Servus
Servus je neformalni usmeni i pismeni pozdrav pri susretanju i na rastanku.
Tradicionalan je prijateljski pozdrav u velikim dijelovima srednje Evrope.
Rasprostranjenost
[уреди | уреди извор]Koristi se u južnoj Njemačkoj (Sarland, Rajna-Palatinat, Baden-Virtemberg, Bavarska, u Austriji (takođe "Servas") u Sloveniji, Hrvatskoj ( "Bok" ili "Serbus"), Mađarskoj ( "Szervusz "/" Szervusztok "," Szia "/" Sziasztok "), Slovačkoj, Sjeverozapadnoj Rumuniji i Transilvaniji ("Servus"), Poljskoj ("Serwus").[1][2] i Južnom Tirolu u Italiji, među govornicima njemačkog jezika.
Riječ dolazi iz latinskog servus, Lat: "rob" ili "sluga") i znači, u kratkom obliku "Ja sam tvoj sluga", ili "stojim ti na usluzi".
Servus se može koristiti za pozdravljanje, ili za oproštaj.
"Servus" se posebno koristi među prijateljima i poznanicima.
Josef Holeček je u Kotoru, koji je bio pod austrijskim političkim i kulturnim uticajem, čuo da se dvoje pozdravljaju ponosnim Servus!,[3] a isti pozdrav navodi i u Kolinu. Jedan Čeh se lažno predstavljao kao vojvoda Vrbica, Crnogorac, i u redakciji Kolinskih novina su ga na rastanku pozdravili: ...i za sada vojvodo Servus![4]
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ Kálmán László (7. 9. 2010). „Latin szolgák”. Nyelv és Tudomány.
- ^ wiktionary:servus
- ^ Холечек 2002, стр. 47.
- ^ Холечек 2002, стр. 217.
Литература
[уреди | уреди извор]- Холечек, Јосеф (2002). Црна Гора у миру. Подгорица: ЦИД.