Saxifraga marginata
Saxifraga marginata | |
---|---|
![]() | |
Naučna klasifikacija ![]() | |
Carstvo: | Plantae |
Kladus: | Tracheophytes |
Kladus: | Angiospermae |
Kladus: | Eudicotidae |
Red: | Saxifragales |
Porodica: | Saxifragaceae |
Rod: | Saxifraga |
Vrsta: | S. marginata
|
Binomno ime | |
Saxifraga marginata |
Обрубљена камењарка (лат. Saxifraga marginata) je planinska biljka iz porodice Saxifragaceae.
Izgled[uredi | uredi izvor]
Habitus[uredi | uredi izvor]
Habitus je poluloptast, od 5 do 20 cm u prečniku. Habitus čine brojni fertilni i sterilni izdanci, gusto zbijeni u poluloptu. Visina biljke je od 5 do 10 cm.
Listovi[uredi | uredi izvor]
Listovi rozete dugi su od 4 do 6 mm, široki od 0,8 do 1,6 mm, lopatičasti ili duguljasti, sa 5 do 7 jamica, ispunjenih kristalima kalcijum-karbonata (CaCO3), pri osnovi trepljasti. Listovi stabljike su linearno lancetasti.
Cvet[uredi | uredi izvor]
Cvetne stabljike su žlezdovito dlakave. Na svakoj stabljici je 3 do 9 cvetova. Krunični listići su bele boje, i duplo su duži od čašičnih.[1]
Varijeteti[uredi | uredi izvor]
Idući od severozapadnih preko jugoistočnih Dinarida, do Šarsko-Pindskih planina, ova vrsta se diferencira na veliki broj oblika.[2]
- Saxifraga marginata var. rocheliana (Sternb.) Engl. et Irmsch.
- Saxifraga marginata var. coriophylla (Gris.) Engl.
- Saxifraga marginata var. karadzicensis (Deg. et Koš.) Engl. et Irmsch.
- Saxifraga marginata var. borxi (Boiss. et Heldr.)
Prva dva varijeteta imaju veliki broj formi i subformi. Ovo ukazuje na veoma složen kompleks oblika, odnosno populacija.
Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Obrubljena kamenjarka rasprostranjena je u jugoistočnoj Evropi, od Hrvatske, preko Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Makedonije, do Grčke i Bugarske.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/08/Saxifraga_marginata_var._rocheliana_%28Saxifragaceae%29_plant.jpg/220px-Saxifraga_marginata_var._rocheliana_%28Saxifragaceae%29_plant.jpg)
Uslovi staništa[uredi | uredi izvor]
Naseljava pukotine krečnjačkih i dolomitnih stena u alpskom i subalpskom pojasu. Raste na staništima sa srednjom godišnjom temperaturom od 0 do 5 °C.
Srednje julske temperature na staništima najtermofilnijih populacija se kreću oko 15 °C, a srednje januarske na staništima najfrigorifilnijih populacija se spuštaju do -8 °C; apsolutne maksimalne temperature se kreću oko 35 °C, a apsolutne minimalne se spuštaju do -35 °C, te i ova vrsta pripada grupi izrazitih euritermnih biljaka. Izrazita je heliofita sa širokom valencom u odnosu na svjetlo.[2]
Galerija[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Catalogue of Life - 2014 Annual Checklist :: Species details”. www.catalogueoflife.org. Pristupljeno 10. 4. 2020.
- ^ a b Lakušić, Radomir (1990). Planinske biljke (3. izd.). Sarajevo: IP Svjetlost; Izdavačko preduzeće Sarajevo; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd. str. 53. ISBN 86-01-02556-0.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/df/Wikispecies-logo.svg/34px-Wikispecies-logo.svg.png)