FK Bekeščaba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
FK Bekeščaba
FK Bekeščaba 1912 Elere
Puno imeBékéscsaba 1912 Előre SE
Békéscsaba Előre SE
NadimakLilak
Osnovan1912
StadionStadion Korhaz utca,
Bekeščaba, Mađarska
kapacitet 13.000
Kapacitet13.000
PredsednikMađarska Čaba Filep
MenadžerMađarska Janoš Sarvaš
LigaMađarska treća liga
Domaća oprema
Gostujuća oprema

FK Bekeščaba ili skraćeno Lilak (mađ. Békéscsaba 1912 Előre SE) je fudbalski klub iz Bekeščabe, Mađarska. Utakmice igraju na domaćem višenamenskom stadionu Korhaz utca, kapaciteta 13.000 gledalaca.

Sportsko društvo Bekeščaba Elere je u svom zenitu obuhvatalo preko 400 članova, ali najrazvijeniji i najpopularniji ogranak je fudbalski klub ovog društva. Od svog osnivanja pa do danas ovaj fudbalski klub je ostao vodeći po popularnosti i uspehu u Bekeščabi. Do prvoligaškog takmičenja FK Bekeščaba je uspeo da se popne 1974. godine, sa izuzetkom od dve sezone sve do 1998. godine je bio stabilan član prvoligaškog karavana. Svoj najveći uspeh Bekeščaba je postigao 1988. godine kada je postao pobednik mađarskog kupa. Takođe je bio uspešan u sezoni 1993/94 kada je u jakoj konkurenciji od šesnaest klubova zauzeo treću poziciju samo pet poena iza šampiona Vaca i dva boda manje od drugoplasiranog Honveda. Te sezone takođe se može pohvaliti sa najviše postignutih golova 68 i najboljom gol-razlikom u čitavoj ligi +39 golova.

Od svog osnivanja fudbalski klub je dao veliki broj reprezentativaca od kojih su najpoznatiji Ignac Amšel, Jožef Pastor i Atila Kerekeš.

Tokom 1991. godine, zbog raznih društveno, ekonomskih i političkih događaja u Mađarskoj, sportsko društvo se raspalo i ostao je samo fudbalski ogranak. Ostali sportski ogranci su se razišli svako u svom domenu i finansijskim mogućnostima.

Promena imena kluba[uredi | uredi izvor]

  • 1912.: Radničko društvo telesnog odgoja Bekeščaba Elere,(Békéscsabai Előre Munkás Testedző Egyesület)
  • 1948.: Sportski klub Bekeščaba Elere, (Békéscsabai Előre SC)
  • 1970.: Sportski klub Bekeščaba Elere Spartak, (Békéscsabai Előre Spartacus SC)
  • 1991.: Fudbalski klub Bekeščaba Elere, (Békéscsabai Előre FC),
  • 2005.: Sportsko društvo Bekeščaba 1912 Elere, (Békéscsaba 1912 Előre SE)

Istorija kluba[uredi | uredi izvor]

Početne godine[1][uredi | uredi izvor]

U Bekeščabi je 22. oktobra 1912.[2] osnovano Radničko društvo telesnog odgoja Bekeščaba Elere (Előre Munkás Testedző Egyesület). Samo osnivanje je najavljeno u maju mesecu, pravilnik je usvojen 22. oktobra a klub je priznat i registrovan u proleće 1913. godine. Početni problemi oko organizacije i tehnikalnosti su dovele do toga da se samo fudbalska sekcija kluba registruje. Osnivačke boje kluba su bile žuto bele ali istovremeno sa registraciojom kluba Elere zvanično je usvojeno da boje kluba budu belo ljubičaste. Fudbalski klub je prvu utakmicu odigrao protiv FK Đomaendred Knera (Gyomaendrőd Kner SC) i krajnji rezultat je bio 1:0 za Bekeščabu.[3]

Prvi reprezentativac iz FK Bekeščaba Elere je bio Ignac Amšel, golman, koji je 18. decembra 1922. godine imao svoj debi na utakmici Mađarska-Poljska.[4][5]

Svetska ekonomska kriza tokom dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog veka se odrazila i na sport. Tako je 1933. godine potisnut ekonomskim teškoćama i novčanim dugovima privremeno ugašen fudbalski klub Elere MTE.

