Džek Harknes

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džek Harknes
Džon Barouman kao Džek Harknes
Osnovne informacije
Druga imenaLice Boa
DecaAlis Karter
Porodica
  • Frenklin (otac)
  • Grej (brat)
RođaciStiven Karter (unuk)
Podaci o kreaciji
Prvo prik.
  • Doktor Hu:
  • „Prazno dete” (1h9, 21. maj 2005)
  • Torčvud:
  • „Sve se menja” (1h1, 22. oktobar 2006)
Poslednje prik.
  • Doktor Hu:
  • „Revolucija Daleka” (1. januar 2021)
  • Torčvud:
  • „Krvna veza” (4h10, 9. septembar 2011)
IzmislioRasel T. Dejvis
TumačDžon Barouman

Kapetan Džek Harknes (engl. Captain Jack Harkness) izmišljeni je lik u britanskoj naučnofantastičnoj televizijskoj seriji Doktor Hu i njenoj spinof seriji Torčvud, koga je tumačio Džon Barouman. Lik se prvi put pojavljuje u epizodi „Prazno dete” Doktora Hua iz 2005, a zatim se pojavljuje u preostalim epizodama prvog serijala (2005) kao saputnik glavnog junaka serije, Doktora. Nakon toga, Džek je postao centralni lik u Torčvudu, seriji namenjenoj starijoj publici koja je emitovana od 2006. do 2011. godine. Barouman je ponovio ulogu u Doktoru Huu u njegovom trećem, četvrtom i dvanaestom serijalu, kao i u specijalima „Kraj Vremena − Drugi deo” i „Revolucija Daleka”.

Za razliku od Doktora, Džek je više konvencionalni akcioni junak, kao i spolja koketan i sposoban za postupke koje bi Doktor smatrao manje nego plemenitim. U toku programa, Džek počinje kao putnik kroz vreme i prevarant iz 51. veka koji počinje da putuje sa Devetim Doktorom (Kristofer Eklston) i njegovom saputnicom Rouz Tajler (Bili Pajper). Kao posledica njegove smrti i vaskrsenja u završnici 1. serijala „Razdvajanje puteva”, Džek postaje besmrtan i nasukan je na Zemlji u 19. veku. Tamo postaje član Torčvuda, britanske organizacije posvećene borbi protiv vanzemaljskih pretnji. Provodi više od jednog veka čekajući da se ponovo sretne sa Doktorom, a tokom tog vremena postaje vođa ogranka Torčvuda u Kardifu. Kasnije se ponovo nalazi sa Desetim (Dejvid Tenant) i Trinaestim Doktorom (Džodi Vitaker) radi daljeg igranja u Doktoru Huu. Aspekti pozadinske priče lika — kako pre susreta sa Doktorom, tako i tokom njegovog višedecenijskog života na Zemlji — postepeno se otkrivaju preko serije Torčvud (i u manjoj meri preko Doktora Hua) korišćenjem flešbek scena iz njegovih prošlosti i ekspozitornih dijaloga.

Džek je bio prvi otvoreno neheteroseksualni lik u istoriji televizijskog emitovanja Doktora Hua. Popularnost lika među većim delom publike neposredno je uticala na razvoj spinof serije Torčvud. Lik je postao figura britanske javne svesti, brzo stekavši slavu za glumca Baroumana. Kao prominentna biseksualna figura na na britanskoj nacionalnoj televiziji, lik je postao uzor mladim homoseksualnim i biseksualnim osobama u Ujedinjenom Kraljevstvu. Džek se pojavljuje u raznim knjigama o Doktoru Huu i Torčvudu i ima akcione figure stvorene po svom liku.

Pojavljivanja[uredi | uredi izvor]

Televizija[uredi | uredi izvor]

