Squatina dumeril
| Squatina dumeril | |
|---|---|
| |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Chondrichthyes |
| Red: | Squatiniformes |
| Porodica: | Squatinidae |
| Rod: | Squatina |
| Vrsta: | S. dumeril
|
| Binomno ime | |
| Squatina dumeril Lesueur, 1818
| |
| |
| Rasprostranjenost na mapi sveta[1] | |
Squatina dumeril je vrsta ribe koja pripada rodu Squatina iz porodice Squatinidae i autohtona je za severozapadne vode Atlantskog okeana. Popisana je u istočnim vodama Sjedinjenih Američkih Država, od severa Meksičkog zaliva do Karipskog mora.
Ova ajkula nastanjuje plitke obalne vode tokom leta i jeseni, a duboke vode tokom zime i proleća. Sive je ili braon broje sa raštrkanim malim tamnom mrljama. Ova vrsta doseže od 1,2 do 1,5 m dužine. Hrani se uglavnom sitnim ribama i lignjama, a lovi iz zasede. Tek rođene jedinke hrane se žumancem, ženke imaju višegodišnji reproduktivni ciklus i rađaju od 4 do 25 jedinki u proleće ili početkom leta, posle 12 meseci gestacijskog perioda.
Squatina dumeril nije agresivna, ali napada ako se oseti ugroženom. Iako ekonomski nije cenjena, često se lovi mrežama.[2]
Opis i taksonomija[uredi | uredi izvor]
Francuski prirodnjak Čarsl Lesur opisao je ovu vrstu 1818. godine u časopisu Academy of Natural Sciences of Philadelphia. Ranije se Squatina dumeril smatrala istom vrstom kao sklat. Lesur je svoju studiju zasnovao na odraslom mužjaku dužine 1,2 m, ulovljenom u istočnim vodama Sjedinjenih Američkih Država.[3] Na osnovu filogetske analize zaključeno je da su Squatina dumeril i Squatina californica sestrinske vrste.
Squatina dumeril ima spljošteno telo sa velikim grudnim i karličnim perajima. Kožni nabori duž bočnih strana glave imaju kratke rubove. Velike oči nalaze se na vrhu glave, a na njima su istaknuti šareni kapci. Nozdrve ove vrste su šiljate sa glatkim ili blago isprekidanim ivicama. Usta su šiljata, a čeljusti sadrže 10 gornjih i 9 donjih zuba. Svaki zub ima široku bazu i jedan šiljati rez sa glavnim ivicama. Squatina dumeril ima pet pari škržnih proreza.
Peraja ove vrste su široka sa uskim zadnjim vrhovima. Dva leđna peraja su slične veličine i oblika, a postavljena su na zadnjem delu tela. Donji režanj kaudalnog peraja je veći od gornjeg. Boja donjeg dela tela ove vrste varira od zelene, plavo-sive do crveno-smeše, sa mnogo malih tamnih i ponekada nepravilnih mrlja. Ova vrste doseže od 1,3 do 1,5 m u dužinu, a bude teška do 16 kg.[3]
Biologija i kontakt sa ljudima[uredi | uredi izvor]
Squatina dumeril nastanjuje vode Atlantskog okeana od Masačusetsa do Florida Kejsa, ge je uobičajena. Takođe, popisana je u Meksičkom zalivu, a posotoje nepotrvđeni podaci da nastanjuje vode Kube, Jamajke, Nikaragve i Veneculele. Južni opseg ove vrste je neizvestan, zbog zbrke sa sličnim vrstama.[3]
Zbog toga što naseljavaju duboke vode, postoji vrlo mali broj podataka o ovoj vrsti. Tokom većeg dela dana ova vrsta provodi vreme na peščanom ili muljevitom dnu. U istočnom vodama Sjedinjenih Američkih Država, dokumentovano je da ova vrsta sezonski migrira. Leti se kreće prema obali do dubina manjih od 35 m, a može se naći i u vodama dubokim samo nekoliko metara.[4] Zimu i proleće provodi na dubinama od 90 m, a pojedini primerci zabeleženi su i na 1290 m dubine..[3][2]
Squatina dumeril je predator koji lovi iz zasede, uglavnom ukopan u pesak ili sediment. Njegova ishrana sastoji se od sitnih riba, ali hrani se i rakovima, škampima i školjkama.[2][5] Lovi podjednako danju i noću.[6] Raznolikost plena najveća je u jesen, a najmanje bira hranuzimi.[7] U severnim vodama Meksičkog zaliva najvažnije vrste kojima se hrani Squatina dumeril su Micropogonias undulatus, Stenotomus caprinus, Leiostomus xanthurus, Peprilus burti, Mullus auratus, Upeneus parvus i Doryteuthis pealeii. Ishrana ove vrste razlikuje se po godišnjim dobima, Squatina dumeril najčešće zimi jede lignje. Poznati parazit ove vrste je Eudactylina spinula.[8]
Poput ostalih morskih pasa, ova vrsta hrani se žumancem dok je u embrionu. Zrele ženke imaju jedan funkcionalni jajnik sa leve strane i dve funkcionalne maternice. Parenje se obavlja u proleće, ženke se razmnožavaju jednom u dve godine, a možda i duže.[3][9] Veličina mladih primeraka varira i kreće se do 25, a nije povezana sa veličinom ženke.[3][9] Period gestacije traje oko 12 meseci, a ženke se uglanom porađaju između februara i juna nadubinama do 30 m. Tek rođeni primerci su dužine od 25 do 30 cm.[3][6] Mužjaci polno sazrevaju kada budu 93 cm dužine, a ženke kada budu dužine oko 86 cm.[10][1]
Iako ova vrsta nije agresivna prema ljudima, Squatina dumeril može naneti ozbiljne povrede, ako bude izazvan.[3][9] Međunarodna unija za zaštitu prirode ocenila je da za ovu vrstu postoji mala briga.[6]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Squatina dumeril može biti žućkaste boje i imati male tamne mrlje -
Zadnja strana tela vrste Squatina dumeril -
Vilica -
Vilica -
Centralni zubi -
Donja vilica
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Baremore, I. 2019. Squatina dumeril. The IUCN Red List of Threatened Species 2019: e.T197087A22515424. „Squatina dumeril: Baremore, I”. 2017. doi:10.2305/IUCN.UK.2019-1.RLTS.T197087A22515424.en.. Downloaded on 26 July 2019.