Posleratne godine[uredi | uredi izvor]

Posle Drugog svetskog rata u Bekeščabi fudbal je preuzeo FK Terekveš (Törekvés SE) ali su odmah 1946. na sva obeležja kluba stavšena belo ljubičasta boja i stari naziv kluba Elere MTE. Tokom pedesetih godina klub je poneo novi naziv Epitek (Építők) i igrao pod tim imenom sve do 1963. godine kada je opet vraćeno staro ime Elere i klub je počeo da igra na svom novom i današnjem igralištu Stadion Korhazi utca (Kórház utcai stadion) gde su te godine i sagrađene klupske prostorije.

Pomoću velikih napora i entuzijazma, sportskih radnika, stigli su i prvi veći uspesi u fudbalski klub u Bekeščabi. Tokom drugoligaške sezone 1968. godine FK Bekeščaba Elere je stigao na kraju sezone na poziciju šampiona druge mađarske lige, ispred tada veoma jakog FK Solnoka, i plasirao se u tadašnju mađarsku prvu B ligu. Te sezone tim je na domaćem igralištu izgubio samo jedan bod, i primio je ukupno samo 19 golova, što je bilo najmanje od svih takmičarskih grupa nacionalnih šampionata Mađarske.[6]

Sledeći važan datum u istoriji kluba je bio 28. decembar 1970. godine. Nekoliko manjih fudbalskih ekipa se udružilo sa FK Elere i rodio se SD Bekeščaba Elere Spartak (Békéscsabai Előre Spatacus Sport Club).

Novo sportsko društvo je imalo dvanaest sekcija. Po tadašnjoj rang listi sportskih klubova i društava FK Elere se nalazio na 239. mestu lestvice u Mađarskoj.[7] Sa ovim udruživanjem raznih klubova i sekcija novo sportsko društvo SD Bekeščaba Elere Spartak se popeo na zavidno 12. mesto, jedno od najboljih ako se računaju samo klubovi van okvira Budimpešte.

Sedamdesete i prvi veliki uspesi[uredi | uredi izvor]

Posle višegodišnjeg igranja u drugoligaškom rangu takmičenja, 16 juna 1974. godine FK Bekeščaba Elere je odigrao odlučujući susret i pred pet hiljada bučnih gledalaca kao gost u Sentandreja pobedio sa 2:0 i tako sebi obezbedio drugu poziciju na tablici iza Diošđera. Ta druga pozicija je obezbeđivala ulazak u prvu ligu.[8] Prvoligaško takmičenje je donelo pravu fudbalsku groznicu u Bekeščabu. Preplatne ulaznice su razgrabljene, stadion u Bolničkoj ulici je ekspresno obnovljen teren osvežen novom travom i tribine pokrivene. Istorijski datum za klub je bio 31. avgust 1974. godine. Na taj dan je odigrana prva prvoligaška utakmica i to protiv višestrukug mađarskog šampiona ekipe MTK. Belo ljubičasti su požnjeli i prvu prvoligašku pobedu. Pred 16.000 navijača pobedili su favorizovanog protivnika sa 3:1 i pokazali da se na ovu ekipu mora i te kako računati.[9]

