Pređi na sadržaj

Saxifraga marginata

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Saxifraga marginata
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Red: Saxifragales
Porodica: Saxifragaceae
Rod: Saxifraga
Vrsta:
S. marginata
Binomno ime
Saxifraga marginata

Обрубљена камењарка (лат. Saxifraga marginata) je planinska biljka iz porodice Saxifragaceae.

Izgled[uredi | uredi izvor]

Habitus[uredi | uredi izvor]

Habitus je poluloptast, od 5 do 20 cm u prečniku. Habitus čine brojni fertilni i sterilni izdanci, gusto zbijeni u poluloptu. Visina biljke je od 5 do 10 cm.

Listovi[uredi | uredi izvor]

Listovi rozete dugi su od 4 do 6 mm, široki od 0,8 do 1,6 mm, lopatičasti ili duguljasti, sa 5 do 7 jamica, ispunjenih kristalima kalcijum-karbonata (CaCO3), pri osnovi trepljasti. Listovi stabljike su linearno lancetasti.

Cvet[uredi | uredi izvor]

Cvetne stabljike su žlezdovito dlakave. Na svakoj stabljici je 3 do 9 cvetova. Krunični listići su bele boje, i duplo su duži od čašičnih.[1]

Varijeteti[uredi | uredi izvor]

Idući od severozapadnih preko jugoistočnih Dinarida, do Šarsko-Pindskih planina, ova vrsta se diferencira na veliki broj oblika.[2]

  • Saxifraga marginata var. rocheliana (Sternb.) Engl. et Irmsch.
  • Saxifraga marginata var. coriophylla (Gris.) Engl.
  • Saxifraga marginata var. karadzicensis (Deg. et Koš.) Engl. et Irmsch.
  • Saxifraga marginata var. borxi (Boiss. et Heldr.)

Prva dva varijeteta imaju veliki broj formi i subformi. Ovo ukazuje na veoma složen kompleks oblika, odnosno populacija.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Obrubljena kamenjarka rasprostranjena je u jugoistočnoj Evropi, od Hrvatske, preko Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Makedonije, do Grčke i Bugarske.

Saxifraga marginata var. rocheliana

Uslovi staništa[uredi | uredi izvor]

Naseljava pukotine krečnjačkih i dolomitnih stena u alpskom i subalpskom pojasu. Raste na staništima sa srednjom godišnjom temperaturom od 0 do 5 °C.

Srednje julske temperature na staništima najtermofilnijih populacija se kreću oko 15 °C, a srednje januarske na staništima najfrigorifilnijih populacija se spuštaju do -8 °C; apsolutne maksimalne temperature se kreću oko 35 °C, a apsolutne minimalne se spuštaju do -35 °C, te i ova vrsta pripada grupi izrazitih euritermnih biljaka. Izrazita je heliofita sa širokom valencom u odnosu na svjetlo.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Catalogue of Life - 2014 Annual Checklist :: Species details”. www.catalogueoflife.org. Pristupljeno 10. 4. 2020. 
  2. ^ a b Lakušić, Radomir (1990). Planinske biljke (3. izd.). Sarajevo: IP Svjetlost; Izdavačko preduzeće Sarajevo; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd. str. 53. ISBN 86-01-02556-0. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]