Milan Mučibabić
Milan Mučibabić | |
---|---|
Datum rođenja | 1922. |
Mesto rođenja | Nevesinje Kraljevina SHS |
Datum smrti | 1985. |
Mesto smrti | Sarajevo SFRJ |
Milan Mučibabić (Nevesinje, Kraljevina SHS, 1922 — Sarajevo, SFRJ, 1985) bio je srpski književnik i novinar.[1]
Nakon završene Građanske škole, zaposlio se u Željezari Zenica a odmah po izbijanju Drugog svjetskog rata je kao skojevac već od 1941. učestvovao u odbrani Jugoslavije. Poslije rata je radio kao omladinski aktivist a zatim kao novinar u redakciji Oslobođenja[2], gdje ostaje sve do privremenog penzionisanja 1969, kada se u potpunosti posvećuje književnom radu. Kao novinar je bio zanimljiv i po svojim reportažama o selu, poljoprivredi, te raznim zapisima o događajima i ljudima iz vremena NOB-a i posljeratnog perioda.
Nosilac je brojnih novinarskih i književnh nagrada a takođe i visokog društvenog priznanja Šestoaprilske nagrade grada, koju je dobio za svoj književni rad.
Objavio je niz knjiga, među kojima je najzapaženija trilogija Kamen i pepeo, za koju je dobio i priznanje za najbolji roman sa ratnom tematikom. Time je praktičmo i zaokružen ciklus romana i literature na temu Drugog svjetskog rata.
Umro je 1985. godine u Sarajevu, gdje je i sahranjen.[1]
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]- S onu stranu rovova (1958)
- Međaši (1964)
- Povijest o našoj mladosti (1967)
- Kameno more (1970)
- Bezdanica (1973)
- Romanija koja živi (1974)
- Boje ocvalog ljeta (1975)
- Vremenom nepokoreni (1978)
- Kamen i pepeo I i II (1982)
- Kad se djeca nisu igrala rata (1984)
- Kamen i pepeo III (1984)
- Na kraju tamnih dubokih šuma (1990)
Референце
[uredi | uredi izvor]- ^ а б „Milan Mučibabić – čovjek zajedništva, povezanosti i privrženosti”. tacno.net. Приступљено 15. 1. 2023.
- ^ Милисавац, Живан, ур. (1984). Југословенски књижевни лексикон (2. изд.). Нови Сад: Матица српска. стр. 528—529.