Podrška navijača je te prve prvoligaške sezone bio ogromna. Na utakmici protiv FK Ferencvaroša, popularnog Fradija, je prisustvovalo 22.000 gledalaca i domaći tim je opet izvojevao pobedu koja se prepričavala među navijačima. Krajnji rezultat je bio 1:0 za Bekeščabu. Ipak pored svih ovih zvezdanih trenutaka opstanak u prvoligaškom takmičenju je i sreća igrala ulogu. Proširivanje prve lige je obezbedilo opstanak u prvoj prvoligaškoj sezoni. Sledeće sezone su donele sigurnije igre i više se nije razmišljalo o opstanku već o što boljem plasmanu na tabeli. Svetsko prvenstvo u Španiji je donelo novo priznanje bekeščabanskom fudbalu. Član ekipe Bekeščabe, Atila Kerekeš je pozvan u reprezentaciju. Ta ekipa Mađarske je ostvarila istorijsku pobedu od 10:1.[10] protiv Salvadora. Kerekeš je igrao na utakmici protiv Belgije, kada su igrali nerešeno 1:1.[11] Sledeća 1983. godina je donela ispadanje iz prvoligaškog takmičenja, ali se ekipa brzo oporavila i već sledeće 1985. godine je opet bila u prvoligaškom takmičenju i kao novodošli sezonu je završio na izvanrednom šestom mestu.

Tokom sezone 1987/88 umalo da dođe do neprijatnog iznenađenja po navijače iz Bekeščabe. Tim je na kraju sezone zauzeo 13. mesto i morao je da se bori za opstanak u prvoj ligi. Utakmica je odigrana u Debrecinu i pobeda od 2:0 je obezbedila novu prvoligašku sezonu.

Iste godine, kada se ekipa borila za svoj prvoligaški opstanek, četa trenera Janoša Čanka je stigla do finala mađarskog kupa. U izvanrednoj utakmici, koja je igrana u Solnoku, i sa podrškom od 4.000 vernih navijača ekipa tim iz Bekeščabe je pobedio Honved (te sezone šampion Mađarske) sa rezultatom 3:2. Golove za FK Elere Spartak su postigli Černuš Gol 60; Gruborović Gol 69; i Čato Gol 80.[12] Ovom pobedom je fudbalski klub iz Bekeščabe ostvario svoj najveći uspeh do tada i poneo titulu pobednika mađarskog kupa.[13] Kao pobednik domaćeg kupa ekipa iz Bekeščabe je dobila priliku da igra zvanične utakmice u Evropi. Svoj prvi internacionalni nastup Bekeščaba je imala u Kupu pobednika kupova na utakmicama protiv Norveškog fudbalskog kluba Brinen i pobedila je sa ukupnim skorem od 4:2 (3-0, 1-2). U sledećem kolu FK Bekeščaba se namerila na turskog prvoligaša Sakarijaspora i izgubila u ukupnom skoru sa 1:2 (0:2, 1:0) i tako završila svoju prvu evropsku turneju.[14]

Posle ovih, za ovaj tim, izvanrednih uspeha nastupili su trenuci opuštanja i tim je posle sezone 1990/91. morao zbog slabih rezultata da napusti prvoligaško takmičenje.

Devedesete[uredi | uredi izvor]

