j k „Pečat: Zločin u naselju Trpinje i Šapići (od 36,44 do 45,15 min)”. Radio-televizija Republike Srpske. 9. 2. 2012. Pristupljeno 10. 2. 2012.[mrtva veza]
- ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.