Jevrejsko groblje u Lavovu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jevrejsko groblje u Lavovu (groblje Janovka)
Jevrejsko groblje u Lavovu
Opšte informacije
MestoLavov
Država Ukrajina
Vreme nastanka16—17. vek

Jevrejsko groblje u Lavovu (rus. Еврейские кладбища во Львове, ukr. Єврейські кладовища у Львові) se nalazi u gradu Lavov, Lavovska oblast, Ukrajina, poznato i kao groblje Janovka (rus. Яновское кладбище). Staro jevrejsko groblje u severno-zapadnom delu Lavova jedno je od najstarijih u istočnoj Evropi. Zajedno za Visokim zamkom i crkom svetog Nikolaja predstavlja istorijsko olićenje Lavova. To je i največe jevrejsko groblje u Galiciji. Jevrejima je tek u 16-17. veku dozvoljeno imati jevrejsko groblje. Groblje se dele na Staro groblje, Novo groblje i Mala groblja (od 1872)

Staro groblje[uredi | uredi izvor]

Najstarije nekropole datiraju u 1348. (ime Яkub) i 1378. (Mirjam, kćer Saula). U arhivima Lavova prvi put jevrejsko groblje je pomenuto 1414. godine. Prema zapisu iz 1480. svaki Jevrej je bio dužan platiti 30 groša godišnje za grobno mesto, danak je izvršen na dan svetog Nikolaja. Godina 1601, 1624. i 1628. jevrejsko groblje je dokupilo zemljišta. Granice groblja su bile prvi put vidne na planu grada 1766. godine, koje je bilo između ulica Rapoporta, Pivovarske, Kleparske i Bazarne. Poznati Jevreji bili su pogrebani u centralnom delu; osnovatelj drogobičkih solenih rudnika Jevrej Volčko, prvi lavovski rabin Jakub Kikenes (1503), osnovatelj sinagoge Zlatna Ruža Izak Nahmanovič (1595), osnovatelj jevrejskog sejma Poljske Izue Falk (1614), rektor ješive (talmudska škola) Hajim Rajnes (1728) Nedaleko od centralnog dela nalazi se red od 129 nekropola, žrtvam jezuitskoga pogroma 1664. godine. Puno nekropola datira u 1855. zbog epidemije kolere, tada je i nestalo mesta na Starom groblju.

Novo groblje[uredi | uredi izvor]

Novo groblje su otkrili nakon zauzuianja svih mesta na Starom groblju 1855, na Pilihovskom hribu, pored ulice Janovka (Janovska). Tamo su takođe pokopani uvađeni Jevreji Lavova (Emanuel Blumenfeld, Emil Bik, rabin Švabaher, Ehezikel Karo, Natan Livenštajn). 1856. Efraim Viksel darovao je pare za novu sinagogu na Novom groblju. 1875. jevrejska skupnost je doradila ulicu Jerošenka, na čijoj adresi se groblje nalazi i danas. 1890. groblje dobija litoželeznu ogradu u neoromanskom stilu. 1894. napravljen je administrativni ulaz na groblje. 1912. izgrađena je kuća čistoće (bet-tahara, gde pripremaju mrtvog pre pokopa) u stilu secesije.

Manja jevrejska groblja[uredi | uredi izvor]

Maja 1872. još jedno groblje otkrito je na lavovskem Znesenju, za jevrejske stanovnike prigradskih naselja. Drugo jevrejsko groblje je bilo otkriveno kod psihiatrične klinike 1884. u Kuljparku. Početkom 20. veka jevrejsko groblje je bilo na Zamarstinovom, koje su zatvorili pred Prvi svetski rat. 1918. na Kortumovom parku izgrađen je spomenik progroma u novembru 1918. godine, gde su sahranjeni i jevrejski vojnici austro-ugarske vojske.

Sudbina groblja[uredi | uredi izvor]

Staro groblje je dobilo status spomenika još za vreme Austro-ugarske (početak 20. veka), taj status je potvrdila i Poljska za vreme njene okupacije nakon Prvog svetskog rata. Fašistične vlasti Nemačke u Drugom svetskom ratu su htele groblje porušiti. U maju 1942. lavovski Judenrat obratila se administraciji Galicije s molbom da se groblje očuva, odziva nije bilo, no groblje je uništeno za vreme Sovjetskog Saveza 1947, kada je za vreme Komunizma stradalo i mnogo drugih verskih zgrada. Na mestu Starog groblja danas stoji Krakovski trg.

Novo groblje je izgubilo Bet-tahar u eksploziji 1943. (za vreme Trećeg rajha). Posle Drugog svetskog rata Jevreji su obnovili Novo groblje i obnovili Bet-tahar. 1962. sovjetske vlasti raspustile su jevrejsku opštinu u Lavovu a Novo groblje ujedinili sa lokalnim hrišćanskim grobljem. Sada se na tom groblju nalazi većina hrišćanskih groblja a u južnoj delu i nekoliko muslimanskih groblja.

Trenutačno u Lavovu više nema odeljenog Jevrejskog groblja.

Fotogalerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gelьston Й. Єvreйsьkiй nekropolь u Lьvovі // Galicьka brama, 1998, № 1 (37), s. 14 — 15. (jezik: ukrajinski)
  • Vladimir Melamed, Evrei vo Lьvove. XIII — pervaя polovina XX veka. Sobыtiя. Obщestvo. Lюdi. Vsup. slovo Яroslava Іsaєviča — Lьvіv: Tekop, 1994. - 266 s. ISBN 978-5-7707-2314-4.. (jezik: ruski)
  • Zamіtki й vipiski nevstanovlenogo avtora z іstorії lьvіvsьkogo єvreйsьkogo kladoviщa. — CDІA Ukraїni u m. Lьvovі. — F. 129 [Lьvіvsьkiй stavropіgійsьkiй іnstitut, m. Lьvіv, 1378—1944 rr.]. — Op. 3. — Spr. 268. — S. 1. (jezik: ukrajinski)
  • Zvіt pro robotu opіki nad єvreйsьkimi іstoričnimi pam'яtkami. — CDІA Ukraїni u m. Lьvovі. — F. 701 [Єvreйsьka relіgійna gromada, m. Lьvіv, 1785—1942 rr.]. — Op. 3. — Spr. 1279. (jezik: ukrajinski)
  • Plan mіsta Lьvova 1766 r. — CDІA Ukraїni u m. Lьvovі. — F. 742 [Kolekcія kart ta planіv m. Lьvova, 1375—1945 rr.]. — Op. 1. — Spr. 980. — 8 ark. (jezik: ukrajinski)
  • Spisok pomerlih členіv gromadi. 1842—1856 rr. — CDІA Ukraїni u m. Lьvovі. — F. 701 [Єvreйsьka relіgійna gromada, m. Lьvіv, 1785—1942 rr.]. — Op. 1. — Spr. 373. (jezik: ukrajinski)
  • Bałaban M. Zapomniały zabytek // Sztuka. — Lwów, 1911. — S. 4-5. (jezik: poljski)
  • Bałaban M. Zabytki historyczne żydów w Polsce. — Warszawa, 1929. — S. 119. (jezik: poljski)
  • Bałaban M. Dzielnica żydowska. Jej dzieje i zabytki. Lwów: nakładem Towarzystwa Miłośników Przeszłości Lwowa. — 1909. — S. 78 (jezik: poljski)