Društvene i ekonomske promene koje su se dešavale tokom devedesetih u Evropi i Mađarskoj dodirnule su i klub. Finansije su toliko opteretile Elere Spartak da su kapije kluba morale da se zatvore i klub ugasi. Međutim to nije bio kraj fudbala u Bekeščabi, iz pepela prethodnog kluba rodio se FK Bekeščaba Elere (Békéscsabai Előre FC). Međitim sve ove promene su dovele do toga da se klub morao opet preseliti u niži rang takmičenja. Takmičenje u nižem razredu je trajalo jednu sezonu i već u novoj 1992/93 su se našli na petoj poziciji prvoligaškog karavana i stigli do polufinala mađarskog kupa gde su izgubili od FK Sombathelj Haladaš (0-3, 3-1). Sledeća prvoligaška 1993/94 sezona je donela još veći uspeh. Tim iz Bekeščabe je zauzeo treću pozuciju na prvoligaškoj tabeli. Ova sezona je ostala u trajnom sečanju navijača belo ljubičastih.[15] Ipak treća pozicija na prvoligaškoj tabeli je donela i internacionalno takmičenje u Bekeščabu. Elere je igrao u Intertoto kupu. Elere je izgubio od Odenše, a redom je pobeđivao FK Rapid Beč (3-0), FK Sion (7-2) i FK Dinamo Drezden (3-2). Ovim se tim kvalifikovao za Kup Uefa gde je igrao protiv FK Vardara i ostvario tesnu pobedu (1-1, 1-0), i onda su naišli na tvrd ruski orah Kamišin (1-6 és 1-0) i time je bila završena evropska sezona FK Bekeščabe. Sledeća sezona 1994/95 je donela novo peto mesto na prvoligaškoj tabeli, ali već u narednoj 1995/96 su morali da se bore za opstanak. U doigravanju pobeđena je ekipa FK Rakoci Kapošvar|Kapošvara u dve utakmice sa 5:0, u prvoj utakmici je bilo 0:0, i time izboren opstanak u elitnom takmičenju. Ova i sledeća sezona je donela dosta veliku promenu u igračkom kadru, što se i odrazilo na uigranost ekipe. U sezoni 1997/98 su opet ispali iz prvoligaškog takmičenja.[16]

Dvehiljadite[uredi | uredi izvor]

Ulazak u novi milenijum klub je obeležio sa novim imenom FK Elere Bekeščaba (Előre FC Békéscsaba) i povratkom u prvoligaško društvo.

Tokom 2002/03 sezone Bekeščaba je u plejofu izborio poziciju za opstanak i time još jednu sezonu u prvoligaškom takmičenju. Poseta je bila prilično dobra za prvoligaške prilike u Mađarskoj a plejofskog uzbuđenja je bilo na pretek.[17] Pored dovođenje novog trenere Lajoša Garamvelđija, srećna okolnost opstanku je bila i slabljenje FK Honveda i FK Dunafera u drugom delu sezone i ekipa iz Bekeščabe je uspela da ih pobedi i izvuče dragocene bodove. Sledeću sezonu je FK Elere počela osetno pojačana u igračkom kadru. Sezona je počela izuzetno dobro dok je impuls trajao tako da su se na kraju sezone opet borili za opstanak u ligi. Zauzeli su pretposlednje 11 mesto i morali su da igraju utakmicu za opstanak protiv prvaka iz nižerazrednog takmičenja FK Rakošpalota. I ovaj put su uspeli za dlaku da izbegnu ispadanje.[18] Posle svih ovih uzbuđenja u 2004. nova sezona 2004/05 je donela senzacionalna oduzimanja bodova i kažnjavanje mnogih prvoligaških ekipa. Prvo je klub zbog finansijskih teškoća prodat Darku Čanadiću, bosanskom biznismenu. Ovaj potez je na momenat popravio finansijsku situaciju u klubu ali je doveo do sumnjivih poslova i podmićivanja koje je novi vlasnik koristio da bi klubu obezbedio bodove.[19][20][21][22] Sve ove malverzacije su dovele do kažnjavanja FK Elere oduzimanjem 15 bodova i prebacivanjem u niži razred takmičenja. Klub je ostao dužan 44 miliona forinti. Gradski oci su u međuvremenu oduzeli fudbalski teren i prostorije kluba na ime duga, tako da je postojala bojazan da će grad ostati bez fudbalskog kluba. Da se to ne bi desilo Sportsko društvo Jamina (Jamina SE) u dogovoru sa gradskim vlastima je osnovala novi fudbalski klub FK Bekeščaba 1912. Elere (Békéscsaba 1912 Előre SE) i počela je da igra u Trećoj mađarskoj ligi grupa Alfeld za koju je imala dozvolu da učestvuje.[23]

