Hari Bač Rejnolds

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hari Bač Rejnolds
Lični podaci
Puno imeHarry Lee Reynolds Jr.
Datum rođenja(1964-06-08)8. jun 1964.(59 god.)
Mesto rođenjaAkron, SAD
DržavljanstvoSAD
Sportske informacije
Sport400 m
4 × 400 m
Dostignuća i titule
Lični rekordi43,29 (400 m)
2:54,29 (4 x 400 m)
www.butchreynolds.com

Hari Li Rejnolds mlađi (rođen 8. juna 1964.), poznatiji kao Bač Rejnolds, je nekadašnji američki atletičar koji se takmičio u trci na 400 metara. Držao je svetski rekord na 400 metara punih 11 godina i 9 dana sa rezultatom od 43,29 sekunde postavljenim 1988. Te godine je bio osvajač srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. (iza Stiva Luisa ) i osvajač zlatne medalje u štafeti 4 X 400 metara. IAAF ga je optužila i suspendovala na dve godine zbog pozitivnog doping testa. Ipak, Vrhovni sud Sjedinjenih Država presudio je u korist Rejnoldsa zbog proceduralne greške u testiranju na doping. Rejnolds je dobio 27,3 miliona dolara odštete zbog pogršne optužbe i suspenzije, ali novac nikada nije primio.

Po povratku sa takmičenja postao je svetski šampion u dvorani 1993. i osvojio je dve uzastopne srebrne medalje na Svetskim prvenstvima na otvorenom. Takođe je tri puta trijumfovao sa štafetom 4×400 metara (1987, 1993. i 1995.). Rezultat njegovog štafetnog tima od 2:54,29 minuta na Svetskom prvenstvu u atletici 1993. je i dalje aktuelan svetski rekord u štafeti 4 X 400 metara. Rejnolds je i dalje treći najbrži trkač svih vremena na 400 m posle Majkla Džonsona i Vejda van Nikerka.[1]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Rejnolds je rođen u Akronu, u saveznoj američkoj državi Ohajo. 17. avgusta 1988. godine postavio je svetski rekord na 400 metara sa rezultatom 43,29 sekundi, kojim je, za 0,57 sekundi, oborio skoro 20-godina star svetski rekord Lija Evansa iz 1968. Prvih 200 metara Rejnolds je pretrčao za 21,9 sekundi, a potom za 21,4 sekunde završnih 200 metara. Ovaj rekord je trajao 11 godina i 9 dana, dok ga nije oborio Majkl Džonson (43,18) u avgustu 1999. godine. Vejd van Nikerk je 2016. oborio rekord Majkla Džonsona u vremenu današnjeg svetskog rekorda od 43,03.[2]

Rejnolds je prestao da se bavi atletikom posle sezone 1999. Tada je osnovao Fondaciju Bač Rejnolds - Briga o deci (Butch Reynolds Care for Kids). Takođe je trenirao tim u američkom fudbalu Univerziteta Ohajo do 2008. godine. Potom je 2014. angažovan kao trener sprintera za Dominikanski Ohajo univerzitet u Kolumbusu.[3][4]

Suspenzija zbog dopinga[uredi | uredi izvor]

Bač Rejnolds je suspendovan na dve godine od strane IAAF zbog dopingovanja 1990. godine. Ovo je bio početak duge pravne borbe, nakon koje je Vrhovni sud Sjedinjenih Država naložio Olimpijskom komitetu Sjedinjenih Država da Rejnoldsu dozvoli učešće na američkim olimpijskim kvalifikacijama 1992. godine, nakon što je utvrdio da su procedure testiranja na doping od početka bile neispravne. Testeri su označili uzorak "H6" kao pozitivan, dok je Rejnoldsov uzorak krvi bio "H5". Direktor laboratorije Žan-Pjer LaFarž tvrdio je na sudu da mu je, uprkos oznakama, tehničar rekao da je uzorak "H5" pozitivan. Ipak, tehničar je zaokružio "H6" na dva odvojena dokumenta.[5]

Kontroverze IAAF-a i MOK-a[uredi | uredi izvor]

Ova zabrana je dovela američko pravosuđe u sukob sa pravilima Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) i Međunarodne asocijacije atletskih federacija (IAAF), koja su suspendovanim sportistima zabranjivala da se takmiče. Štaviše, IAAF je zapretila da će suspendovati svakog atletičara koji se takmiči protiv Bača Rejnoldsa. Američka izborna olimpijska trka na 400 metara bila je odložena za četiri dana, ali je IAAF konačno odustala. Rejnolds je završio peti u kvalifikacijama i uvršćen je samo kao zamena u američkoj štafeti 4 H 400 metara. Međutim, IAAF (koja je sprovela pogrešan test) mu je tada zabranila da se takmiči na Olimpijskim igrama 1992.

Iste godine Rejnolds je dobio tužbu za klevetu protiv IAAF-a i dobio je rešenje na odštetu od 27,3 miliona dolara. IAAF je navela da odluka, doneta u Ohaju, nije imala nikakvog uticaja na ovu organizaciju i da je nevažeća.[6] Savezno žalbeno veće je kasnije poništilo presudu na osnovu nadležnosti.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Butch Reynolds”. legacy.usatf.org. USA Track and Field. Arhivirano iz originala 2019-12-22. g. Pristupljeno 2019-12-22. 
  2. ^ „Toplists 400 m”. IAAF.org. International Association of Athletics Federations. Arhivirano iz originala 2012-10-22. g. Pristupljeno 2011-09-10. 
  3. ^ „Butch Reynolds”. OhioDominicanPanthers.com. Arhivirano iz originala 2019-02-24. g. Pristupljeno 2014-07-10. 
  4. ^ „Panthers Finish Season With a Strong Showing at GLIAC Championship”. 11. 4. 2014. Arhivirano iz originala 2014-07-14. g. Pristupljeno 2014-07-10. 
  5. ^ „Out Of The Running”. Sports Illustrated. Arhivirano iz originala 2012-07-17. g. Pristupljeno 2009-03-30. 
  6. ^ „SPORTS PEOPLE: TRACK AND FIELD; Butch Reynolds Says He's Back in the Race”. The New York Times. 6. 12. 1992. Arhivirano iz originala 2017-07-07. g. Pristupljeno 2009-03-30. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]