Phytoecia vittipennis

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Phytoecia vittipennis
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
Ph. vittipennis
Binomno ime
Phytoecia (Parobereina) vittipennis
Reiche, 1877
Sinonimi
  • Blepisanis vittipennis
    (Reiche), 1877

Phytoecia vittipennis (sin. Blepisanis vittipennis) je insekt iz reda tvrdokrilaca (Coleoptera) i familije strižibuba (Cerambycidae). Pripada potfamiliji Lamiinae.[1]

Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]

Rasprostranjena je na jugoistoku Balkanskog poluostrva, Kavkazu i u Maloj Aziji. Areal ove vrste se proteže od Rumunije na severu, Albanije i Grčke na zapadu, Turkmenistana i Irana na istoku i Izraela i Sirije na jugu. U Srbiji je registrovana samo na krajnjem jugu, u selu Miratovac (opština Preševo)[1], mada se verovatno može naći i severnije, na području Nacionalnog parka "Đerdap". Nastanjuje otvorena i topla staništa, a imaga se mogu naći na stabljikama trava[2].

Opis[uredi | uredi izvor]

Phytoecia vittipennis je dugačka 7—10 mm. Telo, glava, pronotum i pokrilca su crni, pokriveni belosivom pubescencijom. U srednjem delu pokrilca, prisutna je crvena šara, nalik na vrpcu, koja se pruža paralelno sa šavom pokrilca, od baze pa skoro do vrha. Antene su crne ili crnobraon. Noge su žutocrvene ili crne.[2]

Biologija i razviće[uredi | uredi izvor]

Imaga su aktivna od juna do septembra[1]. Razviće ove vrste je slabo proučeno, a izvori navode dase larve hrane biljkama iz roda Achillea, pre svega Achillea arabica.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Alciphron - Blepisanis vittipennis
  2. ^ a b Pavićević, Dragan; Ilić, Nastas; Đurić, Milan (2015). Strižibube Srbije. Beograd: Zavod za zaštitu prirode Srbije; HabiProt. ISBN 978-86-80877-49-5. 
  3. ^ Rejzek, Martin; Sama, Gianfranco; Alziar, Gabriel; Sadlo, Jiri (2003). „Host plants of longhorn beetles (Coleoptera: Cerambycidae) from the Balkan Peninsula, Asia Minor and Iran (Part II)”. Biocosme Mesogeen. 19 (3): 161—189. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]