Odmah prve sezone, novoosnovani tim je uspeo da osvoji prvo mesto u svom rangu takmičenja i da pređe u viši rang, Drugu Mađarsku fudbalski ligu, grupa zapad. Ova grupa je opet bila izuzetno jaka, dovoljno je spomenuti bivše prevoligaše Njiređhazu i Ferencvaroš. Ta nadolazeća jesen i nije bila plodna tako da ni nešto bolje proleće nije donelo bodove za opstanak u ligi ,[24][25] kiesett az NB II-ből.[26] Tako da je fudbalsku sezonu 2007/2008 FK Bekeščaba provela u mađarskoj fudbalskoj trećoj ligi. Sada je FK Bekeščaba u novoj sezoni odredila sebi stari cilj, ulazak u viši razred takmičenja, ali sa novom taktikom. Pozvani su mladi talentovani igrači iz podmlatka i ojačani sa nekolicinom iskusnih igrača da ostvare zadati cilj. Tako jei bilo, nova mladost je pomešana sa iskustvom uspela da se plasira u viši rang takmičenja, drugu mađarsku fudbalsku ligu.[23][27]

Sportski uspesi[uredi | uredi izvor]

FK Bekeščaba je od sredine šezdesetih godina prošlog veka neprekidno napredovala, uz manje zastoje uspela da dogura do prve lige, ali nestankom finansijske podrške opet ja pala do variranja između druge i treće lige iz koje pokušava da se izvuče i vrati na stare staze kada je bio prvoligaš.[28]

Hronologija uspeha:[23]

  • 1968: Ekipa se plasirala u drugu ligu
  • 1970: Spajanjem nekolicine manjih sportkih društava stvorio se FK Elere Spartak
  • 1974: Ekipa Bekeščabe se plasirala u prvu ligu
  • 1988: Ekipa FK Bekeščaba je ostvarila svoj do sada najveći uspeh. Osvajač pehara pobednika mađarskog kupa (Magyar Népköztársaság Kupát).[12]
  • 1993/94: Najbolji do tada rezultat Bekeščabe u mađarskom prvoligaškom takmičenju, osvajanje 3 pozicije i učešće u internacionalnom takmičenju.

Stadion[uredi | uredi izvor]

Stadion u Bolničkoj ulici Bekeščaba, 2003

FK Bekeščaba Elere, domaći grad je Bekeščaba i stadion u šestom okrugu zapadnog dela grada u Bolničkoj ulici (Kórház utca). Ranija mesta igrališta isto su bila u Bekeščabi ali u nekim drugim ulicama Čanji ulica, Kazinci ulica i na kraju opet Bolnička.

Stadion je otvoren 31. avgusta 1974. godine, travnata površina je sa veličine 105 × 70 i na tribinama ima mesta za 13.000 gledalaca. Do 1988. godine nije bilo nikakve dogradnje ili poboljšanja, te godine je zbog učešća u kupu kupova dodat semafor. Devedesetih godina su urađene manje rekonstrukcije na prostorijama kluba a tek 2005. godine su postavljeni reflektori i to tek na zahtev Mađarskog fudbalskog saveza.

Rekordi[uredi | uredi izvor]

  • Zvanično najveća poseta : protiv FK Honveda, 21.000 gledalaca
  • Nezvanično najveća poseta: 22.000 gledalaca, 1975. prolećni deo prvenstva protiv FK Ferencvaroša.[29]

Klupske statistike[30][uredi | uredi izvor]

Pozicija na tabeli[uredi | uredi izvor]

Godina Pozicija Prosečna poseta po utakmici Godina Pozicija Prosečna poseta po utakmici
1974/75
14.
14 553
1990/91
15.
5 667
1975/76
15.
11 877
1991/92
Druga liga: 1.
3 733
1976/77
13.
13 412
1992/93
5.
6 333
1977/78
10.
11 353
1993/94
3.
8 333
1978/79
12.
11 236
1994/95
5.
7 367
1979/80
14.
9 294
1995/96
14.
5 067
1980/81
9.
8 559
1996/97
14.
4 765
1981/82
10.
6 412
1997/98
17.
4 971
1982/83
16.
7 467
1998/99
Prva B liga: 13.
-
1983/84
Druga liga: 3.
4 895
1999/00
Prva B liga: 6.
-
1984/85
6.
7 800
2000/01
Prva B liga: 8.
-
1985/86
12.
7 533
2001/02
Prva B liga: 1.
-
1986/87
8.
10 600
2002/03
10.
3 668
1987/88
13.
8 867
2003/04
11.
3 150
1988/89
7.
8 066
2004/05
16.
2 668
1989/90
11.
6 733
2005/06
Treća liga: 1.
-