Džek Harknes se prvi put pojavio u dvodelnoj priči iz 2005. godine „Prazno dete” i „Doktor pleše” kada ga je Rouz Tajler (Bili Pajper), saputnica Devetog Doktora (Kristofer Eklston), upoznaje tokom nemačkog bombardovanja Londona. Iako se predstavljao kao američki dobrovoljac u Kraljevskom vazduhoplovstvu, Džek je zapravo bivši „vremenski agent” iz 51. veka koji je napustio agenciju pošto je neobjašnjivo izgubio dve godine sećanja. Sada radeći kao prevarant, Džek je odgovoran za nesvesno oslobađanje kuge u Londonu 1941. godine. Pošto je Doktor izlečio kugu, Džek se iskupljuje uzimajući neeksplodiranu bombu u svoj brod. Doktor i Rouz ga spasavaju nekoliko trenutaka pre nego što je ona eksplodirala.[1][2] Nakon toga putuje sa Doktorom i Rouz u Doktorovom vremeplovu TARDIS-u. Tokom svog vremena sa Doktorom[3][4][5] Džek sazreva u junaka,[6] a u svom poslednjem pojavljivanju 2005. žrtvuje se boreći se sa zlim vanzemaljcem Dalecima. Rouz ga vraća u život dok je prožeta snagom vremenskog vrtloga, ali kada ju je moć napustila ona se ne seća da je to uradila. Ona i Doktor kasnije ostavljaju Džeka na Satelitu 5.[5]

Džek se vratio 2006. kao lik spinof serije Torčvud, u kojoj je član Torčvuda 3 iz Kardifa u borbi protiv vanzemaljskih pretnji i nadgledanju prostorno-vremenskog rascepa koji prolazi kroz Kardif. Džek je ponovo predstavljen kao promenjen čovek,[7] nevoljno besmrtan, koji je proveo godine na Zemlji čekajući da se ponovo nađe sa Doktorom. Džek regrutuje policajku Gven Kuper (Iv Majls) u ekipu stručnjaka pošto ih je ona otkrila;[8] postoje nagoveštaji romantičnih osećanja između njih dvoje,[9] ali Gven ima dečka, a Džek ulazi u seksualni odnos sa generalnim faktotumom ekipe Jantom Džounsom (Garet Dejvid-Lojd).[10] Uprkos tome što su sa njim radili neko vreme, njegove današnje kolege znaju vrlo malo o njemu.[11] Tokom serije otkrivaju da on ne može da umre. Džek je nekada bio ratni zarobljenik[12] i islednik koji je pribegavao i mučenju.[13] U završnici 1. serijala Torčvuda, „Kraj dana”, Džek se vraća u TARDIS.[14] Ovo odmah vodi u epizodu Doktora Hua iz 2007. „Utopija” u kojoj se pridružuje Desetom Doktoru (Dejvid Tenant) i njegovoj saputnici Marti Džouns (Frima Edžimen). Džek objašnjava da se vratio sa Satelita 5 do današnjih dana putujući u 1869. preko vorteks manipulatora i preživeo 20. vek čekajući Doktora.[15] Do završnice serijala, pošto je godinu dana proveo u alternativnom vremenskom toku porobljen od strane Gospodara (Džon Sim), Džek odlučuje da se vrati svojoj ekipi u Kardifu. Pre polaska, Džek nagađa o svojoj besmrtnosti i priseća se svoje mladosti na poluostrvu Bošejn, otkrivajući da mu je nadimak bio „Lice Boa”, ukazujući da bi jednog dana mogao postati istoimeni nehumanoidni ponavljajući lik, kome je glas pozajmio Struan Rodžer.[16][17]

U drugom serijalu Torčvuda (2008), Džek se vraća sa lakšim stavom[18][19] i otkriva da je njegova ekipa nastavila da radi u njegovom odsustvu. Takođe su uporniji da saznaju o njegovoj prošlosti, posebno pošto su upoznali njegovog bivšeg dečka, beskrupuloznog kapetana Džona Harta (Džejms Marsters).[20] Epizoda „Adam” istražuje Džekovo detinjstvo na poluostrvu Bošejn, otkrivajući kroz flešbekove kako je njegov otac Frenklin (Demetri Goricas) umro, a mali Džek (Džek Montgomeri) izgubio svog mlađeg brata Greja (Itan Bruk) tokom vanzemaljske invazije.[21] Flešbekovi u pretposlednjoj epizodi serijala „Fragmenti” prikazuju Džekovo zarobljavanje od strane Torčvuda u kasnom 19. veku. U početku njihov zatvorenik, Džek je primoran da postane slobodni agent za organizaciju i na kraju postaje vođa Torčvuda 3 u ponoć 1. januara 2000. godine.[22] Završetak serijala prikazuje povratak kapetana Džona i Džekovog brata Greja (Laklan Nibor) koji posle celog života mučenja od strane vanzemaljaca želi da se osveti Džeku. Dok Džek do neke mere uspeva da popravi svoje prijateljstvo sa kapetanom Džonom, on je primoran da svog brata stavi u kriogenu stazu pošto je Grej pobio njegove kolege Tošiko Sato (Naoko Mori) i Ovena Harpera (Burn Gorman).[23] Džek se kasnije pojavljuje zajedno sa glumcima Torčvuda i Avantura Sare Džejn u dvodelnoj krosover završnici četvrtog serijala Doktora Hua iz 2008, „Ukradena Zemlja” i „Kraj putovanja”. Džek je pozvan zajedno sa drugim bivšim Doktorovim saputnicima da mu pomognu da pobedi ludog naučnika Davrosa (Džulijan Blič) i njegovu tvorevinu Daleke.[24] Džek ponovo odlazi od Doktora pošto je pomogao da se svemir spasi od uništenja.[25]

