The Clash

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kleš
Muzički rad
Aktivni period1976—1986
Mesto osnivanjaLondon, Engleska
Žanr
Izdavačka kuća
Članovi
Sadašnji članoviDžo Stramer
Mik Džouns
Pol Simonon
Toper Hedon
Diskografija
Sandinista!
(1980)
Combat Rock
(1982)
Cut the Crap
(1985)

Kleš (engl. The Clash) su bili britanski pank rok sastav koji je postojao od 1976. do 1985. Iako su počeli kao jedan od sastava kome se može pripisati stvaranje panka, oni su tokom karijere napustili čist pank zvuk istražujući svoje muzičke mogućnosti, što je za posledicu imalo prizvuk regea, hip-hopa, ska muzike, rokabilija, džeza, soula pa čak i gospela i delimično alternativnog roka.[1] Njihova muzika uticala je na mnoge generacije i sastave. Godine 2004, časopis Roling stoun je rangirao Kleš na 28 mesto liste 100 najvećih umetnika svih vremena.[2]

Ime[uredi | uredi izvor]

Naziv sastava Kleš je predložio Pol Simonon pošto je po dnevnim novinama stalno viđao tu reč. Reč clash na engleskom znači sudar, ali ne u smislu automobilskog sudara (Crash), već u smislu bitke tj. sukoba dve vojske.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Kleš je nastao u junu 1976. godine, kada se pevač i gitarista 101-ersa (naziv po sobama za mučenje iz Orvelovog romana 1984) Džo Stramer, pridružio London SS-u, sastavu koji su činili Mik Džouns, pevač i gitarista, Pol Simonon, basista, i Teri Čajms Čajms), bubnjar. Sastav je dobio ime Kleš i počeo da svira oštriji i čvršći zvuk, koji su u to doba započeli Seks pistolsi. Prvi nastup imali su u Šefildu kao predgrupa Seks pistolsima. Ubrzo sa Pistolsima, Demnd i Hartbrejkersima kreću na "Anarchy" turneju, poznatu najviše po tome što je većina nastupa na istoj bila otkazana zbog TV skandala Seks Pistolsa. Ipak, ti nastupi su im doneli prvi ugovor sa CBS-om početkom 1977, da bi istog proleća objavili svoj prvi album u Ujedinjenom Kraljevstvu sa jednostavnim naslovom "The Clash". U to vreme nastala je i čuvena pank izreka - "Pank je umro onog dana kada su Kleš potpisali za CBS", koju je najverovatnije skovao Mark P., autor pank fanzina "Duvanje lepka" ("Sniffin' Glue"). Zahvaljujući singlovima Belačka pobuna(White Riot) i Potpuna kontrola (Complete Control) album dospeva na 12. mesto top liste najprodavanijih albuma. Bez obzira na uspeh albuma na Ostrvu, američki ogranak CBS ga je smatrao nekomercijalnim i odlučio je da ga ne objavi. U Americi je prodato preko 100.000 uvezenih kopija, da bi tek 1979. godine album zvanično bio objavljen u Americi.

Početkom 1978. sastav napušta Teri Čajms (na omotu prvog albuma potpisan kao Tori Krajms - "Konzervativni Zločini"), a u grupu, nakon audicije kroz koju je prošlo tačno 206 bubnjara, dolazi Niki-"Toper" Hedon, koji je ranije svirao u London SS-u. Iste godine objavljuju drugi album, prvi za američko tržište, naslovljen Dajte im dovoljno konopca (Give 'Em Enough Rope), ali on stiže tek na 128. mesto u Americi iako je debitovao na 2. u Kraljevstvu. Osim toga, ortodoksni pankeri zameraju na "preproduciranosti" i "ispeglanosti" albuma. Tokom 1979. godine kreću na svoju američku turneju, na kojoj su predstavljali pesme sa drugog albuma, te sa reizdanja prvog.

Krajem 1979. godine objavljuju novi album pod imenom London zove (London Calling). Taj album je predstavljao prekretnicu u njihovoj karijeri, jer bend njime definitivno izlazi iz uskih pank rok okvira. Rezultat toga bio je dupli album koji obiluje raznoraznim muzičkim pravcima od rokabilija (Ganc novi kadilak - Brand New Cadillac), preko ska muzike (Rudi ne može da omane - Rudie Can't Fail) do regea (Brikstonski pištolji - Guns of Brixton) i fanka ("Train in Vain / Stand by Me"). Sastav je insistirao da se album, iako dupli, prodaje po ceni običnog, dok su razliku u ceni sami pokrivali. London zove, po mnogim anketama, spada u najboljih 5 rok albuma svih vremena, tako da nimalo ne iznenađuje veliki uspeh koji je imao kod publike širom sveta. Nakon velike turneje sastav se povlači u Njujork gde počinje rad na svom novom albumu.