Fudbaleri sa najviše utakmica[31][uredi | uredi izvor]

Ukupno
utakmica
Ime igrača
361 Jožef Pastor
296 Atila Kerekeš
270 Karolj Kiraljvari
240 Šandor Čato
228 Zoltan Senti
218 Đerđ Fabulja
180 Mihalj Mračko
178 Janoš Laza, Mihalj Otlakan
Ukupno
utakmica
Ime igrača
175 Mikloš Čanaloš
163 Jožef Sekereš
160 Šandor Vagaš, Zoltan Štajgervald
147 Adam Kuruc, Šandor Kulčar
134 Janoš Žemberg
132 Atila Belvon
130 Žolt Kašik
Ukupno
utakmica
Ime igrača
126 Ferenc Pogač
122 Laslo Budavari
120 Ištvan Kehalmi, Zoltan Kanjari
114 Tibor Fodor
113 Đerđ Žiroš, Janoš Sarvaš
112 Ištvan Guljaš, Tamaš Baji
101 Gabor Tisa

Golgeteri[32][uredi | uredi izvor]

Golova Ime igrača
45 Jožef Pastor
43 Šandor Kulčar
41 Janoš Sarvaš
37 Šandor Čato
35 Adam Kuruc
31 Karolj Kiraljvari
Golova Ime igrača
30 Jožef Sekereš
28 Šandor Vagaši
27 Šandor Budavari
26 Ferenc Pogač, Zoltan Kanjari
22 Bela Meliš
18 Mikloš Čanaloši

Treneri[uredi | uredi izvor]

Godina Ime trenera
1967—1973 Šandor Piler
1973—1975 Đerđ Babolčaj
1975 Laslo Sita
1975—1976 Đula Sič
1976—1978 Kalman Meselj
1978—1980 Ištvan Ondrik
1980 Karolj Marošvelđi
Godina Ime trenera
1980—1983 Laslo Zalaji
1983 Tamaš Pataki
1983—1986 Ištvan Šile
1986—1989 Janoš Čank
1989—1991 Tibor Vig
1991—1996 Jožef Pastor
1996 Silviju Jorgulesku
Godina Ime trenera
1997 Đula Bozai
1997—1998 Jožef Pastor
1999—2000 Atila Vago
2001—2002 Laslo Dajka
2002 Jožef Pastor
2002 Gabor Šikešdi
2002—2003 Lajoš Garamvelđi
Godina Ime trenera
2003—2004 Atila Šupka
2004 Atila Vago
2004—2005 Laslo Dajka
2005 Janoš Pajkoš
2005—2006 Petar Jakab
2006—2007 Šandor Čato
2007- Janoš Sarvaš

