Hronologija pravljenja eksploziva

С Википедије, слободне енциклопедије

Ovo je vremenska linija razvijanja i pravljenja eksploziva.

Vremenska linija[уреди | уреди извор]

Godina(e) Događaj Izvor
1. milenijum Razvijen je barut, prvi eksploziv. [1][2]
1040 - 1044 Knjiga Vujing Zongiao sadrži tri formule za barut, prvu takvu referencu.
1267 Opus Majus Rodžera Bekona sadrži prvu evropsku referencu o barutu. [3]
1659 Amonijum nitrat je prvi sintetizovao Johan Rudolf Glauber; nije korišćen kao eksploziv do Prvog svetskog rata. [4]
1745 Vilijam Votson pokazuje da električna varnica može da zapali barut, demonstrirajući prvi detonator. [5]
1845 Nitrocellulose is invented by Christian Schoenbein. [6]
1846 Nitrocelulozu je izumeo Kristijan Šonbajn. [7][8]
1863 TNT je izumeo Džulijus Vilbrand, ali se koristi samo kao žuta boja. [9]
Sep 3, 1864 Eksplozija nitroglicerina u fabrici Imanuela Nobela ubila je najmlađeg brata Alfreda Nobela Emila Oskara Nobela i pet drugih radnika fabrike. [8][10]
Nov 28, 1864 Alfred Nobel osniva svoju prvu kompaniju, Nitroglicerin Aktiebolaget, prvog komercijalnog proizvođača nitroglicerina. [11]
1865 Alfred Nobel razvija detonator koristeći živin fulminat u bakarnoj kapsuli za detonaciju nitroglicerina. [8]
1866 Dinamit je izumeo Alfred Nobel mešanjem nitroglicerina sa silicijum dioksidom. To je prvi eksploziv za bezbedno upravljanje jači od baruta. [12]
1867 Upotreba amonijum nitrata u eksplozivima je patentirana u Švedskoj. [13]
1875 Gelignit, prvi plastični eksploziv, izumeo je Alfred Nobel. [14][13]
1884 Paul Marie Eugene Vieille kreira Poudre B, prvi praktični bezdimni barut. [6]
1891 Eksplozivna svojstva TNT-a otkrio je Karl Hauserman. [9]
1894 PETN je patentirao Rheinisch-Vestfalische Sprengstoff AG. [15]
1898 RDX je izumeo Georg Fridrih Hening, ali nije korišćen do Drugog svetskog rata. [16]
1906 Dunit je izumeo major američke vojske Beverli V. Dan.
1908 Prvi detonirajući kabl, olovna cev punjena TNT-om, patentirana je u Francuskoj. [17]
Dec 6, 1917 Eksplozija u Halifaksu: Teret TNT-a, pikrinske kiseline, benzola i pamuka na brodu eksplodira nakon sudara, ubivši najmanje 1.782 ljudi. Bila je to najveća veštačka eksplozija u to vreme. [18]
Apr 16, 1947 Katastrofa u Teksas Sitiju: 2.100 metričkih tona amonijum nitrata na usidrenom brodu eksplodiralo, ubivši najmanje 581 osobu, što je najsmrtonosnija industrijska nesreća u istoriji SAD. [19]
1952 Semteks, plastični eksploziv opšte namene koji sadrži RDX i PETN, izumeo je Stanislav Brebera. [20]
1955 ANFO je razvijen, koji se sastoji od 94% amonijum nitrata. [6]
1956 C-4 je razvijen kao deo Kompozicije C porodice plastičnih eksploziva; sadrži 91% RDX.
Aug 4, 2020 Eksplozija u Bejrutu: Eksplodira velika količina amonijum nitrata, uzrokujući najmanje 218 smrtnih slučajeva. [21]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Padmanabhan 2019, стр. 59.
  2. ^ Romane 2020, стр. 220.
  3. ^ „Roger Bacon | Philosophy, Biography, & Facts | Britannica”. www.britannica.com (на језику: енглески). 2023-05-12. Приступљено 2023-06-27. 
  4. ^ „The deadly history of ammonium nitrate, the explosive linked to the Beirut blast”. Science (на језику: енглески). 2020-08-06. Архивирано из оригинала 20. 3. 2021. г. Приступљено 2023-06-27. 
  5. ^ Royal Society (Great Britain); Britain), Royal Society (Great; Hutton, Charles; Maty, Paul Henry; Pearson, Richard; Shaw, George; Stuart, Alexander; Britain), Royal Society (Great; Britain), Royal Society (Great (1744). Philosophical transactions of the Royal Society of London. 43. London: Royal Society of London. 
  6. ^ а б в „Explosive - Nitramon, Nitramex, and Smokeless Powder | Britannica”. www.britannica.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-06-27. 
  7. ^ Magazine, Smithsonian; Eschner, Kat. „The Man Who Invented Nitroglycerin Was Horrified By Dynamite”. Smithsonian Magazine (на језику: енглески). Приступљено 2023-06-27. 
  8. ^ а б в „Explosive - Black Powder, Gunpowder, Glazing, and Safety Fuse | Britannica”. www.britannica.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-06-27. 
  9. ^ а б Szondy, David (2018-06-15). „New explosive could render toxic TNT obsolete”. New Atlas (на језику: енглески). Приступљено 2023-06-27. 
  10. ^ „Alfred Nobel's Industrial Activities in Vinterviken”. NobelPrize.org (на језику: енглески). Приступљено 2023-06-27. 
  11. ^ „Alfred Nobel – Dynamit” (на језику: шведски). Swedish National Museum of Science and Technology. Архивирано из оригинала 3. 10. 2017. г. Приступљено 1. 10. 2017. 
  12. ^ „Alfred Nobel Was the Inventor of This Explosive Substance”. ThoughtCo (на језику: енглески). Приступљено 2023-06-27. 
  13. ^ а б „Explosive - Nitroglycerin, Ammonium Nitrate, and TNT Isomers | Britannica”. www.britannica.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-06-27. 
  14. ^ „How to handle gelignite”. Wired UK (на језику: енглески). ISSN 1357-0978. Приступљено 2023-06-27. 
  15. ^ „PETN | chemical compound | Britannica”. www.britannica.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-06-27. 
  16. ^ „RDX | explosive | Britannica”. www.britannica.com (на језику: енглески). 2023-06-16. Приступљено 2023-06-27. 
  17. ^ „Explosive - Detonating Cord, Primacord, TNT, and Shaped Charge | Britannica”. www.britannica.com (на језику: енглески). Приступљено 2023-06-27. 
  18. ^ „Halifax Explosion”. Maritime Museum of the Atlantic. 2013-02-01. Приступљено 2023-06-27. 
  19. ^ „Texas City explosion of 1947 | industrial disaster, Texas City, Texas, United States [1947] | Britannica”. www.britannica.com (на језику: енглески). 2023-06-06. Приступљено 2023-06-27. 
  20. ^ „Czech inventions that took the world by storm: the verzatilka, the patentka and Semtex”. Czech Presidency of the Council of the European Union (на језику: енглески). 2022-12-07. Приступљено 2023-06-27. 
  21. ^ „Beirut explosion: What we know so far”. BBC News (на језику: енглески). 2020-08-05. Приступљено 2023-06-27. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Padmanabhan, Thanu (2019), The Dawn of Science: Glimpses from History for the Curious Mind 
  • Romane, Julian (2020), The First & Second Italian Wars 1494-1504