Пређи на садржај

Ciklooksigenaza

С Википедије, слободне енциклопедије
Prostaglandin endoperoksid sintaza
Identifikatori
EC broj1.14.99.1
CAS broj9055-65-6
Baze podataka
IntEnzIntEnz pregled
BRENDABRENDA pristup
ExPASyNiceZyme pregled
KEGGKEGG pristup
MetaCycmetabolički put
PRIAMprofil
Strukture PBPRCSB PDB PDBe PDBj PDBsum
Ontologija genaAmiGO / EGO
Ciklooksigenaza 1
Kristalografska struktura kompleksa prostaglandin H2 sintaze-1 sa flurbiprofena.[1]
Identifikatori
SimbolPTGS1
Alt. simboliCOX-1
Entrez5742
HUGO9604
OMIM176805
PDB1CQE
RefSeqNM_080591
UniProtP23219
Ostali podaci
EC broj1.14.99.1
LokusHromozom 9 q32-q33.3
Ciklooksigenaza 2
Ciklooksigenaza-2 (Prostaglandin sintaza-2) u kompleksu sa COX-2 selektivnim inhibitorom.[2]
Identifikatori
SimbolPTGS2
Alt. simboliCOX-2
Entrez5743
HUGO9605
OMIM600262
PDB6COX
RefSeqNM_000963
UniProtP35354
Ostali podaci
EC broj1.14.99.1
LokusHromozom 1 q25.2-25.3

Ciklooksigenaza (COX) je enzim (EC 1.14.99.1) koji je odgovoran za formiranje važnih bioloških posrednika zvanih prostanoidi, među kojima su prostaglandini, prostaciklini i tromboksan. Farmakološka inhibicija COX-a može da proizvede olakšavanje simptoma inflamacije i bola. Nesteroidni antiinflamatorni lekovi, poput aspirina i ibuprofena, deluju putem COX inhibicije. Imena "prostaglandin sintaza (PHS)" i "prostaglandin endoperoksid sintetaza (PES)" su još uvek u upotrebi za COX.

COX konvertuje arahidonsku kiselinu (AA, ω-6 PUFA) do prostaglandina H2 (PGH2), prekurzora serije-2 prostanoida. Ovaj enzim sadrži dva aktivna mesta: hem sa peroksidaznim dejstvom, koje je odgovorno za redukciju PGG2 do PGH2, i ciklooksigenazno mesto, gde se arahidonska kiselina konvertuje u hidroperoksi endoperoksid prostaglandin G2 (PGG2). Reakcija obuhvata oduzimanje H atoma sa arahidonske kiseline tirozinskim radikalom koji formira peroksidazno aktivno mesto. Dva O2 molekula zatim reaguju sa arahidonskim anjonom, proizvodeći PGG2.

Trenutno su tri COX izoenzima poznata: COX-1, COX-2, i COX-3. COX-3 is a splajsna varijanta COX-1, koja zadržava intron jedan i ima mutaciju okvira čitanja; tako da se koristi i ime COX-1b ili COX-1 varijanta (COX-1v).[3]

Različita tkiva izražavaju promenljive nivoe COX-1 i COX-2. Mada oba enzima deluju na isti načini, selektivna inhibicija može da proizvede različite nuspojave. COX-1 se smatra konstitutivnim enzimom, koji se nalazi u većini tkiva sisara. COX-2, s druge strane se ne može detektovati u većini normalnih tkiva. On je induktivni enzim, koji postaje izobilan u aktiviranim makrofagama i drugim ćelijama na mestima inflamacije. Nedavno je bilo pokazano da je on povišeno izražen u raznim karcinomima i da ima centralnu ulogu u tumorigenezi.

COX-1 i -2 (poznati i kao PGHS-1 i -2) takođe oksigenuju dve druge esencijalne masne kiseline - DGLA (ω-6) i EPA (ω-3) - da proizvedu prostanoide serije-1 i serije-3, koji su manje inflamatorni od članova serije-2. DGLA i EPA su kompetitivni inhibitori sa AA-om za COX put. Ova inhibicije je glavni mod dejstva kojim dijetarni izvori DGLA i EPA (npr., boražina, riblje ulje) redukuju inflamaciju.[4]

Mehanizam reakcije ciklooksigenaze.
  1. ^ PDB: 1CQE​. Picot D, Loll PJ, Garavito RM (1994). . „The X-ray crystal structure of the membrane protein prostaglandin H2 synthase-1”. Nature. 367 (6460): 243—9. Bibcode:1994Natur.367..243P. PMID 8121489. S2CID 4340064. doi:10.1038/367243a0. 
  2. ^ PDB: 6COX​. Kurumbail RG, Stevens AM, Gierse JK, McDonald JJ, Stegeman RA, Pak JY, Gildehaus D, Miyashiro JM, Penning TD, Seibert K, Isakson PC, Stallings WC (1996). . „Structural basis for selective inhibition of cyclooxygenase-2 by anti-inflammatory agents”. Nature. 384 (6610): 644—8. Bibcode:1996Natur.384..644K. PMID 8967954. S2CID 4326310. doi:10.1038/384644a0. 
  3. ^ Chandrasekharan NV, Dai H, Roos KL, Evanson NK, Tomsik J, Elton TS, Simmons DL (2002). . „COX-3, a cyclooxygenase-1 variant inhibited by acetaminophen and other analgesic/antipyretic drugs: Cloning, structure, and expression”. Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A.. 99 (21): 13926—31. PMC 129799Слободан приступ. PMID 12242329. doi:10.1073/pnas.162468699Слободан приступ. 
  4. ^ Simopoulos, A. P. (2002). . „Omega-3 fatty acids in inflammation and autoimmune diseases”. J Am Coll Nutr. 21 (6): 495—505. PMID 12480795. S2CID 16733569. doi:10.1080/07315724.2002.10719248. 

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]