Часови плеса за одрасле и напредне

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Časovi plesa za odrasle i napredne
Korice izdanja knjige Časovi plesa za odrasle i napredne na srpskom jeziku, 19. godina
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovTaneční hodiny pro starší a pokročilé
AutorBohumil Hrabal
Zemlja Čehoslovačka
JezikČeški
Žanr / vrsta delaroman
Izdavanje
Datum1964.
Prevod
PrevodilacMilan Čolić
Datum
izdavanja
2000.

Časovi plesa za odrasle i napredne (češ. Taneční hodiny pro starší a pokročilé) je roman češkog književnika Bohumila Hrabala (češ. Bohumil Hrabal) objavljen 1964. godine u izdavačkoj kući "Československý spisovatel".[1] Sastoji se od monologa glavnog lika koji je izrečen u jednoj dugačkoj rečenici.[2] Srpsko izdanje knjige objavili su "Stubovi kulture" iz Beograda 2000. godine, u prevodu Milana Čolića.[3]

O autoru[uredi | uredi izvor]

Bohumil Hrabal (28. mart 1914, Brno, Češka3. februar 1997, Prag), je jedan od najpoznatijih čeških autora. Diplomirao je pravo na Karlovom univerzitetu ali se nikada nije bavio pravom. Radio je kao prodavac, u pozorištu kao radnik na kulisama i statista, kao agent osiguranja, trgovački putnik, na poslovima u fabrici i kao kancelarijiski radnik.[4] Od 1963. godine počinje da živi od pisanja, ali je 1968. godine osudio sovjetsku okupaciju Čekoslovačke i to mu donosi zabranu objavljivanja do 1975. godine. Najsrećnije godine Hrabalovog stvaralašta je u periodu od 1963. do 1969. godine.[5]

O knjizi[uredi | uredi izvor]

Glavni lik romana je tipičan Hrabalov lik pabitele (osobe opsednute govorom), poznat i iz njegovih drugih knjiga. On nosi crte čika Pepina, poznatog na primer iz romana Striženo-skraćeno (Postřižiny), ali se ne zove tako. Međutim, kao i on, on je školovani obućar i opširno citira iz „nauke o seksualnom zdravlju gospodina Batiste“. U vreme kazivanja ima 70 godina. Priča mnogo priča koje je prikupio tokom svojih putovanja zbog rada u Austrougarskoj, ili u austrijskoj vojsci, koju obožava i kojoj se divi; koristi i izvestan broj germanizama. Za sebe kaže da je „obožavalac evropske renesanse“, koja je svojevrsna mešavina nekoliko ideja (Havliček, [[Johan Volfgang Gete|Gete]) i ljubavi prema životu, posebno erotične („car je mogao da neguje evropsku renesansu sa Šratovom“). Na jednom mestu u prozi otkriva se da monolog ima svoju publiku, a to je prelepa gospođica Kamila, koja bere trešnje, a koju starac posmatra. Knjiga je zvanično prvi put objavljena 1964. godine, iako je Hrabal prvu verziju teksta napisao još 1949. godine. Tada je nastala snimanjem govora Hrabalovog stvarno postojećeg strica Pepina. Hrabal je prvo koristio naraciju u prvom licu u svojoj zvanično objavljenoj prozi, kasnije je to postalo njegovo tipično oruđe (posebno u Služio sam engleskog kralja, Previše bučna samoća ). Proza se često naziva romanom .

Blahoslav Dokoupil u Rečniku češke proze (1994) pisao je o stilu knjige: „Osnovni stilski efekat je pomeranje i konotativno raslojavanje značenja, koje nastaje kako kada se reči, fraze i slike koriste netačno ili, uopšteno gledano, neadekvatno, tako i kada se značenjske ravni sudaraju u šavovima pojedinih segmenata teksta, koje autor povezuje metodom kolaža. Govornik Časovi plesa ne deli opšteprihvaćen – pragmatičan i utilitaristički – sistem životnih vrednosti, a njegova vizija sveta je već „deplasirana“, osobena. Osim toga, stalnim skakanjem iz jednog konteksta u drugi, iz jedne ideje u drugu, dolazi do nenamernih kratkih spojeva značenja u njegovom govoru, reči i slike se oslobađaju svojih uobičajenih, konvencionalnih konteksta“.

O glavnom junaku Dokoupil navodi: „Govor čika Pepina je onakva kakva je njegova priroda: nesofisticiran, otvoren prema svetu i ljudima, željno prihvata sve što se oko njega dešava, bezgranično vitalan i zauvek zadivljen. Za Pepina je sve što život nosi podsticaj za igrivu transformaciju kroz govor, a za njega je govor stvarniji od same stvarnosti: ono što mu se čini istinitim nije ono što se stvarno dogodilo, već ono što je dočarao u svojim nezaustavljivim govorima. (...) Govorom po drami, Pepin pretvara „suznu dolinu u smeh“. Istovremeno, delotvornost njegovog govornog stvaralaštva usko je povezana sa korišćenim jezičkim sredstvima, koja jačaju govorni karakter teksta i kokreiraju iluziju trenutno doživljene komunikacione situacije.“

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Taneční hodiny pro starší a pokročilé”. databazeknih.cz. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  2. ^ „Dobre rečenice su razlog zašto čitamo”. laguna.rs. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  3. ^ „Časovi plesa za odrasle i napredne / Bohumil Hrabal”. plus.cobiss.net. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  4. ^ „Bohumil Hrabal”. britannica.com. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  5. ^ „Bohumil Hrabal”. laguna.rs. Pristupljeno 16. 11. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]