Pređi na sadržaj

Hans Holbajn Stariji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hans Holbajn Stariji
Hans Holbajn Stariji
Lični podaci
Datum rođenja1465
Mesto rođenjaAugzburg,
Datum smrti1524
Mesto smrtiBazel,

Hans Holbajn Stariji (nem. Hans Holbein; Augsburg, oko 14651524) je bio nemački slikar i crtač.

Život i delo[uredi | uredi izvor]

Njegov rad pripada periodu prelaska iz kasne gotike u ranu renesansu. Bio je otac Hansa Holbajna Mlađeg. Njegovo ime zabeleženo je u poveljama u Ulmu (1493), Augsburgu (od 1494), Frankfurtu (1501) i Lucernu (1517-19). Verovatno se školovao u Augsburgu i Ulmu. Poznavao je holandsko slikarstvo što se u pogledu motiva vidi u njegovim ranim radovima, oltarskim slikama za katedralu u Augsburgu (1493).

Njegov opus obuhvata veliki broj ciklusa slika za oltare na rasklapanje, portrete i nacrte za slikarstvo na staklu i zlatarske radove. U njegovom poznom slikarstvu uočavaju se elementi italijanske renesanse ali je Holbajn ipak ostao odan poznogotičkoj tradiciji naročito u pogledu ikonografije i perspektive kao i kod telesnih svojstava figura. Prevazišao je lokalni kolorit poznog srednjeg veka. Individualno oblikovanim crtama lica na svojim portretima uticao je na slikare Direrove epohe a naročito na svoje sinove, Hansa Holbajna Mlađeg i Ambrozijusa Holbajna.

U Holbajnovim ranim delima može se uočiti uticaj njegovog učitelja Martina Šongauera, Rohira van der Vejdena čije je delo sa sigurnošću poznavao kao i Hansa Memlinga.

Umetničku samostalnost je prokazao već u svojim najranijim delima. Najznačajnije delo u njegovim početcima je Vajngartenski oltar (1493, sada u augsburskoj katedrali). Zatim ga je na njega više od jednog desetleća izvršio uticaj Jan van Ajk i kelnska škola.

Žrtvovanje Bogorodice, 1500-1501, Hamburg

U odnosu na to da je posećivao Ulm i sarađivao sa vajarem Mihaelom Erhartom imao je u ovo doba uticaj na ulmsku školu. Kako se sa umetnošću Matijasa Grinevalda susreće i upoznaje još 1500. godine u Frankfurtu ili tek u Alzasu nije sasvim poznato i utvršeno.

Na početku Holbajnovog drugog slikarskog razdoblja (oko godine 1509) stoji rad u bazilici Santa Marija Mađore (1499) za augsburške dominikanke. Sledio je oltar dominikanske crkve u Frankfurtu (1500- 1501) i glavni oltar cistercijanske crkve u Kajshajmu. Najpoznatiji je oltar bazilike sv. Pavla koji se danas nalazi u augsburskoj galeriji koji je radio sa oba svoja sina Hansom i Ambrozijusom. U ovo doba je slikar materijalno dobro stajao tako da rodbina nije oskudevala.

Pozno doba njegovog stvaralaštva predstavlja oltar u Hohenburgu koji se danas nalazi u galeriji u Pragu. On je pod uticajem Italijanske renesanse i Holbajnove figure dobijaju renesansnu telesnost i umesti gotskih dekorativnih elemenata se javljaju renesansni motivi kao, na primer, amoreti. Poslednja njegova slika koja je poznata je Bunar života (1519) danas u narodnom muzeju u Lisabonu koja je jedna od najznačajnijih slika Madone u nemačkom slikarstvu.

Za svog života Holbajn je bio na glasu kao jedan od prvih slikara u Nemačkoj koji je odstupio od tvrdih i oštrih nabora tkanina iz doba gotike i slikao na renesansni način pozadine u svojim slikama. Počeo je da upotrebljava slikarske italijanske likovne elemente i načine slikanja kojim je nadoknađivao nemačku ukočenost i tačnost u prilazima slikanju što je posle njega završio njegov sin Hans i postao je primer za celu slikarsku generaciju u prvoj polovini 16. veka na čelu sa Albrehtom Direrom. Zahvaljujući falsifikovanim potpisima i dokumentima mnogo njegovih dela se pripisivalo njegovom sinu Hansu Holbajnu Mlađem i on je vremenom upao u zaborav ali se u poslednje doba u ovom zevelo dosta reda.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]