Ujedinjena omladina srpska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ujedinjena omladina srpska bivši je politički pokret osnovan krajem avgusta 1866. godine u Novom Sadu u Habzburškoj monarhiji, a bio je aktivan do 1871. godine.

Nastala je na inicijativu bečkog omladinskog društva „Zora” koje je pozvalo đačke, studentske i pevačke družine na sastanak radi jedinstva srpske omladine.[1] Tom sastanku se odazvalo šesnaest družina. Na osnivačkoj skupštini održanoj 15-18. avgusta 1866. u Novom Sadu utvrđeni su osnovni ciljevi ovog pokreta: odgajanje svesti o slavnoj prošlosti, utvrđivanje bratske zajednice, razvitak čovečanskih vrlina, svekoliki napredak Srba itd. a parola im je bila Srpstvo sve i svuda. Osim toga korišćene su krilatice: „Prosvetom ka slobodi” i „Sve na osnovu istine, a s pomoću nauke”.[2]

Organizacija je bila izrazito slovenofilska. Njen predstavnik na etnografskoj izložbi i sveslovenskom sastanku u Moskvi maja 1867. godine bio je njen sekretar Vladan Đorđević, koji se oduševio ovom manifestacijom sveslovenstva. Ujedinjena omladina srpska je u svojim redovima okupljala znamenite Srbe toga doba kao što su: Vladimir Jovanović, Jevrem Grujić, Svetozar Miletić, Jovan Jovanović Zmaj, Laza Kostić, Aleksandar Sandić, Nikola I Petrović,[3] Marko Miljanov Popović, Nikola Pašić, Mašo Vrbica, Lazar Tomanović, Vladimir M. Jovanović, Valtazar Bogišić.[4]

Kada je rad ove organizacije bio zabranjen u Kneževini Srbiji i Austrougarskoj, sedište Omladine je postalo Cetinje u Kneževini Crnoj Gori, a njihove ideje su bile propagirane u „Glasu Crnogorca” i „Pančevcu”. 1871. godine je formirana pod inicijativom kralja Nikole, dipolomatskog zastupnika Knjaževine Crne Gore u Patrogradu i Beču prof. dr. Aleksandra Sandića i vojvode Marka Popovića Družina za oslobođenje i ujedinjenje srpsko na Cetinju.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Đ. Ignjatović, Svetozar Marković i "Srpska opština" u Petrogradu, Istorijski časopis 22 (1975), 113.
  2. ^ S. Rajić, Vladan Đorđević, biografija pouzdanog obrenovićevca, Beograd 2007, 40.
  3. ^ Jelena Danilović: Sto godina Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru, Arhiv za pravne i društvene nauke, 1-2, (2006). pp. 233.
  4. ^ Niko S Martinović: Valtazar Bogišić i Ujedinjena omladina srpska, Zbornik Matice srpske, sveska 9

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]