Treći serijal Torčvuda (2009) je serijal od pet epizoda pod naslovom Deca Zemlje.[26][27] Vanzemaljci poznati kao 4-5-6 najavljuju da dolaze na Zemlju. Državni službenik Džon Frobišer (Peter Kapaldi) naređuje uništenje Torčvuda da bi se prikrila zavera.[28] Godine 1965. britanska vlada je ovlastila Džeka da žrtvuje dvanaestoro dece 4-5-6 što je prikazano u flešbekovima.[29] Džek je raznet u prasku, ali se bolno rekonstituisao iz nepotpune gomile delova tela. Gven i Janto beže i kasnije spasavaju Džeka iz betonskog groba. Džekovu ćerku Alis (Lusi Kou) i unuka Stivena (Ber MekKoslend) pohapsili su atentatori.[30] 4-5-6 zahteva deset odsto svetske dece. Iako je 1965. predao dvanaestoro dece, Džek ovog puta odbija da se odrekne ijednog. 4-5-6 oslobađaju smrtonosni virus; Janto umire na Džekovim rukama.[31] Da bi stvorio signal koji će uništiti 4-5-6, Džek žrtvuje Stivena. Šest meseci kasnije, pošto je izgubio dečka, unuka i ćerku, oprašta se od Gven i prebacuje se na vanzemaljski brod da napusti Zemlju u nepoznate delove.[32] U završnim scenama specijala Doktora Hua iz 2010. „Kraj vremena − Drugi deo”, kritično povređeni Doktor se oprašta od svakog saputnika pre svoje predstojeće regeneracije. Pronašavši Džeka u egzotičnom vanzemaljskom baru, ostavlja mu poruku sa imenom člana posade Titanika, Alonsa Frejma (Rasel Tovi), koji sedi sa Džekove leve strane; njih dvojica počinju da flertuju.[33][34]

Četvrti serijal, Dan čuda (2011), američke koprodukcije,[35] prikazuje Džeka koji se vratio na Zemlju da istraži pojavu gde ljudi više ne mogu da umru. Džek otkriva da je postao smrtan. Istražujući njihovu vezu sa takozvanim „čudom”, agent CIA-e Reks Mejtson (Meki Fajfer) predaje Džeka i Gven u Ameriku,[36] ali se pridružuje ekipi zajedno sa koleginicom iz CIA-e Ester Dramond (Aleksa Havins) pošto su ih zaverenici unutar CIA-e izdali.[37] Džekove istrage o čudu iznova dovode u ćorsokak, što ukazuje na decenijama staru zaveru da se obmane globalna privreda kao i politička stanja u nepoznate svrhe.[38] Flešbekovi u epizodi „Besmrtni gresi” prikazuju Džekovu vezu sa italijanskim lopovom Anđelom Kolasantom (Danijel Favili) u Njujorku krajem 1920-ih, koja se završava bolnim raskidom nakon što je Džeka ubijala, iskrvarila i mučila lokalna zajednica.[39] U sadašnjosti, Anđelova unuka Olivija (Nana Vizitor) objašnjava da su potomci tri lokalna biznismena koji su želeli da kupe Džekove moći — „Tri porodice” — odgovorni za čudo, koristeći Džekovu krv u vezi sa onim što su nazvati „Blagoslovom”.[40] U „Okupljanju”, ekipa na kraju pronalazi Porodicu i Blagoslov za koje se otkriva da je antipodna geološka formacija povezana sa Zemljinim morfološkim poljem koje ide od Šangaja i Buenos Ajresa. Ekipa se deli, pokušavajući da dođe do obe pristupne tačke.[41] Da bi okončao čudo, u epizodi „Krvna veza”, Džek je naterao Gven da ga ubije kako bi njegova smrtna krv mogla da resetuje ljudsko morfološko polje. Gven ga ubija metkom u grudi dok Reks — koji je sebi dao Džekovu krv da bi je sačuvao — dozvoljava Blagoslovu da i njega isuši u Buenos Ajresu. Reks preživljava, a sa obnovljenim morfološkim poljem, Džek vaskrsava. Međutim, na Esterinoj sahrani otkrivaju da je Reks stekao sposobnosti samoisceljenja baš kao i Džek.[42]

