Crkve Svetog Ilije u Sutuliji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkve Svetog Ilije u Sutuliji
Osnovni podaci
JurisdikcijaMitropolija crnogorsko-primorska
Srpska pravoslavna crkva
Osnivanjestara manja crkva je iz 17. vijeka, a novija iz 1865.
MestoSutulija, Zagora, Grbalj
DržavaCrna Gora

Crkve Svetog Ilije u Sutuliji su dva srpska pravoslavna hrama iz 17. i 19. vijeka, koja pripadaju Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.

Pretpostavlja se da je stara crkva Svetog Ilije u Zagori izgrađena u 17. vijeku. Po njoj je njena okolina dobila naziv Sutulija (Sveti Ilija). 1865. godine, pored ove male crkve, izgrađena je nova, velika crkva, takođe posvećena Svetom Iliji. Starija crkva je skromnih dimenzija sa zvonikom na preslicu, sa jednim zvonom. Uz njenu sjevernu fasadu postoji bistjerna, a sa zapadne strane, sa desne i lijeve strane vrata, uz zid crkve, su kamene klupe za sjedanje. Sa platoa na kojem se nalazi ova mala crkva prostire se vidik na otvoreno more, sa kojeg se za vedrih dana mogu vidjeti obale Hrvatske i Albanije. U starijoj crkvi se nalazi grob monaha Hrisantija Kostovića, koji je zaslužan za pribavljanje priloga za izgradnju velike crkve Svetog Ilije. Na istočnoj strani kompleksa Sutulija, pored borova, nalaze se ostaci nekadašnje ćelije u kojoj je boravio monah Hrisantije, utemeljivač velikog hrama. Njen zapadni zid je postradao u zemljotresu 1979. godine, a 2007. godine, zajedno sa obnovom velikog hrama Svetog Ilije, otpočela je obnova i ovog malog, starog hrama. Hram je dobio zvonik, a obavljeni su i radovi na obnovi njegovog krova i bistjerne.[1]

Mladen Crnogorčević je u knjizi "Crkve u Grblju" o crkvama posvećenim Svetom proroku Iliji u Zagori zabilježio da je starija crkva Sv. Ilije (Sutulija) sasvim mala, stara, a pri njoj je 1865. sazidana nova istoimena crkva. Po starinskoj crkvici zovu i užu okolicu Sutilijom. Pri crkvi je i jedna gomila, kakvih ima više nego igdje u Boki. Nekadašnji maleni zvonik crkve srušen je gromom, a ploča sa zvonika je ležala pred crkvom. Oltarski je krov bio pokriven pločom. U staroj crkvi na desnoj strani, kada se uđe, sahranjen je monah H. Kostović, koji je preminuo 1882. godine. Crkve sv. Ilije su na vrhu brda. Sa tog mjesta može da se vidi Korčula i Drački Rt. Nova crkva je većih dimenzija. Ima zvonik na preslicu sa tri okna, a dva zvona, polukružnu apsidu i okruglo kube. Osim zapadnih, imaju vrata i na sjevernom i južnom planu i polukružno svedeni prozori, a ukrašena je i lezenama. Srebro i velike prestolne ikone Sv. Ilije bilo je ukradeno, a uz to i devet srebrnih kandila. Jedna stara, srebrom okovana (Triptika) romejskog stila, koja je slučajno nađena pod zemljom pri susjednoj crkvi Sv. Teodora, ima natpis IC – XC – NALIA MARPNA".

Nastanak ove crkve se u antropogeohrafskoj studiji oca Save Nakićenovića Boka vezuje za porodicu nekog Kostovića koji je imao dva sina od kojih je jednog obećao crkvi. Stariji je umro a mlađi se oženio. Iza vjenčanja doznao, jer stari udi su mu dokazali da je bio obećan crkvi. Pođe kod vlasti, zamoli raspust sa ženom. Vlasti mu dozvole i postane monah Hrisantije, ili kako ga narod zove Kresantije. Proputovao je po svijetu, skupio milostinju i sagradio noviju crkvu Sv. Ilije. O priložnicima i prilozima za ovaj hram, u Šematizmu Bokokotorsko-dubrovačko-spičanske eparhije nalazimo ove zapise: 1884. Jefto Vasnić srebrno kandilo, Ris. Radović ikonicu Usjekovanija, Kap. Mara trojanović prsten zlatni 1897., Đ. Popović, dvije svešteničke okrute 1908., C. R. Vlada 100 kr.

