Cisterna Bazilika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Cisterna Bazilika
(Yerebatan Sarnıcı)
Unutrašnjost cisterne
Opšte informacije
MestoIstanbul
Država Turska
Koordinate41° 00′ 29″ S; 28° 58′ 40″ I / 41.008056° S; 28.977778° I / 41.008056; 28.977778
Vrsta spomenikaCisterna
Vreme nastanka6. vek
Ulaz u Cisternu
Ostaci nekadašnje bazilike

Cisterna Bazilika ili Potopljena palata, kako je nazivaju Turci (tur. Yerebatan Sarnıcı) je antička podzemna cisterna koja se nalazi između Hipodroma i Svete Sofije u Istanbulu. Snabdevala je vodom centar vizantijskog Carigrada i poznata je po svojim mermernim stubovima nosačima. Cisterna Bazilika je najveća od nekoliko stotina takvih podzemnih cisterni u Istanbulu.[1]

Ova podzemna cisterna je dobila ime Cisterna Bazilika po velikoj bazilici koja se nalazila tačno iznad nje, na prvom od sedam konstantinopoljskih brežuljaka.[2]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Cisterna Bazilika izgrađena je u 6. veku, za vreme vladavine Justinijana I i bila je u upotrebi dosta dugo. Svrha ove cisterne je bila da omogući pristup svežoj pijaćoj vodi, koja je sistemom akvadukta i cevi dopremana iz 19 km udaljene Beogradske Šume.[1] Cisterna je snabdevala vodom Veliku Palatu Konstantinopolja i druge građevine na prvom brežuljku. Cisternu su nastavile da koriste Osmanlije nakon pada Konstantinopolja.[2]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Cisterna je dugačka 138 m i široka 65 m i ukupne je površine 9.800 . Zidovi cisterne su od vatrostalne cigle, debljine 4 m, sa posebnim slojem za hidroizolaciju, a njen kapacitet iznosi oko 80.000 vode. Svod cisterne drži ukupno 336 mermernih stubova visine 9 m (8 - 8,5 prema nekim izvorima[3][4]), raspoređenih u 12 redova, po 28 stubova u svakom.[1]

Stubovi cisterne[uredi | uredi izvor]

Stubovi su pretežno sa kapitelima u jonskom i korintskom stilu, mada ima i nekoliko dorskih, bez gravura na sebi. Jedan stub je celom visinom izgraviran motivima Fatiminog oka, u obliku suze i veruje se da je time odata počast stotinama robova koji su umrli gradeći ovu cisternu.

U severozapadnom uglu cisterne, nalaze se dva stuba koja u svojoj osnovi imaju glave Meduze. Njihovo poreklo je nepoznato, mada se veruje da su u cisternu donete sa nekog od arheoloških nalazišta (kao i dobar deo materijala za ostale stubove i za gradnju Aja Sofije) iz kasnog Rimskog perioda. Jedna glava je položena na stranu a druga naopačke, što po tradiciji treba da poništi uticaj fatalnog pogleda Gorgona, ćerki boga Forkija - Meduze, Steno i Eurijale, od koga bi se čovek od užasa skamenio.[1]

Cisterna Bazilika danas[uredi | uredi izvor]

Tokom 1968. godine zapušene su pukotine i popravljeni stubovi, da bi se 1985. godine otpočelo sa restauracijom celog kompleksa. Cisterna je 09.09.1987. godine zvanično ponovo otvorena za posetioce. Današnji obilazak omogućen je poslednjom restauracijom 1985. godine, kada su napravljene platforme po kojima se hoda. Do tada je Cisternu bilo moguće obići jedino u malim drvenim čamcima.[1]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Kako je obilazak Cisterne izgledao pre izgradnje platformi za posetioce može se videti u filmu “Iz Rusije s ljubavlju“, gde se Cisterna Bazilika prepoznaje kao jedna od najupečatljivijih scenografija u filmovima o Džemsu Bondu.[1] Ovo neobično mesto je prikazano u još nekoliko filmova, među kojima je i Inferno, adaptaciji istoimene knjige Dena Brauna.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ „Cisterna Bazilika”. Istanbul 2016. Pristupljeno 4. 6. 2019. 
  2. ^ a b v Kaća, & Marko. „Ultimativni vodič kroz Istanbul – top 16 stvari koje treba videti”. zajedno oko sveta. Pristupljeno 4. 6. 2019. 
  3. ^ Hotz, Walter (1971). Byzanz, Konstantinopel, Istanbul. Deutscher Kunstverl. str. 163. Pristupljeno 4. 6. 2019. 
  4. ^ Hell, Hellmut (1959). Istanbul: die Stadt am Goldenen Horn. Fretz & Wasmuth. str. xiv. Pristupljeno 4. 6. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]