Šume (Topola)

Koordinate: 44° 13′ 00″ S; 20° 47′ 00″ I / 44.216666° S; 20.783333° I / 44.216666; 20.783333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Šume
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugŠumadijski
OpštinaTopola
Stanovništvo
 — 2011.Pad 508
Geografske karakteristike
Koordinate44° 13′ 00″ S; 20° 47′ 00″ I / 44.216666° S; 20.783333° I / 44.216666; 20.783333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina207 m
Šume na karti Srbije
Šume
Šume
Šume na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj034
Registarska oznakaTO

Šume je naselje u Srbiji u opštini Topola u Šumadijskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 508 stanovnika.

Poreklo stanovništva i istorija[uredi | uredi izvor]

Poslednje naseljavanje obavljeno je posle Velike seobe 1690.

Selo Šume je starog postanja. Prvi njegov pisani pomen je u godini 1428, u povelji kojom despot Đurđe Smederevac potvrđuje baštinu velikom čelniku Radiču Postupoviću, uglednom i moćnom vlastelinu, danas poznatijem kao ktitoru manastira Vraćevšnice.

Od tada je bilo više korenitih promena u stanovništvu, ali su Šume, prazneći se i ponovo puneći stanovništvom, kao i većina naših sela, uvek bile nastanjene. Poslednje naseljavanje je obavljeno posle Velike seobe 1690. godine, i ono je upamćeno: prvi se, došav sa Kosova početkom XVIII, naselio oborknez Mirko, koji je imao šest sinova. Danas se Šume dele na Mirkove potomke i – ostale, kasnije doseljenike, sa kojima se i po slavama se razlikuju: Mirkovi potomci slave Sv. Đorđa (Đurđic), a ostali druge svece. Posle Prvog svetskog rata pet sedmina kuća u Šumama pripadalo je Mirkovim potomcima.

U vreme kad je Borivoje M. Drobnjaković istraživao Šume (1923) Mirkovo stablo se razgranalo u dvadeset i četiri roda sa 101 kućom. Navodeći zajedničko poreklo i isto krsno ime, kao i koliko koji rod Mirkovih potomaka ima kuća, Drobnjaković ih je samo pobrojao, ovim redom: Stanojevići, Popovići, Glišići, Martići, Maksimovići, Stankići, Prokići, Glišići (drugi), Uroševići, Mirkovići, Živanovići, Živojinovići, Nikolići, Bogićevići, Prokići (drugi), Milovanovići, Jakovljevići, Ristići, Markovići, Batići, Rankovići, Lazići, Petkovići i Antonijevići.

Koji su koja grana, od koga Mirkovog sina potiču, i koji su i za koliko kolena međusobno bliži – nije ni pokušavao da razmrsi. Poput učenog etnologa Drobnjakovića, na ovom pitanju je zastao i amaterski vredan pokušaj Miodraga Krunića (umro nedavno u Kragujevcu).

Za razrešenje ovog pitanja zahvalni smo Aleksandru Srećkoviću, vanrednom profesoru Beogradskog univerziteta. Aleksandar Srećković (r. 1945, u Topoli), profesor fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu (Fizički fakultet) u Beogradu, jedan je od vrhunskih znalaca savremene fizike (uža oblast: fizika plazme). No, on je i zatočenik zavičaja. Istražio je devedeset rodova (familija) u selu Šume, i još niz rodova u drugim naseljima, od kojih su posebno razgranati znamenita loza Jokića u Topoli, Nikodijevići (danas Blagojevići) u Kopljarima, Đukići u Nemenikućama, Mihailovići u Belosavcima, Petrovići u Velikoj Ivanči, zatim više rodova u Trnavi, Smederevskoj Palanci i okolini, Dobrači u Gruži i dr. Njegovi rodoslovi, urađeni genealoškim metodom savremene istoriografije i etnološke nauke, sadrže na hiljade ličnosti, pravih malih biografskih profila tolikih pojedinačnih sudbina i konkretnih ljudskih života. Podaci su prikupljani vrlo savesno i proveravani u svakoj prilici, pedantno i dosledno, kako to mogu samo pasionirani naučnici. I – zidovi zaborava su srušeni. Pred nama se ukazuje svojevrsna galerija likova, razuđeni biografski rečnik više od stotine rodova i porodica. A množenje porodica kao da nalikuje fisiji atomskog jezgra.

Što se tiče rodoslovnog stabla oborkneza Mirka, osnivača Šuma, ono danas, prema Srećkovićevom nalazu, ima osam grana – dve su od Mirkovih sinova Bogića, Živana, Pauna, Blagoja, zvanog Blaža, i Mihaila, i jednoga koji je bio pop. Sedmi, verovatno najstariji, Mirkov sin Đorđe otišao je pre 1750. u Rakinac i od njega su tamo Đorđevići i Milićevići. Od Bogića (r. 1724, imao sinove Marinka i Janka), u trećem naraštaju se zatrlo muško potomstvo.

