Pređi na sadržaj

Crkva Svetih arhanđela Mihaila i Gavrila u Deligradu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetih arhanđela Mihaila i Gavrila u Deligradu
Osnovni podaci
JurisdikcijaEparhija niška, SPC
Osnivanje1935.
MestoDeligrad, Opština Aleksinac

Crkva Svetih arhanđela Mihaila i Gavrila u Deligradu, naseljenom mestu na teritoriji opštine Aleksinac, pripada Eparhiji niškoj Srpske pravoslavne crkve. Crkva je posvećena Svetim arhanđelima Mihailu i Gavrilu i izginulim ratnicima u bitkama vođenim u Prvom srpskom ustanku.[1][2]

Istorijat i arhitektura[uredi | uredi izvor]

Crkva je podignuta na delu Karađorđevog šanca u periodu od 1933. do 1935. godine, po projektu arhitekte Momira Korunovića. Planove i predračun za crkvu i zvonaru Korunović je odradio besplatno,u znak zahvalnosti uvršten je u red velikih dobrotvora crkve.

Prvobitna ideja potekla je od strane Odbora gospođa „Kneginja Ljubica” za izgradnju spomenika-kosturnice gde počivaju kosti srpskih junaka. Kasnije je odlučeno da se sagradi spomen-crkva sa kosturnicom posvećena Svetim arhanđelima Mihailu i Gavrilu. Na Krstovdan 1930. godine izvršeno je osvećenje temelja budućeg hrama. Jedan od ktitora bio je i kralj Aleksandar I Karađorđević. Kralj je crkvi darivao zvono i ikonostas. Ipak veći deo posla oko podizanja ovog hrama urađen je od strane udruženja „Kneginja Ljubica”. Čin osvećenja crkve obavljen je 12. maja 1935. godine.

Crkva Svetih arhanđela Mihaila i Gavrila u Deligradu tipična je građevina srpsko-vizantijskog stila. U osnovi pravougaonog oblika sa jednom petostranom oltarskom apsidom i otvorenom pripratom iznad ulaznih vrata. Osmougaonu kupolu nose četiri stuba, čije impozantne dimenzije dominiraju naosom. Građena je armiranim betonom i jedna je od najuspešnijih rešenja arhitekte Korunovića.[3]

Kosturnica se nalazi sa desne strane i u njoj su položene kosti izginulih ratnika. Ispred stare škole u Deligradu nalazi se spomenik Voždu Karađorđu.

Posebnu vrednost crkvi daje ikonostas sa osam masivnih stubova srednjevekovne floralne ornamentike. Ikonsotas poseduje i prelepe ikone napravljene od belog „bračkog kamena”. Za projektovanje i izgradnju ikonostasa određeni su najpoznatiji izvođači ove vrste poslova u tadašnjoj Jugoslaviji. Kao projektant određen je rus Nikola Krasnov koji se posle revolucionarnih događaja u njihovoj zemlji našao kao emigrant u Kraljevini SHS i svakako da je ostavio dubok trag. Oslikavanje ikona na ikonostasu bilo je posvećeno grupi ruskih slikara koji su oslikavali hramove i za potrebe dvora Karađorđevića. Nakon završetka Drugog svetskog rata večina ruskih slikara emigranata odlazi u Ameriku, a ta sudbina snašla je i ikonopisce Deligradske crkve.

Ikone rađene na platnu delo su takođe ruskih emigranata ali se razlikuju u slikarskom pravcu od ikona na ikonostasu, ove svetinje oslikane su u duhu ruskog realizma.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]