Холанђанин луталица

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Holanđanin lutalica (nem. Der fliegende Holländer) je opera nemačkog kompozitora Riharda Vagnera. Premijerno je izvedena 2. januara 1843. u Drezdenu. Dirigovao je sam Vagner.

Srpska premijera je bila 6. oktobra 1923. u Narodnom pozorištu u Beogradu.

Libreto je napisao kompozitor; zasnovan je na legendi o Letećem Holanđaninu, moreplovcu koji je proklet da luta morem do Sudnjeg dana. Vagner u svojoj autobiografiji Moj život, objavljenoj 1870, tvrdi da je inspiraciju za operu dobio tokom olujne plovidbe od Rige (odakle je bežao zbog dugova) do Londona[1]. Glavna tema opere je iskupljenje kroz ljubav, motiv koji se provlači kroz gotovo sva Vagnerova dela.

Ova opera predstavlja početak Vagnerovog zrelog stvaralaštva. To je njegova prva reformisana opera, u kojoj Vagner razvijeno koristi lajtmotive i stvara neprekinutu melodiju. Planirao je da se opera izvede bez pauza između činova[2], mada se danas opera uglavnom izvodi u tri jasno razgraničena čina s pauzama.

Lica[uredi | uredi izvor]

  • Ukleti Holanđanin, moreplovac, bariton.
  • Daland, norveški moreplovac, bas.
  • Zenta, njegova ćerka, sopran.
  • Erik, lovac, tenor.
  • Mari, Zentina dadilja, kontraalt.
  • Dalandov kormilar, tenor.
  • Norveški mornari, Holanđaninova posada, devojke.

Sinopsis[uredi | uredi izvor]

Radnja se odvija na norveškoj obali.

Čin prvi[uredi | uredi izvor]

Pomorskog kapetana Dalanda snažna bura sprečava da stigne do luke, iako je već nadomak cilja; sklanja brod pod stenu dok oluja ne prođe, a zatim se povlači u svoju kabinu, ostavljajući kormilara da drži stražu.

Kormilar, međutim, zaspi, a misteriozan brod se pojavljuje u blizini i udara u Dalandov brod. Bled čovek, obučen u crno i po španskoj modi se iskrcava na obalu, proklinjući svoju sudbinu: on je ukleti Holanđanin, proklet da doveka luta morima kao kazna zato što nije uspeo da održi svoju zakletvu. Anđeo mu je objasnio uslove strašne kazne: sme da izađe na kopno samo na jedan dan svakih sedam godina kako bi pronašao ženu. Ako pronađe ženu koja će mu biti zauvek verna, kletva će biti slomljena. Holanđanin i njegova posada ne očekuju da će on ikada naći ženu koja će moći da ga zavoli za tako kratko vreme i tako nesebično, pa se mole da Sudnji dan (kada im kazna ističe) osvane što pre.

Daland izlazi na palubu i ugleda Holanđanina, koga pozdravi, misleći da je u pitanju običan kapetan. Holanđanin ga upita da li zna za ženu koja bi bila spremna da se još danas uda za njega, a u zamenu za tu uslugu, nudi mu sve blago koje nosi njegov brod. Daland se polakomi i ponudi Holanđaninu ruku svoje mlade kćeri, Zente, obećavajući mu da će je smesta udati za njega. Pošto je oluja prošla, oba broda se upute ka Dalandovom selu.

Čin drugi[uredi | uredi izvor]

U Dalandovoj kući devojke pletu uz pesmu, iščekujući povratak svojih ljubljenih mornara. Jedino Zenta ne plete; ona zamišljeno posmatra sliku ukletog Holanđanina koja visi na zidu. Njena dadilja Mari je kori što ne radi, ali Zenta joj odgovara kako je ona kriva što joj je ispričala priču o Holanđaninu, pa je od tada opsednuta njime. Zenta traži od Mari da ponovo otpeva baladu, ali dadilja odbija, pa devojka odlučuje da sama opeva Holanđaninovu mračnu sudbinu.

Dok je ostale devojke sanjivo slušaju, Zenta peva baladu: priča kako se Holanđanin zakleo da će uspeti da oplovi neki rt po oluji pa makar mu trebalo do Sudnjeg dana. Đavo je čuo njegovu zakletvu i uhvatio ga za reč, te time prokleo. Pošto je otpevala baladu, Zenta ekstatično izjavljuje da će ona spasiti Holanđanina. To poslednje čuje zgranuti Erik, mladi lovac koji je zaljubljen u nju; devojke se razilaze i ostavljaju ih same. Erik je upozorava da je sanjao kako se Daland vraća sa misterioznim strancem koji uzima Zentu i odvodi je na more. Zentu ovo, međutim, oduševljava, a Erik odlazi u očajanju.

Tada stiže Daland sa Holanđaninom, ali Zenta oca gotovo da ne primećuje, čak ni kada joj on izjavi kako joj je Holanđanin verenik. U njenim očima sada postoji samo stranac, koga je odmah prepoznala. Zenta se Holanđaninu zakljine na večitu odanost, dajući mu nadu da će biti spašen.

Čin treći[uredi | uredi izvor]

Te večeri se mornari nedaleko od Dalandovog broda zabavljaju sa devojkama. One donose hranu i piće i zovu posadu sa Holanđaninovog broda da im se pridruži. Najpre niko ne odgovara, ali se uskoro začuju sablasni glasovi koji prestraše Dalandove mornare.

Dolazi Zenta sa Erikom. Erik kori Zentu što ga je napustila, budući da ga je nekada volela - pre nego što je čula priču o Holanđaninu. Holanđanin prečuje njihov razgovor i pomisli kako ga je Zenta prevarila; očajan je i kori sebe što se ponadao da će biti spašen, kao i zbog toga što je bio spreman da mladu Zentu uvuče u svoje ropstvo, te odmah ispljovljava sa svojim brodom, predstavivši se prethodno svima kao „Holanđanin lutalica“, strah i trepet mornara.

Erik i Daland pokušavaju da zaustave Zentu, ali ona se penje na liticu, poviče Holanđaninu kako mu je verna do smrti i baca se u more. Talasi smesta progutaju ukleti brod, a zatim se pojave zagrljene duše Zente i iskupljenog Holanđanina koje se uzdižu ka nebu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Richard Wagner, My Life, F. Bruckmann, 1911, Munich
  2. ^ Reviews/Music; 'Flying Dutchman,' Without Intermission by WILL CRUTCHFIELD, October 26, 1988, Pristupljeno 29. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]