Mirkov sin Živan je imao Đorđa (r. 1750), a ovaj pet sinova: Dmitra, Milovana, od koga su Milovanovići, Teofana, Obrada i Gligorija, zvanog Gliša, od koga su Glišići. Dmitar je imao četiri sina – Avrama, od čijeg sina Ranka su Rankovići, Simu, od koga su Simići, Marka, od koga su Markovići, i Lazara, od koga su Lazići. Od Milovanovih sinova Proke i Pantelije su Prokići i Pantelići.

Mirkov sin Paun (r. 1730) je imao četiri sina – Živana, od koga su Živanovići, Živojina, od koga su Živojinovići, čiji su ogranak Nikolići (od Nikole, Živojinovog sina), Lukići (od Luke, Živanovog sina) i Pantići (od Pante, Nikolinog sina), Mirka, od koga su Mirkovići i Pavlovići (od Pavla, Mirkovog sina), i Ivka, od čijih sinova Obrada i Petka su Obradovići i Petkovići.

Mirkov sin Blagoje (r. 1732), zvani Blaža, imao je sina Milosava, a ovaj sinove Milovana, Proku, Maksima i Antonija, od kojih su današnji Prokići (drugi), Maksimovići i Antonijevići. Od Milovanovog sina Gliše je ogranak Glišića (drugih), čiji su deo bili Mihailovići, koji su izumrli. Od petog Milosavljevog sina Save su tri familije: jedna se preziva po majci Stanki (Stankići), a dve po njegovim sinovima Kuzmanu (Kuzmići) i Damnjanu (Damnjanovići). Od šestog Milosavljevog sina Jovana su Jovanovići, od sedmog sina Radoja su Radojevići (čiji su ogranak Martići, koji su se ugasili), od osmog sina Vićentija su Vićentijevići, čiji su ogranak Ivkovići (od Ivka, Vićentijevog sina), a od devetog sina Aksentija su Aksentijevići (od ovog roda je čuveni Živadin iz Šuma, jedinstvena figura našeg zemljoradničkog i naprednog pokreta, ubijen od Nemaca 1942. godine).

Mirkov sin Mihailo (r. 1733) je imao Marka, a Marko sinove Stanka, Stanoja i Todora, od kojih su Stankovići, Stanojevići i Todorovići, zatim Mirka, od čijeg sina Tanasija su Tanasijevići, i Radosava od čijeg sina Bogića su Bogićevići. Od Mirkovog sina kojem je ime zaboravljeno su Popovići, Ristići, Živkovići, Brankovići i Đorđevići, kao i Jakovljevići i Uroševići. Ukupno, prema istraživanju profesora Srećkovića, u Šumama su 43 roda čiji je rodonačelnik oborknez Mirko.

Od Mirka i njegovih potomaka ove su porodice:

  • Stanojevići 7 kuća
  • Popovići 16 k.
  • Glišići 3 k.
  • Martići 3 k.
  • Maksimovići 5 k.
  • Stankovići 8 k.
  • Prokići 2 k.
  • Glišići 3 k.
  • Uroševići 8 k.
  • Lukići 6 k.
  • Mirkovići 3 k.
  • Živanovići 6 k.
  • Živojinovići 3 k.
  • Nikolići 3 k.
  • Bogićevići 2 k.
  • Prokići 3 k.
  • Milovanovići 2 k.
  • Jakovljevići 2 k.
  • Ristići 4 k.
  • Markovići 7 k.
  • Batić 1 k.
  • Ranković 1 k.
  • Lazić 1 k.
  • Petkovići 3 k.
  • Antonijevići 3 k. ukupno: 105 kuća, svi slave sv. Đorđe
  • Milići (3 kuća, sv. Nikola). Doseljeni iz Štiplja kod Jagodine.
  • Došljakovići (Milivojevići) (5 kuća. sv. Nikola). Doselio im se predaka Miloje oko 1800. iz Stragara.
  • Nedeljkovići (6 kuća. sv. Nikola), doseljeni iz Međulužja i drugi. mahom iz okolnih sela. (podaci datiraju iz 1920. godine[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Šume živi 481 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,6 godina (41,6 kod muškaraca i 43,6 kod žena). U naselju ima 157 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,79.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 970
1953. 988
1961. 929
1971. 833
1981. 718
1991. 684 641
2002. 595 648
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
590 99,15%
Rumuni
  
2 0,33%
Crnogorci
  
1 0,16%
Hrvati
  
1 0,16%
Slovenci
  
1 0,16%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Kotraža”. Arhivirano iz originala 30. 08. 2011. g. Pristupljeno 26. 07. 2011. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]