Корисник:Sandra Milenkovic/песак

С Википедије, слободне енциклопедије

Pareidolija je psihološki fenomen kada se percipiranjem nasumičnog stimulusa "prepoznaje" smisleni stimulus. Jednostavnije rečeno, pareidolija znači pridavanje smisla nečemu što čujemo ili vidimo, a što zapravo nema ni smisla ni značenja.[1] Pareidolija se prepoznaje već kod beba starih 8 meseci. U poredjenju sa ostalim vrstama iluzije, pareidolija je jedinstvena po tome što iluzija postaje jača što joj se više pažnje posvećuje.

Pareidolija je tip apofenije, što je opštiji pojam kojim se označava uviđanje šablona u nasumičnim podacima.[2]

Ljudi mogu interpretirati nasumične slike ili šablone svetla i senki kao lica.

Etimologija[уреди | уреди извор]

Reč potiče od grčkog predloga para (παρά, „sa greškom, pogrešno, umesto” — u ovom kontekstu ima značenje: alternativa) i imenice eidōlon (εἴδωλον, „slika, forma, oblik” — umanjenica reči eidos)

Roršahov test[уреди | уреди извор]

Roršahov test koristi pareidoliju u pokušaju da dobije uvid u mentalno stanje osobe. To je projektivni test, kako namerno izaziva misli ili osećanja ispitanika koje se projektuju na nejasne mrlje od tuša.

Roršahov test je jedan od najpoznatijih testova za dijagnostiku dubinskih slojeva ličnosti. Konstuisao ga je švajcarski psihijatar Herman Roršah. Spada u grupu projektivnih testova gde pojam projekcije označava jedan kontinuiran i nesvestan psihološki proces kojim ličnost otkriva svoje dinamičke i strukturalne osobine. Ovaj test se zasniva na podsvesnom razmišljanju pacijenta na osnovu čega treba da se ustanovi psihičko i emotivno stanje pacijenta.

Za ovaj test Roršah je koristio mrlje od tuša koje nemaju određeno značenje. Materijal za ovaj test čini deset kartica sa različitim mrljama koje se dobijaju tako što se na karticu kapne tuš, a potom se papir (kartica) presavije dajući simetrične i nedefinisane mrlje. Od pacijenta se trazi da protumači crtež i da dâ svoje mišljenje o tome šta bi taj crtež mogao da predstavlja odnosno na šta ga asocira.

Osnovna teorijska pretpostavka na kojoj se bazira Roršahov test je uverenje da se standardnim nestrukturisanim dražima (mrljama) može izazvati reakcija pojedinca u vidu priče. Odgovori (priče) ispitanika se na osnovu njihovih formalnih i sadržinskih odlika klasifikuju, analiziraju i interpretiraju pomoću složenog sistema kategorija. Najviše se cene način opažanja celine, delova, detalja, boja, tumačenje forme, stil izlaganja, itd.

Odgovori (reakcije) na kartice[уреди | уреди извор]

Prva kartica (mrlja) Roršahovog testa
Prva kartica (mrlja) Roršahovog testa

Tokom testiranja, psiholog će obično sedeti dijagonalno iza ispitanika tako da on ne može da vidi i psihologa i kartice u isto vreme. U suštini, sve što ispitanik kaže i uradi biće zabeleženo i protumačeno. Ispitaniku će biti predstavljene kartice jedna po jedna u prethodno ustanovljenom redu.

Fraze poput "Ovo bi moglo da bude- " ili "Ovo izgleda kao- " će biti pozitivno protumačene. Očekuje se od ispitanika da uvidi da su u pitanju samo nasumične mrlje od tuša na parčetu kartona. Ako ispitanik odgovori "Ovo je- " to mu neće biti korisno.[појаснити]

Ako ispitanik ne uspe da vidi bilo šta na kartici, psiholozi misle da to ukazuje na moguću neurozu.[тражи се извор]

Ako ispitanik drži karticu bilo kako sem horizontalno ili vertikalno ili prekrije deo rukom, uzdahne ili napravi neki nerazumljiv zvuk, to neće ići u njegovu korist.[појаснити] Od velike je važnosti kako se osoba izražava, nije dobro koristiti čudne neuobičajene reči i izraze.

Psiholog će zabeležiti koliko dugo treba ispitaniku da odgovori. Spor odgovor indikuje depresiju. Nije dobro ako ispitanik posle dužeg vremena dâ manje bitne odgovore. Vreme odgovora je obično oko 20 sekundi.