Posle desetogodišnjeg odsustva iz serije, Džek se vratio u dvanaestom serijalu Doktora Hua u epizodi „Begunac od Džaduna” (2020), gde pokušava da pozove Doktorku (Džodi Vitaker). Koristeći ukradenu vanzemaljsku letelicu, on prevozi Doktorkine saputnike Grejama O’Brajena (Bredli Volš), Rajana Sinklera (Tosin Kol) i Jasmin Kan (Mandip Gil) zamenjujući svakog od njih sa Doktorom. Saznavši za njihov identitet i Doktorovu nedavnu regeneraciju u ženu, vraća ih na Zemlju, prenoseći im upozorenje da daju Doktorki o „usamljenom Kiberčoveku”, pre nego što se on teleportovao pošto su ga nanogeni sa broda napadali.[43] Vratio se u novogodišnjoj epizodi 2021. „Revolucija Daleka” u kojoj izbavlja Doktorku iz zatvora Džaduna, oporavljajući u toku toga svog vorteks manipulator. Kasnije, zajedno sa Doktorkinim saputnicima, odbijaju novu invaziju Daleka na Zemlju. Džek tada odlučuje da ostane na Zemlji i ponovo se poveže sa Gven Kuper.[44]

U maju 2021. godine, nakon izveštaja o navodnom nedoličnom ponašanju glumca, video-snimak sa Baroumanom kao Harknesom uklonjen je sa pozorišne produkcije Doktor Hu: Naprsnuće vremena,[45][46] a Big Finish je uklonio izdanje Torčvuda, „Odsutni prijatelji”, iz pretprodaje i rasporeda objavljivanja,[47] dok je Titan Comics odložili grafički roman zbog Harknesa.[48]

Književnost[uredi | uredi izvor]

Džek se pojavljuje u knjigama Novog niza avantura o Doktoru Huu izdavačke kuće BBC Books, u romanima Izopačeni soj,[49] Kradljivci snova,[50] i Samo čovek.[51] Radnja ovih romana odvija se između epizoda serijala Doktora Hua iz 2005. godine. U Kradljivcima snova, Džek se poziva na Lice Boa kao na poznatu ličnost u svojoj matičnoj eri. Producenti serije nisu zamislili mogućnost povezivanja Džeka i Boa sve do sredine produkcije serijala iz 2007. godine.[17]

Prvi talas Torčvud romana, Drugi život,[52] Prinčevi sa granice,[53] i Spori raspad (objavljeni u januaru 2007),[54] smešten je između epizoda prvog serijala Torčvuda. Romani Trag sećanja,[55] Ulice sumraka[56] i Nešto u vodi (objavljeni u martu 2008)[57] smešteni su tokom drugog serijala Torčvuda koja se istovremeno emitovao. Ulice sumraka ukazuju da je Džek bio slobodni agent "Torčvuda" 1940-ih koji se nije slagao sa njihovim metodama, ali ga je ubedila ljubav bivšeg dečka Grega. U romanu je takođe objašnjeno da je tokom događaja u epizodi Doktora Hua „Grad praska” (koja je smeštena u Kardif)[3] Džek zatvorio aktivnosti Torčvuda kako ne bi stvorio paradoks koji uključuje njegovo prošlost.[56] Trag sećanja na sličan način prikazuje Džeka kao slobodnog agenta Torčvuda koji živi i radi u kasnim 1960-im.[55] Čopor životinja,[58] Nebeska tačka[59] i Skoro savršeno (oktobar 2008)[60] se sastoje od više pustolovina drugog serijala, osim Skoro savršenog koje je smešten nakon završnice 2. serijala „Izlazne rane”.[60] U tišini,[61] Zaliv mrtvih[62] i Kuća koju je Džek sagradio (maj 2009)[63] na sličan način su smešteni između drugog i trećeg serijala serije. Kuća koju je Džek sagradio delimično se usredsređuje na Džekov život 1906. godine.[63] Procena rizika,[64] Pogrebnikov poklon[65] i Posledice (oktobar 2009)[66] su takođe smeštene između „Izlaznih rana” i Dece Zemlje.

