Pređi na sadržaj

B2C

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

B2C (business to consumer) predstavlja trgovačku delatnost koja prodaje proizvode i usluge do krajnjih potrošača posredstvom interneta.

Poslovni modeli[uredi | uredi izvor]

Poslovni model je metod planiranja vođenja biznisa na način koji kompaniji donosi profit, ukazujući joj gde će se pozicionirati u tržišnom lancu.

Danas razlikujemo više modela mrežnog poslovanja: B2B, B2C, B2B2C, C2C... - sa odgovarajućim formama istog modela (zastupanje, trgovina, oglašavanje, pretplata).

B2C označava prodaju roba ili usluga krajnjim potrošačima posredstvom Interneta. Osnovna forma B2C ekonomije su automatizovane onlajn prodavnice. Prednosti su štednja vremena, konkurentost, niže cene roba, usluga i transakcija.

Oblici elektronskog poslovanja neće se ravnomerno razvijati. Stručnjaci procenjuju da svetski B2C, godinu do dve u svom razvoju prednjači ispred B2B poslovanja. Prema jednoj studiji Forrester Research, evropska online B2C prodaja će se u narednih 5 godina gotovo udvostručavati svake godine, i direktno je povezana sa ekspanzijom Internet korisnika, korišćenjem evra kao jedinstvene valute, pravnim regulisanjem poslovanja na Internetu, ali i drugim tehnološkim pretpostavkama.

Poslovni sistemi su stvorili novog nelojalnog i izuzetno dobro informisanog kupca. Prosečan online kupac je danas u superiornoj poziciji u odnosu na off-line populaciju. Internet je izvor svih informacija do kojih on želi da dođe.

Uobičajen proces koji se odvija od ideje do izvršenja kupovine podrazumeva:

  • Pronalaženje kvalitetne robne marke (ovaj deo populacije radije kupuje poznate brendove u čiji kvalitet ima poverenja),
  • Kada se odluči za određeni proizvod, kreće u potragu za najpovoljnijom cenom,
  • Kada se informiše o rasponu cena (u svetu i lokalno), odlučuje se za kupovinu (u najpovoljnijoj online ili offline trgovini)

Poslovni sistemi se danas mogu podeliti u tri grupe, prema online prisustvu na tržištu:

  • "cigla-i-malter" (eng. brick-and-mortar) je metafora za sisteme koji koriste isključivo tradicionalne metode prodaje i distribucije i tradicionalne komunikacione medije,
  • "cigla-i-klik" (eng. brick-and-click) predstavljaju poslovne sisteme koji klasične kanale prodaje i komunikacije široko podupiru Internet servisima (nabavke, prodaja, komunikacija),
  • "dot-com" su poslovni sistemi koji kompletno poslovanje vrše u virtuelnom svetu Interneta i e-trgovine.

Osobenost novog poslovanja je velika brzina promena, nestabilnost i diskontinuiteti. Povećava se značaj inovacija, tehnologija i znanja. Komunikacija i poslovne transakcije se izmeštaju u novo fleksibilno okruženje. Uočavaju se dva osnovna modela poslovanja prema dominantnoj online poslovnoj komunikaciji i online transakcijama:

  • B2B model poslovanja koji predstavlja transakcije između dva poslovna sistema,
  • B2C model poslovanja koji predstavlja komunikaciju poslovnog sistema sa krajnjim potrošačem.

Neki od načina da se unapredi proces B2C trgovine su:

  • Sajt koji je lak za upotrebu,
  • Pojednostavljivanje procesa plaćanja, kao što je plaćanje u jednom koraku i lozinke koje su lako zamenljive,
  • Slanje e-mail poruka sa specijalnim ponudama.

B2C sajtovi su portali koji povezuju preduzeća i potrošače (Amazon, eBay, Yell, Classmates, Gap i sl. ). Većina ovih firmi primarno postoji na Internetu (elektronske firme ). Njihove kancelarije i skladišta postoje zbog njihove potrebe za uspehom.

Nosilac elektronske trgovine je Amazon. U početku, celokupnu njihovu ponudu činile su knjige, da bi se vremenom njihova ponuda proširila na razne kategorije proizvoda kao što su muzika, video izdanja, tehnika, pokloni i sl. Načini plaćanja su raznovrsni, ali se najčešće koriste kreditne kartice. Obim trgovine u 2004. godini iznosiće oko 40 milijardi dolara.

Aukcijska kompanija eBay je veoma uspešna, visoko profitabilna firma angažovana na E-trgovini. Ona je domaćin najpopularnijih aukcija u svetu i zarađuje proviziju od ovih aukcija. eBay ima 50 miliona registrovanih korisnika.

Broj veb-sajtova 2002. godine je iznosio 12.000.000 u svetu, dok je u našoj zemlji oko 16.000. Od toga samo je oko 50% adresa bilo aktivno. Na ostalima se ili pojavljuje prazna stranica ili je sajt u izradi. Većina prezentacija su male, daju samo osnovne informacije bez interakcije i rađene su uglavnom samo na srpskom (manji broj na srpsko-engleskom).

Generalno na razvoj elektronskog poslovanja kod nas utiču sledeći faktori:

Preduzeća u Srbiji prolaze kroz prvu fazu elektronskog poslovanja (na sajtu se daju samo osnovne informacije o preduzeću, moguće je naručiti robu, ali je uglavnom nije moguće elektronski platiti), tako da prave elektronske trgovine i tržišta još uvek nema.

Iako je najveći broj veb prezentacija otpada na trgovinu, treba naglasiti da najveća trgovačka preduzeća u Srbiji nemaju adekvatne prezentacije (C-market, Pekabeta, itd.). Izuzetak je Maxi diskont koji ima odličan sajt sa mogućnošću online kupovine. Osim toga postoji još nekoliko veoma dobrih sajtova koji se bave elektronskom trgovinom.

Glavnu prepreku daljem razvoju predstavlja