- ^ a b v Baremore, I.E.; Murie, D.J.; Carlson, J.K. (2010). „Seasonal and size-related differences in diet of the Atlantic angel shark Squatina dumeril in the northeastern Gulf of Mexico”. Aquatic Biology. 8 (2): 125—136. doi:10.3354/ab00214
.
- ^ a b v g d đ e ž Castro, J.H. (2011). The Sharks of North America. Oxford University Press. str. 167—169. ISBN 978-0-19-539294-4.
- ^ Pearse, A.S. (1950). „A new species of parasitic copepod from the angel shark”. The Journal of Parasitology. 36 (6): 515—516. JSTOR 3273282. doi:10.2307/3273282.
- ^ Baremore, I.E.; Murie, D.J.; Carlson, J.K. (2008). „Prey selection by the Atlantic angel shark Squatina dumeril in the northeastern Gulf of Mexico”. Bulletin of Marine Science. 82 (3): 297—313.
- ^ a b v Baremore, I. E. (2010). „Reproductive aspects of the Atlantic angel shark Squatina dumeril”. Journal of Fish Biology. 76 (7): 1682—1695. PMID 20557624. doi:10.1111/j.1095-8649.2010.02608.x.
- ^ Driggers, Williams B.. (2018). „Distribution of angel sharks (Squatinidae) in United States waters of the western North Atlantic Ocean” (PDF). Fishery Bulletin. 116 (3–4): 337—347. S2CID 54807345. doi:10.7755/FB.116.3-4.11.
- ^ Lesueur, C.A. (1818). „Description of several new species of North American fishes”. Journal of the Academy of Natural Sciences of Philadelphia. 1 (2): 222—235, 359—368.
- ^ a b v Compagno, L.J.V. (1984). Sharks of the World: An Annotated and Illustrated Catalogue of Shark Species Known to Date. Food and Agricultural Organization of the United Nations. str. 145—146. ISBN 92-5-101384-5.
- ^ Stelbrink, B.; von Rintelen, T.; Cliff, G.; Kriwet, J. (2010). „Molecular systematics and global phylogeography of angel sharks (genus Squatina)”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 54 (2): 395—404. PMID 19647086. doi:10.1016/j.ympev.2009.07.029.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Samuel AM (1918) The herring: its effect on the history of Britain. 1918. J. Murray. Original from the University of Michigan.
- Frank Stephenson, E. (2007). Herring Fishermen: Images of an Eastern North Carolina Tradition. History Press. ISBN 9781596292697.
- Waters B (1809) Letters upon the subject of the herring fishery: addressed to the secretary of the Honourable the Board for the Herring Fishery at Edinburgh, to which is added, a petition to the lords of the treasury on the same subject Original from Harvard University.
- Food and Agriculture Organization (1992). FAO yearbook 1990. Fishery statistics. Catches and landings FAO Fish. Ser. (38). FAO Stat. Ser. 70:(105):647 p.
- Joensen, J.S. and Å. Vedel Tåning (1970) Marine and freshwater fishes. Zoology of the Faroes LXII - LXIII, 241 p. Reprinted from,
- Jonsson, G. (1992). Islenskir fiskar. Fiolvi, Reykjavik, 568 pp.
- Kinzer, J. (1983) Aquarium Kiel: Beschreibungen zur Biologie der ausgestellten Tierarten. Institut für Meereskunde an der Universität Kiel. pag. var.
- Koli, L. (1990) Suomen kalat. [Fishes of Finland] Werner Söderström Osakeyhtiö. Helsinki. 357 p. (in Finnish).
- Laffaille, P., E. Feunteun and J.C. Lefeuvre (2000) Composition of fish communities in a European macrotidal salt marsh (the Mont Saint-Michel Bay, France) Estuar. Coast. Shelf Sci. 51(4):429-438.
- Landbrugs -og Fiskeriministeriet. (1995). Fiskeriårbogen 1996 Årbog for den danske fiskerflåde Fiskeriårbogens Forlag ved Iver C. Weilbach & Co A/S, Toldbodgade 35, Postbox 1560, DK-1253 København K, Denmark. p 333–338, 388, 389 (in Danish).
- Linnaeus, C. (1758) Systema Naturae per Regna Tria Naturae secundum Classes, Ordinus, Genera, Species cum Characteribus, Differentiis Synonymis, Locis 10th ed., Vol. 1. Holmiae Salvii. 824 p.
- Munroe, Thomas, A. / Collette, Bruce B., and Grace Klein-MacPhee, eds. 2002 Herrings: Family Clupeidae. Bigelow and Schroeder's Fishes of the Gulf of Maine, Third Edition. Smithsonian Institution Press. Washington, DC, USA. 111–160. . ISBN 1-56098-951-3. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=(pomoć) - Muus, B., F. Salomonsen and C. Vibe (1990) Grønlands fauna (Fisk, Fugle, Pattedyr) Gyldendalske Boghandel, Nordisk Forlag A/S København, 464 p. (in Danish).
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
