Корисник:Taraa Stojanović/песак

С Википедије, слободне енциклопедије

Тurčinak[уреди | уреди извор]

Narodna imena[уреди | уреди извор]

Turčinak, bulka, mak turčinak, divlji mak, poljski mak, makovnica, makalj, kukurikovac, almak, bula, bulica, bologlavac, omak, turčin cvijet, crvena bulka.

Stanište[уреди | уреди извор]

Kod nas raste kao korov, osobito po žitnim i zapuštenim njivama i livadama, ali ga zbog upotrebe herbicida ima sve manje. Nalazi se pored stočnih izvora i pojilišta, uz železničke nasipe, puteve, grmlje, živice i na ruderalnim mestima. Pojavljuje se u više oblika s različitim morfološkim karakteristikama. Raste do 800m nadmorske visine. Turčinak je raspostranjen u Evropi, umerenoj Aziji, severnoj Africi, Kanarskim ostrvima, u atlantskoj i pacifičkoj Severnoj Americi i u Australiji.

Opis biljke[уреди | уреди извор]

Turčinak ili bulka je jednogodišnja, izuzetno dvogodišnja biljka, mlečnog soka, visoka 25-80cm. Ima po više stabljika koje su retko čekinjasto dlakave, jednostavne i retko razgranjene. Prizemni su listovi ponekad složeni u obliku rozete,rasparani, sa zadebljalim peteljkama. Listovi na stabljici su obično sedeći, raznolikog oblika, izduženo ovalni ili eliptički, jednostruko ili dvostruko perasto razdeljeni, s nazubljenim ili različito urezanim režnjevima. Cvetovi su pojedinačni, na dugo čekinjasto dlakavim peteljkama, nežni, lepi i vrlo upadljivi, prečnika do 10cm. Krunični listići su do 6cm dugi i isto toliko široki, najčešće izgužvani, tamni purpurno-crveni, na osnovi se malo sužavaju i tu imaju crnu pegu. Nežni su, mekani, tanki i skoro prozirni, išarani tankom mrežicom sitnih nerava, po rubu su celi i sa brojnim prašnicima i tučkom. Plod je ovalni tobolac, 1-2cm dug, s mnogo sitnih bubrežastih tamnosmeđih semenki. Biljka cveta od maja do jula.

Turčinak (crveni mak)

Lekoviti delovi i sadržaj[уреди | уреди извор]

Za lek se upotrebljavaju samo krunični listići (Rhoeados flos). Glavna lekovita materija je sluz turčinka. Krunični listići se moraju brati oprezno i vrlo pažljivo, da se što manje ozlede. Sveži krunični listići mirišu narkotično, a kad se osuše skoro su sasvim bez mirisa. Ukusa su sluzastog, bljutavog i nagorkog. Jako privlače vlagu i lako se kvare pa se čuvaju u hermetički zatvorenim posudama. Beru se po suvom vremenu i odmah pažljivo i brzo suše na što jačem suncu ili u sušari na 50°C. Ne smeju se u toku sušenja dirati rukom ni prevrtati da ne bi pomodreli ili potamneli i tako izgubili lekovitu vrednost. Od 100kg svežih latica dobija se oko 12kg suvih cvetnih listića. Dobra droga treba da je tamno crvene boje. U toku branja moguće su zamene sa nekim varijetetima: Papaver dubium L. (beli turčinak, turčinak) i Papaver argemone L. (bioica, crna bulka, makljika,okolička) koji imaju sitnije i bleđe cvetove, a i ovarijum se razlikuje. Turčinak sadrži farmakološko neaktivni alkaloid readin (rhoeadin), u čašici i ovarijumu ima više readina nego u krunici. Ima još i sluzi, gume, šećera. Nema morfina ni drugih opijumskih alkaloida. Infuz pocrveni s razblaženim kiselinama, posmeđi s bazama, pozeleni s koncentrovanom sumpornom kiselinom (antocijani). Cela biljka obiluje mlečnim sokom relativno nepoznatog sastava.

Turčinak

Namena, priprema i upotreba[уреди | уреди извор]

Cvet turčinka ulazi u sastav plućnih čajeva. Nekada je bila mnogo cenjenija droga jer se predpostavljalo da sadrži opijumove alkaloide. Danas je turčinak uglavom narodni lek za organe za disanje. U narodnoj medicini turčinak se koristi uglavnom za lečenje oboljenja i smetnji disajnih organa, želuca i duševnih bolesti, promuklosti i katara. Predpostavlja se da sluz iz cveta omekšava, izlučuje i ublažava podražaje kašlja, podstiče znojenje. Čajevi i sirupi na bazi ove biljke smiruju kašalj, pomažu iskašljavanje, pomažu kod prehlade i upale grla, krajnika i pluća, hroničnog bronhitisa i astme. Krunični listići poboljšavaju varenje, smiruju grčeve i bolove u želucu, a zajedno sa semenkama deluju smirujuće pa pomažu kod depresija, neuroze i nesanice. Mladi listovi iz prizemne rozete, u rano proleće, pre cvetanja, beru se za jelo u nekim krajevima Dalmacije. Prodaju se u mešavini jestive prolećne divlje zeleni (mišancije). Listovi razvijene biljke dobijaju mlečni sok koji sadrži neke toksične sastojke i nije za jelo. Kao sirup (Sirupus Rhoeados) daje se deci kod grčevitog kašlja u propisanim dozama. Sirup: 100g cveta od turčinka popariti sa 1,3 litra ključale destilovane vode u koju se pre toga iscedi pola limuna, poklopi i posle 8 sati ocedi i iscedi, doda se 2,5kg šećera i sve zagreje da provri, a ohlađen sirup razlije u male bočice od 100-200g. Daje se deci u dnevnim dozama: do 15 meseci 5g, do 3 godine 10g, do 5 godina 20g i do 10 godina po 30g dnevno. Čaj za smirenje: prstohvat osušenih latica cvetova potopiti u 1,5dl vrele vode, i da odstoji 5 minuta. Popiti pre spavanja. Uvarak: 7-8 čaura na litar vode. Uzimati 2-4 kašike pre spavanja ili koristiti za ispiranje grla, grgorenje, protiv angine, kašlja. Seme se uglavnom koristi kao začin za posipanje peciva i kolača kojima daje prijatan miris i ukus. Čaure sa semenkama se beru neposredno nakon sto latice otpadnu, dok su još zelene, jer zrele čaure pucaju i semenje raznese vetar.

Reference[уреди | уреди извор]

  • Стаменковић, В: Наше нешкодљиве лековите биљке, Тренд, Лесковац
  • Јанчић, Р: Ботаника фармацеутика, Службени лист СЦГ, Београд, 2004.
  • Лакушић, Д: Водич кроз флору националног парка Копаоник, ЈП Национални парк Копаоник, Копаоник, 1995.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%91%D1%83%D0%BB%D0%BA%D0%B0