Hrišćanstvo u Azerbejdžanu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hrišćanstvo u Azerbejdžanu je manjinska verska zajednica koja broji između 280 hiljada i 450 hiljada vernika (od 3,1% do 4,8% ukupnog broja).[1] Najviše pripadnika je Ruske pravoslavne, Gruzijske pravoslavne i Jermenske apostolske crkve (skoro svi Jermeni koji žive u regionu Nagorno-Karabah). Takođe, postoji i mala protestantska organizacija koja ima neprotestantsku i muslimansku pozadinu.[2][3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Azerbejdžan je u ranohrišćansko doba dolazio s prvim hrišćanskim misionarima. U Azerbejdžanu su nadležni još od 1. veka.[4] Širenjem islama na Bliskom istoku i Kavkazu postao je, dominantno, muslimanska zemlja. Hrišćanske misije su držali od 14. veka dominikanci, kapucineri, avgustinci i isusovci. Delovanjem Bartula, dominikanskog misionara iz Bolonje u 14. i 15. veku, dalo je rezultat. 28 naselja u Nahčivanu prešlo je na rimokatoličanstvo. Uprkos teških odnosa i pritisaka Jermenske apostolske crkve, rimokatoličanstvo je preživelo preko tri veka, nakon čega je usledio pad i od 1800-ih više nije bilo vernika.[5]

Dolazak ruske vlasti stvorio je povoljno okruženje po hrišćane. Postao je omiljeni odredište raznim hrišćanskim denominacijama. Rimokatolike su zastupali Poljaci koji se doseljavaju u Baku i Sanahin sredinom 19. veka, zatim Ukrajinci, gruzijski katolici, jermenski katolici zatim zapadni Evropljani koji su se trajno nastanili u Bakuu. Selo Sijaket u Nahčivanu osnovali su 1850-ih ajsorski (Asirci) doseljenici iz Salmasa, Persija i ostali, jedino kaldejsko hrišćansko selo u Južnom Kavkazu. Od 1880-ih sveštenika koji služi Sijaketu zaređuje rimokatolički biskup.[6]

Hrišćani danas čine mali udeo stanovništva. Hrišćanske crkve kojima pripadaju su Jermenska apostolska crkva (u Nagorno-Karabahu), Ruska pravoslavna crkva, i razne druge hrišćanske denominacije.

Danas je hrišćana u Azerbejdžanu između 280.000–450.000 (3,1%–4,8%)[7] koji su većinom pravoslavni vernici Ruske pravoslavne crkve, Gruzijske pravoslavne crkve, ali i vernici Jermenske apostolske crkve. Gotovo svi Jermeni žive u pokrajini Nagorno-Karabah koji se odvojio od Azerbejdžana. Mala zajednica je i protestantskih Azera, oko 5.000, većinom sa muslimanskim korenima.[8][9] Rimokatolika je malo. Manje ih je od hiljadu i žive u Bakuu i okolini. U Bakuu je nekad postojala katolička crkva koja je srušena za vreme Staljinovog režima. Nova građena od rujna 2005. godine a otvorena je dve godine kasnije 2007. godine.

Crkva Kavkaske Albanije u Nidžu

Azerbejdžansko je istorijsko nasleđe Crkva Kavkaske Albanije, čiji su vernici iz redova naroda Udina. Vernika je od šest do deset hiljada u Azerbejdžanu. 4.400 ih živi u selu Nidžu u Gabalskom regionu.[10] Udini koji su živeli na obalama Kaspijskog jezera su kasnije prihvatili hrišćanstvo i proširili veru po Kavkaskoj Albaniji. Crkva u selu Kišu u okolini grada Šaki je jedan od najvećih primera njihove kulturne baštine.[10]

Rat za Nagorno-Karabah uzeo je danak jermenskoj zajednici. Mnogi su se odselili, a crkve su ostale zatvorene zbog straha od napada.[11] Širom Azerbejdžanu je izbilo nasilje protiv Jermenaca i Jermenske apostolske crkve[12], vrhunac za vreme pogroma Jermena u Bakuu 1990. godine. Jermenska crkva Svetog Grgura Prosvetitelja je zapaljena.[13] Obnovljena je 2004. godine ali se više u njoj ne vrši služba.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Global Christianity An Interactive Feature”. Arhivirano iz originala 19. 07. 2014. g. Pristupljeno 03. 05. 2017. 
  2. ^ „5,000 Azerbaijanis adopted Christianity” (na jeziku: ruski). Day.az. 7. jul 2007. Pristupljeno 30. januar 2012. 
  3. ^ „Christian Missionaries Becoming Active in Azerbaijan” (na jeziku: azerski). Tehran Radio. 19. jun 2011. Arhivirano iz originala 19. 02. 2014. g. Pristupljeno 12. avgust 2012. 
  4. ^ „Groundbreaking for first Catholic church in post-Soviet Azerbaijan”. Catholic World News. 12. septembar 2005. Pristupljeno 18. jun 2006. 
  5. ^ Chardin, John. "The travels of Sir John Chardin, by the way of the Black Sea, through the countries of Circassia, Mingrelia, the country of the Abcas, Georgia, Armenia, and Media, into Persia proper: 1643-1713." Voyages and Travels in All Parts of the World. Ed. John Pinkerton. Vol. 9. London: Strahan and Preston, 1811.
  6. ^ Brief History of Assyrian Settlement in Russia Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. februar 2017).
  7. ^ „Global Christianity”. Pew Research Center's Religion & Public Life Project. 1. decembar 2014. Arhivirano iz originala 19. 07. 2014. g. Pristupljeno 23. avgust 2015. 
  8. ^ „5,000 Azerbaijanis adopted Christianity” (na jeziku: ruski). Day.az. 7. jul 2007. Pristupljeno 30. januar 2012. 
  9. ^ „Christian Missionaries Becoming Active in Azerbaijan” (na jeziku: azerski). Tehran Radio. 19. jun 2011. Arhivirano iz originala 19. 02. 2014. g. Pristupljeno 12. avgust 2012. 
  10. ^ a b „RELIGIONS IN PRESENT AZERBAIJAN”. Arhivirano iz originala 28. 04. 2017. g. Pristupljeno 23. avgust 2015. 
  11. ^ United States Department of State, Country Reports on Human Rights Practices for 1992 (Washington: U.S. Government Printing Office, February 1993), str. 708
  12. ^ Memorandum from the Lawyers Committee for Human Rights to John D. Evans, Resource Information Center, 13. jun 1993, str. 4.
  13. ^ Implementation of the Helsinki Accords: Human Rights and Democratization in the Newly Independent States of the former Soviet Union" (Washington, DC: U.S. Congress, Commission on Security and Cooperation in Europe, January 1993), str. 116

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]