Hanibal Hamlin
Hanibal Hamlin | |||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||
Datum rođenja | 27. avgust 1809. | ||||||||||||||
Mesto rođenja | Paris, SAD | ||||||||||||||
Datum smrti | 4. jul 1891.81 god.) ( | ||||||||||||||
Mesto smrti | Bangor, SAD | ||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||
Politička stranka | Demokratska stranka, Republikanska stranka | ||||||||||||||
| |||||||||||||||
Potpis | |||||||||||||||
Hanibal Hamlin (engl. Hannibal Hamlin; Paris, 27. avgust 1809 — Bangor, 4. jul 1891) je bio američki političar koji je služio kao 15. potpredsednik Sjedinjenih Država u periodu od 1861. do 1865. godine, za vreme mandata predsednika Abrahama Linkolna, tokom Građanskog rata u Americi. Bio je prvi potpredsednik iz Republikanske stranke.
Pre nego što je izabran za potpredsednika, Hamlin je bio član Senata, Predstavničkog doma, i kratko kao 26. guverner Mejna.
Potpredsednički mandat[uredi | uredi izvor]
Hamlin je postao potpredsednik 1861. Predsednika Linkolna nije upoznao sve do izbora. Mejn je bio prva država na severoistoku koja je prihvatila Republikansku stranku, tako da je politički savez Linkolna i Hamlina imao smisla u kontekstu regionalnog balansa. Hamlin je takođe bio dobar govornik, i poznat kao protivnik robovlasništva. Dok je služio kao potpredsednik, Hamlin nije imao puno uticaja u Linkolnovoj administraciji, mada se zalagao i za Proklamaciju o emancipaciji, i za naoružavanje crnaca. U junu 1864, republikanci i „ratne demokrate“[1] su se dogovorili da formiraju Partiju nacionalne unije. Iako je Linkoln ponovo nominovan, ratni demokrata Endru Džonson iz Tenesija je odabran da zameni Hamlina kao kandidat za potpredsednika. Linkoln i Džonson su izabrani u novembru 1864, a Hamlinov mandat je istekao 4. marta 1865.
Hamlin i Linkoln nisu bili bliski prijatelji, ali su imali dobar saradnički odnos. U to vreme običaji u Beloj kući nisu nalagali da potpredsednik stalno prisustvuje sastancima kabineta, i Hamlin nije uobičajeno posećivao Belu kuću.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Članovi Demokratske stranke koji su se zalagali za agresivniju politiku prema Konfederaciji.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Hunt, Harry Draper (1969). Hannibal Hamlin of Maine, Lincoln's first Vice-President. Syracuse University Press. ISBN 9780815621423. OCLC 24587.
- Hamlin, Charles Eugene (1899). The Life and Times of Hannibal Hamlin. Syracuse University Press. OCLC 1559174.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Biografija Hanibala Hamlina na sajtu Biografskog direktorijuma Kongresa Sjedinjenih Država
- Biografija na sajtu Mr. Lincoln's White House
- The life and times of Hannibal Hamlin , Charles Eugene Hamlin
- Bangor in Focus: Hannibal Hamlin
- Ted Widmer (22. 11. 2010). „Lincoln Speaks”. NY Times.