Druga kartica (mrlja) Roršahovog testa
Druga kartica (mrlja) Roršahovog testa

Uobičajeni broj odgovora je 23 tj, po 2-3 odgovora po kartici. Ako ispitanik dâ manje od 14 ukupnih odgovora, test nije validan i mora biti odbačen. Manjak odgovora moze označiti manji IQ, paranoju ili depresiju. Tvrdi se da psihotični ispitanici često vide nasilje, smrt i katastrofe u mrljama, ali ne žele to da kažu da ne bi bili obeleženi psihotičnim, pa otuda daju i manje odgovora.[3]

Skoro sve mrlje imaju neke osobine koje mogu da izazovu seksualne interpretacije, ali je mudro da se ograniče. Neki priručnici za tumačenja tvrde da više od 4 seksualna odgovora ukazuju na šizofreniju.[koji? ] Negativni odgovori na potencijalne seksualne motive ukazuju na probeme u vezi sa suprotnim polo, dok manjak seksualnih odgovora ukazuje na seksualnu frustraciju.

Ako ispitanik interpretira bar jednu mrlju kao hranu, onda Eksnerov priručnik za tumačenja kaže: "Od ove individue se očekuje da pokazuje više zavisna ponašanja nego očekivano".

Ako ispitanik gleda na sliku kao celinu, to će biti tumačeno kao intelektualni potencijal i kvalitet za liderstvo.

Interesovanje za detalje će biti tumačeno kao impulsivnost.

Odgovori koji uključuju boje će indikovati emocije. Interesovanje u senke će ukazivati na depresiju i osećaj manjka kontrole.[4]

Problemi[уреди | уреди извор]

Postoji deset karakterističnih kartica sa mrljama u Roršahovom testu i 45 u Holcmanovom testu, testu druge generacije koji je dizajniran da bi popravio greške u Roršahovom. Danas je drugi najkorišćeniji test za utvrđivanje ličnosti i koristi se u psihijatriji. Zato što su deset kartica postale toliko poznate, često se tvrdi da ljudi znaju koje odgovore da daju pre testa, pa test samim tim postaje potpuno beskoristan.[5]

Religija[уреди | уреди извор]

Bilo je mnogo slučajeva opažanja religioznih slika i tema, pogotovo lica religioznih figura. Mnoga uključuju slike Isusa, Device Marije, reči Alah, ili drugih religioznih fenomena.

Na primer, u septembru 2007. godine u Singapuru, zadebljanje na drvetu je ličilo na majmuna, što je navelo vernike da poštuju "Boga majmuna" (ili Sun Wukong - Kralj majmuna ili Hanuman).

Publicitet koji je okruživao "slike" religioznih figura i drugih iznenađujućih slika u svakodnevnim predmetima je otvorio tržište za takve proizvode na online aukcijama kao što je eBay. Jedan poznati primer je bio grilovani sendvič sa likom Device Marije. Dijana Dajser iz Majamija je prodala taj sendvič, star 10 godina, za $28,000 na eBay-u 2004. godine.

Za vreme napada 11.09.2001. u Njujorku, televizijski gledaoci su navodno videli lice Sotone u oblacima dima koji su bujali iz svetskog trgovinskog centra nakon što je pogođen avionom.

Još jedan primer pareidolije je nastao u vatri Notr Dama kada je nekoliko posmatrača tvrdilo da su videli Isusa u plamenovima.

Marsovi kanali[уреди | уреди извор]

Primer pareidolije se pojavio i 1877. godine, kada su posmatrači koristeći teleskop mislili da su na površini Marsa videli blede prave linije, koje su od strane nekih interpretirane kao kanali. Teoretisano je da su kanale možda napravila neka senzibilna bića. Ovo je pokrenulo senzaciju. Ali, u nekoliko narednih godina, bolje fotografske tehnike i jači teleskopi su razvijeni i primenjeni što je rezultovalo novim slikama na kojim su blede linije nestale i teorija o kanalima je diskreditovana.

„Vanzemaljski” primeri[уреди | уреди извор]

Viking I (1976), Marsov globalni geometar (1998) i Marsov globalni geometar (2001)
Viking I (1976), Marsov globalni geometar (1998) i Marsov globalni geometar (2001)

1976. godine Viking I je snimio brdašce u oblasti Kidonije koje je izgledalo kao lice. Knjige poput „Misterije Marsa” i „Spomenici Marsa” su napisane o tome, i mnogi „dokumentarci„” su diskutovali o važnosti tog lica i šta ono znači za istoriju Marsa i životu na toj planeti. Kada je NASA slikala brdašce većom rezolucijom 1998. godine postalo je očigledno da su u pitanju samo ruševine.[6]

NASA je na Marsu takodje uslikala Kermita Žapca, Bigfuta i velikog smajlija.