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Machalek István: A Békéscsabai Előre 75 év krónikája, 11-62. strana, Počelo je na pašnjaku, Bekeščaba, 1987.
  2. ^ Machalek István: A Békéscsabai Előre 75 év krónikája, 13-14. strana, 1912. 22. oktobar: Osnovano je Radničko društvo telesnog odgoja Bekeščaba Elere, Bekeščaba, 1987.
  3. ^ Machalek István: A Békéscsabai Előre 75 év krónikája, 12. strana, Žuto beli fudbalski dresovi, Bekeščaba, 1987.
  4. ^ Machalek István: A Békéscsabai Előre 75 év krónikája, 24. strana, Na golu mađarske reprezentacije je stajao Ignac Amšel, Bekeščaba, 1987.
  5. ^ Ignac Amšel FK Honved zvanična stranica, Pristupljeno 27. april 2013.
  6. ^ Machalek István: A Békéscsabai Előre 75 év krónikája, 140. strana, Šam-pi-on! Bekeščaba, 1987.
  7. ^ Machalek István: A Békéscsabai Előre 75 év krónikája, 143. strana, Sa starim srcem napred, (Előre = напред)! Bekeščaba, 1987.
  8. ^ Machalek István: A Békéscsabai Előre 75 év krónikája, 150—152. strana, Ispunjena je dugogodišnja želja navijača i fudbalera, Bekeščaba, 1987.
  9. ^ Machalek István: A Békéscsabai Előre 75 év krónikája, 158—159. strana, Bekeščaba je unela nove boje u mađarski fudbal, Bekeščaba, 1987.
  10. ^ Mađarska — Salvador 10:1 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. jun 2012), Pristupljeno 27. april 2013.
  11. ^ Belgija-Mađarska 1:1 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. septembar 2008), Pristupljeno 27. april 2013.
  12. ^ a b MNK döntő 1988, Pristupljeno 27. april 2013.
  13. ^ Istorija mađarskog kupa 1909—2003 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. decembar 2007) mlsz.hu
  14. ^ http://www.rsssf.com/ec/ec198889.html#cwc RSSSF baza podataka], Pristupljeno 27. april 2013.
  15. ^ In: Elere, Istorija uspeha II (1974—1994), Sredina terena, teorija uspeha, 34-35. strana.
  16. ^ http://www.rsssf.com/tablesh/hong98.html RSSSF baza podataka.
  17. ^ Promena trenera kod FK Elere, Bekeš međanske novine onlajn, 1. april 2003.
  18. ^ FK Elere Bekeščaba — REAK, (2-1) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. decembar 2007) www.stormcorner.hu
  19. ^ Sport Plusz, legek Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. decembar 2007), Pristupljeno 27. april 2013.
  20. ^ Megfogyatkozott csapat, sima vereség Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. jun 2008) Keleten.hu, 2005. március 20.
  21. ^ Nem békés Csaba — Népszabadság Online 2005. február 10, Pristupljeno 27. april 2013.
  22. ^ Canadic szerint két csapat jogosulatlanul szerepel a ligában Nemzeti Sport Online, 2005. május 24.
  23. ^ a b v A békéscsabai labdarúgás rövid története www.1912elore.hu
  24. ^ A kiírás szerint 3 kieső volt, ha az NB III-ból három feljutó közül egy sem vállalja a másodosztályt, akkor a legjobb kiesettet (ez esetben a Békéscsabát) kellett volna felkérni az NB II-es indulásra. Itt nem ez történt, hanem az MLSZ az egyébként Nyugati-csoportba tartozó Komlóval töltötte fel a mezőnyt. Megvan a két hiányzó, PMSC-Pécs Pláza
  25. ^ Mégis a másodosztályban maradhat a Békéscsaba?[mrtva veza], Hír6.hu, 2007. június 14.
  26. ^ Az NB II versenykiírása Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. jun 2007), Pristupljeno 27. april 2013.
  27. ^ Bajnokavatás: kétezren ünnepelték a Békéscsabát[mrtva veza], BEOL, 2008. június 15.
  28. ^ Istorija kluba Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. oktobar 2007), Pristupljeno 27. april 2013.
  29. ^ Machalek István: A Békéscsabai Előre 75 év krónikája, Počelo je na pašnjaku, Bekeščaba, 1987.
  30. ^ Poseta, broj gledalaca od 1974/75 do 2003/04 godine Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. januar 2009) www.stormcorner.hu
  31. ^ FK Elere, utakmice Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. avgust 2014) Előre Lapok, 1998
  32. ^ Golgeteri kluba FK Elere Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. avgust 2014) Előre lapok, 1998

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]