Novija crkva je osvećena 20. maja 1865. godine. Hrisantije Kostović, monah dalmatinske eparhije, porijeklom iz Zagore, želio je da u svom rodnom kraju podigne manastir sa obaveznim monaškim kelijama. Od pomoći koju je doneo iz Rusije, Carigrada i Grčke, podigao je crkvu sv. Ilije uz postojaću manju. Međutim za planirane kelije bio mu je potreban dodatni novac, pa je odlučio da ga potraži od tada mlade, tek formirane srpske države. Uz pomoć arhiepiskopa beogradskog i mitropolita srpskog Mihaila zatražio je 30–40 dukata (Milenko Pekić -Obraćanje Budvana mitropolitima Srbije za pomoć, Glasnik Odjeljenja umetnosti CANU 16, Podgorica 1997, str. 256- 257) U pismu mitropolita Dalmatinskog Stefana, nadležnom ministru Kosti Cukiću, 14. avgusta 1865. godine, se navodi da je na molbu monaha Hrisanta imenovanom odobreno da u Srbiji kupi milostinju kako bi time dom za obitanie monaha sazidati mogao, nakon što je skoro vozobnovio drevnu padšu Srbsku zadužbinu Mon. Sv. Ilije kupljenjem milostinje po Carigradu i Grčkim predjelima, tako da se u njoj može svršavati sveta služba Božija, zbog čega se radi okončanja tog djela obraća braći svojim Srbima za pomoć, uvjeren da mu se to neće odreći.

Članovi Savjeta su na sjednici od 20. avgusta 1865. podržali preporuku ministra i tri dana kasnije monah Kostović dobio je priznanicu na 30 dukata. Od primljenih dukata je izgrađena omalena kelija. Ovaj sakralni objekat nikada se nije nazivao manastirom. U velikom zemljotresu od 15. aprila 1979. godine crkva sv. Ilije je u potpunosti srušena. Jedino su još stajali niski dijelovi zidova i apsida sa sačuvanim krovnim vijencem, dok su dijelovi tambura, zvonika i zidova obrušeni usled prirodne stihije.

Sredinom 2007. godine stekli su se uslovi da se pristupi obnovi crkava na Sutiliji od kojih je veća pretrpila rušenje u zemljotresu 1979. godine, a starija, manja crkva, oštećenja zapadnog zida. Za manju crkvu postoji projekat restauracije, a za veću crkvu se, u skladu sa konzervatorskim smernicama Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor, pristupilo analizi podataka na terenu kao i proučavanju dostupnih grafičkih i pisanih izvora u cilju izrade crteža za njenu rekonstrukciju.

Danas je veliki hram Svetog Ilije u potpunosti građevinski obnovljen i snadbjeven svim potrebnim bogoslužbenim stvarima. Na sačuvanoj ktitorskoj ploči stavljena je pozlata i vraćena je na svoje mjesto iznad zapadnih vrata. Na njoj stoji ovaj natpis: Za podizanje ovog svetog hrama u slavu Svetog proroka Ilije priloži monah Hrisantije Kostović sav novac za isplatu majstora a seljani zagorski sav materijal za gradnju i hranu za majstore. Hram je osvećen pravoslavnim episkopom Stefanom Knežević 20 maja 1865.godine.

Iznad ove ploče postavljen je mozaik sa likom Svetog Proroka Ilije. Početkom 2013. postavljene su ikone na ikonostasu i okončani radovi na izgradnji kamene ograde oko hrama a sredinom 2015. okončani su svi građevinski radovi na dvorištu i cijelom crkvenom kompleksu, izvršeno sađenje rastinja i presađivanje starih maslinovih stabala. 7. juna 2015. godine, Svetu arhijerejsku liturgiju sa osvećenjem hrama služio je Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović i Njegovo Preosveštenstvo vikarni Episkop toplički Gospodin Arsenije, u ime Njegove Svetosti Patrijarha srpskog Gospodina Irineja.

Hram je u bogoslužbenoj upotrebi. U njemu se osim na dan hramovne slave, služe svete liturgije više puta u toku godine (Drugi dan Božića-Božji dan, Drugi dan Svete Trojice, svake druge godine na Zavjetine, prvu subotu poslije Spasovdana i td.). Poslije obnove, u hramu se obavljaju vjenčanja i krštenja.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]