Prvi put objavljen u januaru 2008, mesečnik Časopis Torčvud je počeo da povremeno uključuje Torčvud stripove u kojima se Džek takođe pojavljuje. Jedan takav strip koji su 2009. godine napisali Džon Barouman i njegova sestra Kerol, „Kapetan Džek i Selki”, proširuje karakterizaciju kapetana Džeka. Barouman komentariše da smo se „već dogovorili da ispričamo priču koja pokazuje stranu Džeka i deo njegove istorije koji nije previše istražen u drugim medijima. Želeo sam da obožavaocima dam nešto izvorno o Džeku.”[67][68] Časopis Torčvud je takođe objavio desetodelnu priču Procepni rat! od aprila do decembra 2008. godine. Prvi Torčvud strip, „Džetsam”, je kasnije sakupljen zajedno sa Procepnim ratom! u grafičkom romanu.[69][70]

Arhive Torčvuda, objavljene posle drugog serijala 2008. godine, prateća je knjiga koju je napisao Geri Rasel i koja daje „pogled iznutra” na život Džeka i ekipe iz Torčvuda. Knjiga prikuplja i ponovo objavljuje pomoćni materijal koji se pojavio na internet stranici Torčvuda u prve dve sezone i pruža novi materijal kao što su grubi datumi za stvari kao što je Džekov brak, kako ih prenosi izmišljeni pripovedač knjige. Knjiga je sastavljena od izmišljenih arhivskih beleški, kadrovskih formulara, slika, isečaka iz novina i dopisa osoblja i nudi otkrića o liku koja će kasnije biti potvrđena u televizijskoj seriji.[71] Na primer, Arhive prvi put pominju Džekovu ljubavnicu Lučiju Moreti koja se pominje u Deci Zemlje.[29] Na sličan način kao Arhive Torčvuda, ali iz perspektive stvarnog sveta, Torčvudska enciklopedija (2009) Gerija Rasela proširuje „svaku činjenicu i broj” za Džeka i svet Torčvuda.[72]

Lik se takođe pominje u romanu o Sudiji Dredu iz 2006. godine, Psikogedon, Dejva Stouna, gde spiker Megagradskih vesti prenosi izjavu pornografa Džejsona Kejna – lika Stouna stvorenog za Doktor Hu roman iz 1996. Smrt i diplomatija – navodeći da je postojanje bilo kakve sličnosti između Kejna i „zloglasnog razbojnika Proklete Zemlje 'kapetana' Džeka Harknesa čista nesrećna slučajnost”.[73]

Džek se nakratko pojavljuje u Doktor Hu romanu iz 2021. godine, Rubino prokletstvo, autorke Aleks Kingston.

Onlajn mediji[uredi | uredi izvor]

Tokom prvog serijala Torčvuda, internet-stranica Torčvud koja se nalazi na adresi torchwood.org.uk prepričavala je neke pustolovine kapetana Džeka kroz igru alternativne stvarnosti sačinjenu od elektronske literature u obliku izmišljenih presretnutih dnevnika, isečaka iz novina i poverljivih pisama i razgovora između članova posade Torčvuda 3. Napisana od Džejmsa Gosa, internet-stranica prvog serijala baca malo svetla na Džekovu prošlost u godinama kada je radio za Torčvud.[74] Za drugi serijal 2008. osmišljena je druga interaktivna Torčvud onlajn igra koju je napisao scenarista serije Fil Ford, a kao i internet-stranica iz 2006. sadržala je neke podatke o Džekovim neviđenim pustolovinama.[75] BBC America Torčvud takođe ima odeljak „Kapetanov dnevnik” koji prenosi Džekove izveštaje o događajima u svakoj epizodi.[76] Arhive Torčvuda Gerija Rasela prikupljaju veliki deo ove onlajn literature za prve dva serijala u tvrdom povezu, među kojima i odeljak „Kapetanov dnevnik” na internet stranici BBC America.[71]

