Milisav Sekulić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milisav Sekulić
Datum rođenja(1935-11-11)11. novembar 1935.
Mesto rođenjaTrbušnica, kod LozniceKraljevina Jugoslavija
Datum smrti30. novembar 2021.(2021-11-30) (86 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija

Milisav Sekulić (Trbušnica, kod Loznice, 11. novembar 1935Beograd, 30. novembar 2021) bio je pukovnik JNA, general Srpske vojske Krajine i publicista.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 11. novembra 1935. godine u selu Trbušnica, opština Loznica, Srbija, Kraljevina Jugoslavija. Završio je Vojnu akademiju KoV JNA 1954–1957, jednogodišnju Političku školu JNA, Višu vojnu akademiju, Školu narodne odbrane, Filozofski fakultet (odsek Filozofija) i postdiplomske studije - magistrirao je vojnu veštinu. Uža specijalnost: operativno-štabni poslovi, Dakle: diplomirani filozof, magistar vojnih nauka, pukovnik JNA i general-major vojske Republike srpske Krajine. Posle završetka Vojne akademije potporučnik Sekulić je bio raspoređen u Titovu gardu.

Kao odličan komandant i praktičar, pukovnik Sekulić je bio premešten u Upravu GŠ JNA, da bi sa svojim iskustvom doprineo naučnom uobličavanju teorijskih i doktrinarnih dokumenata. Ujedno je uspešno završio postdiplomske studije i postao magistar vojne veštine, sa temom Metodologija rada komande armije.

Među prvima se pripremao za titulu doktora vojnih nauka; pošto je ujedno bio i kandidat za čin general-majora JNA. Predao je tri doktorske disertacije, a nije postao doktor nauka. Prva disertacija je imala naslov „Udruživanje bojnog delovanja i otpora u divizijskoj zoni”, ali je komisija nije prihvatila. Napisao je i prijavio drugi doktorat sa naslovom „Objedinjavanje vođenja i komandovanja na ratištu”. I ovaj put ga je komisija odbila. Pokušao je i treći put i predložio temu „Delovanje štaba Vrhovne komande OS SFRJ u ratu 1991. godine”. Rad je bio suviše kritičan da bi ga komisija JNA uopšte prihvatila. Iz ove odbačene disertacije je kasnije nastala njegova prva knjiga.

Izbijanjem rata i raspadom SFRJ, raspoređen je u Knin i postao je načelnik odeljenja za operativno-nastavne poslove Srpske Vojske Krajine. Na kraju su ga za zasluge unapredili u čin general-majora vojske RSK i penzionisan je 1993. godine. Nakon proterivanja srpskog naroda iz Hrvatske, posle „Oluje", nastanjuje se u Beogradu.

Za stanje u celoj bivšoj Jugoslaviji i stanje u kom se srpski narod našao, okrivio je tadašnje političko rukovodstvo i tadašnjeg predsednika Srbije Slobodana Miloševića.

Preminuo je 30. novembra 2021. godine u Beogradu.[1] Sahranjen je 1. decembra 2021. godine na mesnom groblju Železnik.[2]

Dela[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

  1. Jugoslaviju niko nije branio, a Vrhovna komanda je izdala, NIDDA Verlag GmbH Bad Vilbel, Nemačka i VESTI Beograd, 1997.
  2. Knin je pao u Beogradu, NIDDA Verlag GmbH Bad Vilbel, Nemačka, 2000.
  3. Dobrovoljci prećutana istina, Udruženje boraca 1990, Rakovica – Beograd, 2000.
  4. Beograd ne broji poginule (poginuli u ratovima od 1990. do 1999. godine)
  5. Udruženje veterana i vojnih invalida u ratovima od 1990. Republike Srbije, Beograd, 2007.
  6. Drinska divizija – prilog istoriji Srpske vojske, Regionalno preduzeće »Podrinje« i Udruženje vojnih dobrovoljaca 1912–1918, Loznica

Vojne studije i monografije[uredi | uredi izvor]

  1. Definisanje predmeta vojne veštine, Institut za strateška istraživanja u Beogradu, 1988.
  2. Principi vojne veštine, Generalštab OS SFRJ, Beograd, 1988.
  3. Aksiomi, teorije i zakonitosti u teoriji vojne veštine, Institut za strateška istraživanja u Beogradu, 1989.

Takođe autor je vojno-istorijske studije sa naslovom Slovenački dobrovoljci u srpskim oslobodilačkim ratovima 1912–1918.

Reference[uredi | uredi izvor]