Pređi na sadržaj

Četvrti rat dijadoha

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Četvrti rat dijadoha
Deo Ratovi dijadoha

Teritorija bivšeg Aleksandrovog carstva pre bitke kod Ipsa
Vreme308. p. n. e. - 301. p. n. e.
Mesto
Ishod pobeda koalicije, napuštanje ideje o jedinstvu Aleksandrove države
Sukobljene strane
Antigon
Demetrije Poliorket
Kasandar
Lizimah
Seleuk I Nikator
Ptolemej

Četvrti rat dijadoha vođen je od 308. do 301. godine p. n. e. Deo je ratova dijadoha, a završen je bitkom kod Ipsa i porazom Antigona Jednookog od strane koalicije.

Rat[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka Trećeg rata dijadiha, najopasniji Antigonov protivnik bio je Ptolemej koji je nastavio da širi svoje posede u Siriji i Maloj Aziji. Antigon u pomoć poziva Demetrija koji opseda Ptolemeja na Salamini. Nakon uspešne opsade, na Demetrijevu stranu prelazi mnoštvo Ptolemejevih vojnika. Antigon i Demetrije ovladavaju Egejskim morem i uzimaju titule bazileusa. I ostali dijadosi poveli su se njihovim primerom te su u periodu od 306. do 305. godine p. n. e. uzeli titule bazileusa.

Indija je pripala Seleuku. Međutim, indijski kralj Čandragupta osnovao je u Indiji, na teritoriji Aleksandrove države Maurjansko carstvo koja je obihvatala oblasti oko Inda i Ganga. Seleuk nije uspeo da ga spreči, ali su se dvojica vladara nagodili. Sklopljeno je prijateljstvo, a Čandragupta je imao obavezu da Seleuku pošalje 500 slonova.

Antigon preduzima pokušaj osvajanja Egipta, slično Perdikinom u Prvom ratu dijadoha. Međutim, i pored ogromne vojske, to mu nije pošlo za rukom. Prilikom prelaska Nila, mnogi vojnici prešli su na egipatsku stranu. To su bili bivši Ptolemejevi vojnici zarobljeni kod Salamine. Antigon opseda Rodos, središte trgovine sa Egiptom. Opsada Rodosa spada među najpoznatije opsade u antici. Na kraju je Antioh ostvario delimičnu pobedu; Rodos je pristao da da taoce i uđe u savez sa Antiohom, ali je u ratu sa Ptolemejem ostao neutralan. Godine 304. p. n. e. Kasandar pokušava da osvoji Atinu. Međutim, Atina je izgradila novu flotu i uspešno se odbranila. Demetrije napada Kasandrovu vojsku u Grčkoj te Antigon i Demetrije postaju gospodari srednje Grčke U proleće 302. godine p. n. e. obnovljen je Helenski savez pod istim uslovima u kojima ih je stvorio Filip 337. p. n. e.

U takvoj situaciji dolazi do stvaranja Četvrte koalicije dijadoha protiv Antioha. Činili su je Kasandar, Seleuk, Ptolemej i Lizimah, a na Antigonovoj strani ostao je Helenski savez. Lizimah je otpočeo borbe u Maloj Aziji. Borbe su bile uspešne po koaliciju. Godine 302. p. n. e. u Grčkoj pobedu odnosi Kasandar. Ptolemej i Seleuk napadaju Siriju. Ovim prikazom zaraćenih strana završava se Diodorova istorija. Sledeći događaji su manje poznati. Nije poznato kako je došlo do bitke kod Ipsa (301. p. n. e.) koja je odlučila rat. Obe vojske bile su jednake. Antigon i Demetrije imali su jaču pešadiju, ali su saveznici imali više slonova. Pobeda saveznika bila je potpuna, a najveći broj Antigonovih vojnika je ubijen. Bila je to prva i jedina bitka koju je Antigon Jednooki izgubio. Bitka kod Ipsa predstavlja prekretnicu u istoriji dijadoha. Antigonova država podeljena je među pobednicima koji više nikada nisu pokušavali da obnove jedinstvo Aleksandrovog carstva.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Podela Aleksandrove države nakon bitke kod Ipsa

Iako poražen, Demetrije se nije pomirio sa potpunim porazom. U narednih 15 godina, Demetrije će biti glavni sejač nemira. Iako mu je kopnena vojska uništena, njegova flota i dalje je predstavljala značajne snage. Odnosi među pobednicima nisu bili prijateljski. Ptolemej je zauzeo teritorije u Siriji kojih se nije imao namere odreći. One će biti glavni razlog ratova između Seleukida i Ptolemejida u narednih 100 godina. Nakon bitke kod Ipsa, Atinjani raskidaju savez sa Demetrijem i sklapaju novi sa Lizimahom. Seleuk je vodio rat i sa Lizimahom koji sklapa savez sa Ptolemejem. Seleuk osniva novu prestonicu – Antiohiju. Godine 298. p. n. e. umire Kasandar. Demetrije je iskoristio priliku i osvojio Atinu, a Kasandarovi sinovi, Aleksandar i Antipater, vode borbu za nasleđe Makedonije. Aleksandar poziva u pomoć epirskog kralja Pira. U antici je Pir smatran jednim od najvećih vojskovođa. Hanibal ga je stavio ispred sebe i Scipiona. Demetrije 294. godine p. n. e. ubija Aleksandra i postaje vladar Makedonije. Sem Makedonije, Demetrije je držao veliki deo Grčke i Kiklade i raspolagao je vojskom većom od vojske Filipa Velikog. Međutim, glavni protivnik bio mu je Pir Epirski koga nikako nije uspevao da porazi. Godine 288. p. n. e. udružene vojske Lizimaha, Pira i Ptolemeja napadaju Demetrija koji je pobegao iz Makedonije. Pir postaje makedonski vladar, a Lizimah i Ptolemej nagrađeni su za svoju pomoć. Demetrije beži u Aziju gde ga Seleuk zatvara u tamnicu u kojoj je proveo ostatak života. Godine 284. p. n. e. Lizimah napada Pira Epirskog koji je prinuđen da se skloni u Epir. Lizimah osvaja Makedoniju i postaje najmoćniji evro-azijski vladar.

Poslednja velika bitka između dijadoha vođena je 281. godine p. n. e. kod mesta Kurupediona između vojski Seleuka i Lizimaha. Pobedu odnosi Seleuk. Lizimah je stradao u bici. Međutim, Seleuka ubija jedan od sinova pokojnog Ptolemeja I. Time su se okončali ratovi dijadoha. Sledeći vladari helenskih država prihvatili su ideju o odvojenim državama.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]