Postoji slika Homera Simpsona na Merkuru i još mnogo „vanzemaljskih artefakta” na Mesecu kao i na drugim mestima.[7]

Auditivna pareidolija[уреди | уреди извор]

Fenomen elektronskog glasa (EVP)[уреди | уреди извор]

1971. godine Konstantin Rodiv je napisao Proboj, objašnjavajući ono što je on verovao da je Fenomen elektronskog glasa (eng. Electronic voice phenomenon (EVP)). EVP je opisan kao vrsta auditivne pareidolije. Čine ga zvukovi pronađeni na elektronskim snimcima interpretirani kao glasovi duhova koji su ili slučajno zabeleženi ili namerno zahtevani i zabeleženi. Entuzijasti smatraju da je EVP forma paranormalnog fenomena često pronađenog u statičkom šumu ili drugim pozadinskim zvukovima.[8]

Bekmasking[уреди | уреди извор]

Bekmasking (eng. backmasking) u popularnoj muzici se takođe smatra auditivnom pareidolijom.

Bekmasking podrazumeva šifrovanje audio materijala (npr. reči koje nose tajnu poruku) na snimak na takav način da jedino kada je pušten unazad može se čuti poruka.[9] Jedan od prvih primera nastao je tokom snimanja albuma Revolver od Bitlsa, od tada su se poruke pojavljivale u raznim vrstama muzike, varirajući od humorističkih do satanističkih. Džon Lenon je rekao da je jedne noći, dok je pušio marihuanu, slučajno pustio snimak pesme Rain unazad i da mu se svideo zvuk. Bend je tada počeo da snima poruke u Revolveru koje su jedino mogle da se protumače kada je ploča puštena unazad. Jedna takva poruka se pojavljuje i u pesmi Rain i glasi: „Kada kiša dođe, oni trče i kriju svoje glave”.

Neki od najpoznatijih primera bekmaskinga su Stairway to Heaven od Led Zepelina, Revolution 9 od Bitlsa i -{Empty Spaces} od Pink Flojda.[10]

Stairway to Heaven[уреди | уреди извор]

U januaru 1982. godine, Paul Krauč je optužio mnoge rok izvođače da su sakrili poruke u pesmama putem backmaskinga. Jedan primer koji je on istakao je bila pesma Led Zepelina Stairway to Heaven. Kada bi se pesma putila normalno tekst ide:

Ako čuješ komešanje u svojoj živici

Nemoj paničiti To je samo prolećno spremanje za majsku kraljicu,. Da, postoje dva puta kojima možeš ići Ali dugoročno gledano još uvek ima vremena da promeniš put na kojem si.

I zbog toga se ponekad zapitam.

Kada bi se pesma pustila unazad Krauč je rekao da može da se čuje satanistička poruka:

Oh, ovo je za mog Sotonu,

Onog čiji mali put bi me činio tužnim, čija moć je Sotona. On će dati onima koji su sa njim 666.

Bila je jedna ostava za alat gde nas je mučio, tužni Sotona.

Bend je ignorisao ove izjave, a navodna satanistička poruka je postala najpoznatiji primer bekmaskinga.

Revolution 9[уреди | уреди извор]

1969. godine, kako su se širile glasine o ubistvu Pola Makartnija, Revolution 9 je postala bitni deo dokaza onima koji su tvrdili da je Pol mrtav. Pozivalac na Detroitskoj radio emisiji je objasnio moguće dokaze o Polovoj smrti i ubedio ih da puste pesmu Revolution 9 unazad. Ponavljana fraza „number nine” je postala „turn me on dead man” kada je puštana unazad. Slušaoci su zvali da bi rekli svoja mišljenja što je još više proširilo glasine. Kada je pesma puštana unazad, mnogi su tvrdili da su čuli druge tragove poput zvuka auto nesreće i nečijeg vikanja „Pustite me napolje„.[тражи се извор]

Empty Spaces[уреди | уреди извор]

Pink Flojd su iskoristili bekmasking da sakriju poruku u njihovoj pesmi Empty Spaces iz albuma The Wall. Nerazumljive reči se čuju kada se pesma sluša normalno. Kada se pesma pusti unazad čuje se skrivena poruka:

Ćao Luka... Čestitamo. Upravo si otkrio skrivenu poruku. Molim te pošalji svoj odgovor Starom Pinku, staratelju Smešne Farme, u Čolfrontu...

Rodžer! Kerolajn je na telefonu!

Okej.

Poruka navodno predstavlja Rodžera Votersa koji se obraća ljudima koji traže skrivene poruke. Voters im čestita i pita ih da pošalju odgovor „Starom Pinku” na „Smešnoj Farmi”. Pre nego što Voters može da dâ punu adresu neko ga obaveštava da je njegova žena Kerolajn na telefonu. Mnogi misle da je „Stari Pink” referenca na bivšeg člana Sida Bereta koji je imao mentalnih problema i koji je bio u psihijatrijskoj bolnici, otuda „Smešna Farma”.[тражи се извор]

Reference[уреди | уреди извор]