Kreatin

С Википедије, слободне енциклопедије
Kreatin
Skeletal formula of creatine
Ball and stick model of creatine
Nazivi
Sistemski IUPAC naziv
2-[Karbamimidoil(metil)amino]sirćetna kiselina
Drugi nazivi
N-Karbamimidoil-N-metilglicin; Metilguanidosirćetna kiselina
Identifikacija
3D model (Jmol)
3DMet B00084
Bajlštajn 907175
ChEBI
ChemSpider
DrugBank
ECHA InfoCard 100.000.278
EC broj 200-306-6
Gmelin Referenca 240513
KEGG[1]
MeSH Creatine
RTECS MB7706000
UNII
  • C[n](Cc(:[o]):[oH]):c(:[nH]):[nH2]
  • CN(CC(O)=O)C(N)=N
Svojstva
C4H9N3O2
Molarna masa 131,14 g·mol−1
Agregatno stanje beli kristali
Miris bez mirisa
Tačka topljenja 255 °C (491 °F; 528 K)
13,3 g L−1 (na 18 °C)
log P −1,258
Kiselost (pKa) 3,429
Baznost (pKb) 10,568
Izoelektrična tačka 8,47
Termohemija
Specifični toplotni kapacitet, C 171,1 J K−1 mol−1 (na 23,2 °C)
Standardna molarna entropija So298 189,5 J K−1 mol−1
−538,06–−536,30 kJ mol−1
Std entalpija
sagorevanja
ΔcHo298
−2,3239–−2,3223 MJ mol−1
Farmakologija
Farmakokinetika:
3 sata
Opasnosti
GHS grafikoni The exclamation-mark pictogram in the Globally Harmonized System of Classification and Labelling of Chemicals (GHS)
GHS signalna reč WARNING
H315, H319, H335
P261, P305+351+338
Irritant Xi
R-oznake R36/37/38
S-oznake S26, S36
Srodna jedinjenja
Srodne karboksilne kiseline
Srodna jedinjenja
Dimetilacetamid
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Kreatin je supstanca koju prirodno proizvodi ljudskom telu kao izvor energije za mišiće. Do sinteze dolazi i sintetiše se u jetri, ali i u pankreasu i bubrezima. Kreatin se formira u telu od aminokiselina arginin, metionin i glicin i sadrži hemijsku energiju - ATP. Organizam prosečne osobe proizvede dnevno oko 2 g kreatina.[4]

Kreatin pospešuje obnovu ATP-a koji se koristi prilikom rada mišića, te se njegovom suplementacijom ostvarujete i „produženi rad“ tj. veća snagu i bolja izdržljivost. Kreatin se unosi i putem ishrane i najviše ga ima u crvenom mesu i ribi. Uneti kreatin se 98% deponuje u mišićima, dok se preostali deo deponuje u mozgu, srcu i drugim organima, a višak kreatina se izluči preko bubrega u obliku kreatinina.

U rastvoru, kreatin je u equilibrijumu sa kreatininom.[4]

[5] Prema istraživanju naučnika sa klinike Mej prevelika količina kreatina u organizmu može da dovede i do brojnih ne željenih dejstava. Do toga može doći kada ga zbog nekog hroničnog oboljenja čovek proizvede previše kreatina. Međutim u najčešćem broju slučaja do neželjenih dejstava dolazi kad sportisti i bodibilderi koriste kreatinin kao suplement (korišćeni suplement može biti u bilo kom obliku). Zato se pre korišćenja suplemenata koje sadrže kreatin mora obaviti sportski pregled, ultrazvuk srca, pregled funkcije bubrega i sva ostala ispitivanja koja vam stručna lica zatraže. Nikako se nesme koristiti bilo koji oblik suplementa kreatina bez stručne provere zdravstvenog stanja i saglasnosti stručnog lica jer su takvi slučajevi najčešći. Takođe se obavezno morate pridržavati tačno određenih količina koja su vam stručna lica preporučila. Najčešće neželjene posledice do kojih može doći pri neopreznom korišćenju suplemenata kreatina su: srčane bolesti (poput povećanja srčanih zalisaka, ubrzanog lupanja srca, srčanih aritmija), kamen u bubregu, dehidratacija i potreba za velikim količinama vode, slabljenje mokraćne bešike i smanjena funkcija jetre. Po stastistici dugogodišnji korisnici suplemenata kreatina imaju slabiji orgazam i slabije razvijeniji seksualni život. Zbog mnogih neželjenih posledica koje donosi korišćenje suplemenata kreatina mora se sa oprezom koristiti i uskladu sa preporukama i uputstvima koja vam daju stručna lica.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  3. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. ^ а б „Creatine”. MedLine Plus Supplements. U.S. National Library of Medicine. 20. 07. 2010. Приступљено 16. 08. 2010. 
  5. ^ Cannan, R. K.; Shore, A. (1928). „The creatine-creatinine equilibrium. The apparent dissociation constants of creatine and creatinine” (PDF). Biochem. J. 22 (4): 920—29. PMC 1252207Слободан приступ. PMID 16744118. Приступљено 29. 10. 2010. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]