Ina Vukić
 |
|
Ina Vukić (Žrnovo, 25. maj 1949), australijska je psihologinja, novinarka, publicistkinja i propagandistkinja hrvatskog porekla. Najpoznatija je po reviziji istorije iz perioda Drugog svetskog rata.
Biografija[уреди | уреди извор]
Rođena je 25. maja 1949. godine u Žrnovu, na hrvatskom ostrvu Korčula, tada u FNRJ. Godine 1962. sa porodicom je emigrirala u Australiju. ’70-ih godina je diplomirala psihologiju na Univerzitetu u Zagrebu. Profesionalnu karijeru započela je u Australiji 1980. kao klinički psiholog.
Bila je jedna od vodećih aktivista za priznavanje hrvatske nezavisnosti u Australiji i politički sekretar HDZ u Sidneju u toku devedesetih godina dvadesetog stoleća. Jedna je od vodećih revizionista istorije Drugog svetskog rata, negator genocida nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i saradnik australijskog magazina Za dom spremni[1].
Urednica je neoustaškog političkog bloga ’Hrvatska, rat i budućnost’.[2]
Kontroverze[уреди | уреди извор]
Urednik je političkog bloga ’Hrvatska, rat i budućnost’[2] na engleskom jeziku na kome se iznose brojne istorijske neistine, negira Holokaust, genocid nad Srbima u NDH,[3] negira postojanje koncentracionog logora Jasenovac[3] i zastupa teorija o postojanju poratnog logora u kom su žrtve bili Hrvati.[4] Ona optužuje Srbiju i Srbe za počinjeni Holokaust u Drugom svetskom ratu[5] iako je u Srbiji, za razliku od NDH, vrhovnu vlast predstavljala nemačka vojna uprava poznata kao Vojna Uprava u Srbiji.
U svojim publicističkim radovima tvrdi da je potrebno da se Srbija i Srbi suoče sa stvarnošću i priznaju da su sarađivali s nacistima.[6]
Vukićeva takođe tvrdi da je katolički nadbiskup Alojzije Stepinac svakodnevno brinuo o Jevrejima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dok je Srpska pravoslavna crkva (SPC) veličala Adolfa Hitlera te se otvoreno stavila na stranu nacista protiv Jevreja.[7]
Otvoreno se zalaže sa kanonizaciju osporavanog hrvatskog nadbiskupa Stepinca[8] i širi šovinističke stavove o Srbima i SPC.[8]
Kad god su Srbi napadali Hrvatsku (bilo vojnim ili politički diplomatskim manevrima), uništavali su dijelove naše kulture, poljuljali nam vjeru u Boga, krivotvorili našu povijest, krali naše zemlje … a Srpska pravoslavna crkva stajala je čvrsto iza njih, ohrabrujući njihovu agresiju nad hrvatskim narodom.[9]
Privatni život[уреди | уреди извор]
U srodstvu je sa Igorom Vukićem.
Odlikovanja[уреди | уреди извор]
U maju 1995. godine, Franjo Tuđman joj je dodelio dva odlikovanja: Spomenicu Domovinskog rata i Red hrvatskog trolista.
Reference[уреди | уреди извор]
- ^ „N1: Australijski list "Za dom spremni" veliča Hasanbegovica”. www.novimagazin.rs (na jeziku: српски). Pristupljeno 2022-06-06.
- ^ а б „Croatia, the War, and the Future”. inavukic.com (na jeziku: енглески). Pristupljeno 2022-06-06.
- ^ а б „Unearthing Hidden Truth About Croatian Jasenovac Camp – An Interview with Igor Vukic”. www.novimagazin.rs (na jeziku: енглески). 2020-05-02. Pristupljeno 2022-06-06.
- ^ „Jasenovac And The Post-War Jasenovac Camps Book Review”. www.novimagazin.rs (na jeziku: енглески). 2022-04-23. Pristupljeno 2022-06-06.
- ^ „Ina Vukić: Balkanski Auschwitz bio je u Srbiji, a ne u Hrvatskoj!”. narod.hr (na jeziku: хрватски). 2021-02-08. Pristupljeno 2022-06-06.
- ^ „Ina Vukić: Balkanski Auschwitz bio je u Srbiji, a ne u Hrvatskoj!”. narod.hr (na jeziku: хрватски). 2021-02-08. Pristupljeno 2022-06-08.
- ^ „Dr Josip Stepandić i Ina Vukić pisali uredništvu Jeruzalem Posta”.
- ^ а б „Otvoreno pismo Ine Vukić papi Franji o kanonizaciji blaženog Alojzija Stepinca: 'Traženje dijaloga sa SPC-om je pogrešno'”. narod.hr (na jeziku: хрватски). 2020-09-28. Pristupljeno 2022-06-06.
- ^ „Otvoreno pismo Ine Vukić papi Franji o kanonizaciji blaženog Alojzija Stepinca: 'Traženje dijaloga sa SPC-om je pogrešno'”. narod.hr (na jeziku: хрватски). 2020-09-28. Pristupljeno 2022-06-08.