Šargan
Šargan | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Reptilia |
Red: | Squamata |
Podred: | Serpentes |
Porodica: | Viperidae |
Rod: | Vipera |
Vrsta: | V. ursinii
|
Binomno ime | |
Vipera ursinii (Bonaparte, 1835)
| |
Sinonimi[2] | |
Spisak
|
Šargan (lat. Vipera ursinii) je najmanja i najređa evropska zmija otrovnica kojoj preti izumiranje. Jedna je od tri zmije otrovnice na teritoriji Srbije i Republike Srpske.
Fizički izgled
[uredi | uredi izvor]Prosečna veličina odraslih jedinki Šargana kreće se između 30 i 50 centimetara. Najduža jedinka može da dostigne dužinu od svega 50 do 60 centimetara.
Osnovna boja šargana kreće se od svetlosive do svetlobraonkaste u zavisnosti od pola. Ima jasno izražene cik-cak šare koje su obično tamnobraon ili sivkaste boje. Bočno, duž leđa nalaze joj se braon ili crne tufne. Donja strana tela je obično bele ili sive boje. Glava joj je ovalna sa tri krupne krljušti. Leđne krljušti imaju greben. Jasno je odvojena od tela. Kao i kod ostalih otrovnica, rep šargana je kraći u odnosu na telo. Telo je zdepasto. Na gornjoj strani glave ima tamni uzorak u obliku latiničnog slova V, a od oka do vrata se proteže tamna pruga koja se nastavlja u pege duž bočne strane tela. Mužjaci i ženke postoji polni dimorfizam vidljiv u veličini i boji, te dužini repa. Mužjaci su uglavnom svetlosivi s izraženijom cik-cak šarom (oštri rubovi). Mužjaci imaju duži rep u odnosu na ženke. Ali su ženke veće.
Zenice šargana su vertikalne kao i kod drugih zmija otrovnica.[3]
Razmnožavanje
[uredi | uredi izvor]Šargan je jedna je od „najstidljivijih” zmija. Najveći deo godine provodi pod zemljom ili starim korenjem drveća.
Hladni deo godine, od oktobra-novembra do marta-aprila provodi u mirovanju, zimskom snu (hibernacija). Mužjaci izlaze prvi, uglavnom u aprilu u zavisnosti od vremenskih uslova. Ženke se pojavljuju dve do tri nedelje kasnije. Ubrzo nakon toga ove zmije kreću i sa parenjem.
Ne polaže jaja, već rađa potpuno formirane mlade. Na svet mogu doneti od dve do sedam mladih zmija dužine od 13 do 15 centimetara ne težih od tri grama.
Ishrana
[uredi | uredi izvor]Šargani se uglavnom hrane zrikavcima i skakavcima, a ređe glodarima i gušterima.
Otrov
[uredi | uredi izvor]Otrov šargana je slabog intenziteta i nije opasan po čoveka, i reakcija mesta ujeda je slična ubodu pčele ili ose. [4]
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Obično izbegava mesta gde ima ljudi i sklanja se kada oseti vibracije tla. Ukoliko se osete ugroženim, uklupčaju se i drže uspravno glavu. Svoje negodovanje iskazuju glasnim siktanjem. Do ujeda najčešće dolazi kada se nagazi.
Najviše voli planine. Naseljava visokoplaninske pašnjake i livade iznad 1500 metara nadmorske visine.
Naseljava prostor Francuske, Španije i Balkanskog poluostrva.
U Srbiji ova vrste otrovnice je veoma malo rasprostranjena. Uglavnom naseljava staništa na Prokletijama i Šar planini.
Kao najređa zmija u Srbiji, šargan je strogo zaštićen u Srbiji, IUCN status: VU
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Joger, Ulrich; Isailovic, Jelka Crnobrnja; Vogrin, Milan; Corti, Claudia; Sterijovski, Bogoljub; Westerström, Alexander; Krecsák, László; Pérez Mellado, Valentin; Sá-Sousa, Paulo; Cheylan, Marc; Plezueguelos, Juan M.; Sindaco, Roberto (2009). „Vipera ursinii ”. The IUCN Red List of Threatened Species. 2009: e.T22997A9406628. doi:10.2305/IUCN.UK.2009.RLTS.T22997A9406628.en. Pristupljeno 16. 1. 2018.
- ^ McDiarmid RW, Campbell JA, Touré T Snake Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference. ISBN 978-1-893777-01-9., Vol. 1. Washington, District of Columbia: Herpetologists' League. (volume).
- ^ „Srpsko herpetološko društvo”. Arhivirano iz originala 28. 04. 2017. g. Pristupljeno 20. 05. 2017.
- ^ „Koje zmije žive na Balkanu, ima li otrovnih i šta raditi ako vas ujede?”.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Golay P, Smith HM, Broadley DG, Dixon JR, McCarthy CJ, Rage J-C, Schätti B, Toriba M Endoglyphs and Other Major Venomous Snakes of the World: A Checklist. Geneva: Azemiops. 1993.
- Latifi M (1991). „Vipera ursinii”. The Snakes of Iran. Oxford, Ohio: Society for the Study of Amphibians and Reptiles. ISBN 978-0-916984-22-9.
- Šukalo G. (2022). Gmizavci Republike Srpske - Banja Luka: Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Banjoj Luci, (Banja Luka: Vilux), ISBN 978-99976-86-03-9
- Veith, G. (1991). Die Reptilien Bosniens und der Herzegowina. 1. Herpetozoa 3(3-4): 97-196
- Edukativne table Prirodnjačkog odjeljenja Muzeja u Doboju
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Vipera ursinii at the Reptarium.cz Reptile Database. Accessed 2 September 2007.
- Meadow viper (Vipera ursinii ) at ARKive. Accessed 5 October 2006.
- Vipera ursinii at Amphibians and Reptiles of Europe. Accessed 9 October 2006.
- Orsini's viper, Vipera ursinii at Reptiles & Amphibians of France. Accessed 30 October 2006.
- Stefan, ZAMFIRESCU; Alexandru, STRUGARIU; Iulian, GHERGHEL; Oana, ZAMFIRESCU. „HUMAN IMPACT ON HABITATS OF THE MEADOW VIPER (VIPERA URSINII) IN EASTERN ROMANIA” (PDF). Iasi University, Faculty of Biology. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 04. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2016.
- Vipera eriwanensis at Checklist of Armenia's Amphibians and Reptiles, Tadevosyan's Herpetological Resources. Accessed 30 March 2007.