Ogroman uspeh albuma London zove, članovi sastava su protumačili kao zeleno svetlo za muzičko eksperimentisanje. Posledica toga bio je naredni album Sandinista!, objavljen decembra 1980. godine. Ovaj trostruki album, koji se opet prodavao po ceni običnog, doneo je još veći broj raznih muzičkih pravaca počevši od dab verzija raznih pesama do crnačke duhovne muzike (Zvuk grešnih - The Sound of the Sinners). Album je dosta solidno prošao kod publike, ali su ga kritičari smatrali znakom početka kraja grupe. Poznata je karikatura dvoje pankera koji, nakon preslušavanja Sandiniste!, zbunjeno drže ploču u rukama uz komentar: „Možda se grupa zove Sandinista!, a album Kleš?“

Naredni album Borbeni rok (Combat Rock) objavljuju 1982. godine. Ovaj album se smatra primerom loše prodavanog rok albuma i poznata je izreka da bi svaki veliki sastav trebalo pobiti pre nego što naprave svoj Borbeni rok. Album je doneo pesme poput Da li da ostanem ili da idem (Should I Stay Or Should I Go) i Rok u Kazbi (Rock the Casbah), po kojima je Kleš najpoznatiji kod širokog dela publike, najviše zahvaljujući činjenici da su u to doba bili veliki radijski hitovi i da su se redovno vrteli na ranom MTV-iju. Međutim, album nije tako dobro prihvaćen kod njihovih obožavalaca i često su praćeni zvižducima napuštali binu tokom turneje koja je pratila album.

Nakon propasti koju je doneo Borbeni rok, iz sastava je otpušten Toper Hedon zbog problema sa drogom. Septembra 1983. Džo Stramer (mada se smatra da je to delo menadžera Bernija Roudsa) izbacuje Mika Džonsa iz sastava, što za mnoge predstavlja kraj Kleša. Umesto Mika dolaze Nik Šepard i Vins Vajt i sastav kreće na turneju tokom 1984. godine, koja prethodi novom albumu. Na turneji, pod nazivom Van kontrole (Out of Control) uz stare numere izvođene su i nove stvari koje je publika dosta dobro prihvatila. Međutim kada je album Ne seri(Cut the Crap) napokon ugledao svetlost dana 1985, usledio je šok. Pesme koje su izvodili tokom turneje ili su bile skroz izmenjene ili se uopšte nisu našle na njemu. Smatra se da je krivac za to menadžer Berni Rouds, jer je bio glavni tokom njegovog snimanja, usled Stramerove odsutnosti zbog porodičnih problema. Početkom 1986 Kleš je i zvanično prestao da postoji.[3]

Iako je bilo najava da će se Kleš ponovo okupiti tokom 1995. godine, to se nije dogodilo. Živi članovi sastava sa Stramerovom udovicom okupili su se prilikom primanja Kleša u rokenrol kuće slavnih.

Političko opredeljenje[uredi | uredi izvor]

Članovi sastava su kako u privatnim istupima, tako i u javnim nastupima i tekstovima pesama iskazivali svoje levičarsko opredeljenje, jak osećaj za socijalnu pravdu i protivljenje neonacizmu koji je u to vreme uzimao maha. Džo Stramer se izjašnjavao kao demokratski socijalista.

Samostalni radovi[uredi | uredi izvor]

Članovi[uredi | uredi izvor]

Prvobitna postava[uredi | uredi izvor]

Iako je Džo Stramer bio pevač, na albumima su pevali i svi ostali članovi sastava, pogotovo Mik Džons.

Ostali članovi[uredi | uredi izvor]

  • Teri Čajms - bubnjevi (1976—1977)(1982)
  • Kit Levin - solo gitara (1976)
  • Nik Šepard - gitara (1984—1985)
  • Vins Vajt - gitara (1984—1985)
  • Pit Hauard - bubnjevi (1983—1985)
  • Rob Harper - bubnjevi (1977)
  • Pablo LaBritanja - bubnjevi (1976)

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi[uredi | uredi izvor]

Kompilacije[uredi | uredi izvor]

  1. Black Market Clash, 1980. (compilation of b-sides), CBS Records CD release: Epic Records
  2. The Story of the Clash, Volume 1, 1988. (compilation, greatest hits collection), CBS Records CD release: Epic Records #7 UK, #142 US
  3. Clash on Broadway, 1991. (3 disc box set containing several unreleased tracks and alternate versions), CBS Records CD release: Epic Records
  4. The Singles, 1991. (singles compilation), CBS Records CD release: Epic Records
  5. From Here to Eternity: Live, 1999. (live recordings from 1978. - 1982), Epic Records #13 UK, #193 US
  6. The Essential Clash, 2003. (compilation, "essential" recordings), Epic/Legacy #18 UK, #99 US
  7. London Calling: 25th Anniversary Legacy Edition, 2004. (expanded with rehearsal tapes and making of the album DVD), Epic/Legacy #26 UK

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Strummer's lasting culture Clash” (STM). Entertainment. BBC News World Edition. 23. 12. 2002. Pristupljeno 19. 7. 2019. 
  2. ^ „The Clash by The Edge”. Rolling Stone Issue 946. 15. 4. 2004. Arhivirano iz originala 07. 12. 2010. g. Pristupljeno 19. 07. 2019. 
  3. ^ „Sedma godina bez pank legende”. RTS. Pristupljeno 19. 7. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]