Tokom četvrtog serijala Doktora Hua, BBC-ova internet-stranica je takođe uključivala odeljak pod nazivom „Dosijei čudovišta kapetana Džeka” koji sadrži nedeljne veb-kasting snimke koje pripoveda Džon Barouman u liku kapetana Džeka, koji daje „strogo poverljive” činjenice koje je prikupio Torčvud o čudovištima Doktora Hua, kao što su na primer Slitinci.[77] Božićni specijal iz 2008. Dosije čudovišta prikazuje Baroumana na novom snimku u ulozi Džeka[78] kao i izdanje Kiberljudi koje je dodato nakon emitovanja specijala „Sledeći Doktor” 25. decembra.[79] Za dr Fionu Hobden, lažni dokumentarni format Dosijei čudovišta daje „dodatni zaokret” međuigri između istorije i fikcije. Pošto kapetan Džek pripoveda, „priča se odvija u običaju savremenog istorijskog dokumentarca, dokudrame”. U Dosijeima čudovišta za „Vatre Pompeje”, Harknesov komentar pomera „stvarnost” epizode ​​od eksplozije Vezuva i ljudskog iskustva i na samu priču.[80] Od petog serijala Doktora Hua pa nadalje, Dosijee čudovišta umesto Džeka vodi River Song (Aleks Kingston).

Džek se takođe pojavljuje u pokretnoj strip seriji Torčvud: Mreža laži (2011) koja se vezuje za Dan čuda. Priča prikazuje pustolovinu u dva seta u kojoj Džeka otimaju nepoznati napadači i progoni ga Gven. Istraga izvesne Holi (glas Elajze Dušku) otkriva da su Džeka otele Tri porodice kako bi mogle da nabave čitave bačve njegove krvi, koju ona uništava.[81]

Audio-drame[uredi | uredi izvor]

Pored romana u mekim povezima, Džek se pojavljuje i u Torčvuda audio-knjigama, prve četiri su Skriveno koje je napisao Stiven Sevil, a pripovedala Naoko Mori,[82] Svi te pozdravljaju koju je napisao Den Abnet, a narator je bio Burn Gorman, objavljena februara 2008,[83] U senkama Džozefa Lidstera koje je pripovedala Iv Majls, objavljena septembra 2008.[84] i Gutači greha koju je napisao Brajan Minčin, a pripovedao Garet Dejvid-Lojd, objavljena u septembru 2008. godine.[85] Džozef Lidster je takođe napisao „Izgubljene duše” o Torčvudu za BBC Radio 4 koje su emitovane leta 2008. kao popodnevna drama sa glasovima Džona Baroumana, Iv Majls, Gareta Dejvida-Lojda i Frime Edžiman. Smeštena nakon događaja iz serijala iz 2008, Džek i njegova ekipa prave svoju prvu međunarodnu pustolovinu u CERN-u u Ženevi, kao deo posebne proslave radio-stanice u koju je bio uključen Veliki hadronski sudarač.[86] Zaplet radio-specijala ​​usredsređuje se na aktivaciju Velikog hadronskog sudarača i scenario sudnjeg dana za koji su neki predvideli da bi to moglo da podstakne, kao i na ožalošćenost ekipe zbog nedavne smrti Tošiko i Ovena.[87] Između 1. i 3. jula, BBC Radio 4 je emitovao još tri audio-drame u terminu Popodnevnih drame, premošćujući jaz između 2. i 3. serijala.[88] „Zlatno doba” je predstavilo Džekovu bivšu ljubavnicu vojvotkinju Elinor (Džasmine Hajd), vođu Torčvuda iz Indije koju je Džek zatvorio 1924. godine.[89] „Rok” sadrži još jednu Džekovu bivšu devojku, Stelu Kortni (Donja Krol).[90]

Audio dramska serija Izgubljeni dosijei iz 2011. je objavljena da bi se povezala sa Danom čuda. „Đavo i gospođica Karu” i „Potlačeni” smešteni su u isto razdoblje kao i prethodne audio drame. „Kuća mrtvih”, međutim, otkriva se u svom završnom činu da je smešten šest meseci nakon Jantove smrti. Džek je posetio Kuću mrtvih da bi stupio u kontakt sa Jantom koji nije svestan da je mrtav. Džek i Janto se poslednji put opraštaju i govore jedan drugom da se vole po prvi put. Džek pokušava da se vrati u zemlju živih zajedno sa Jantom, ali on ostaje da zauvek zatvori prostorno-vremenski rascep u Kardifu pomoću Džekovog uređaja.[91]

Godine 2015, BBC Worldwide je dodelio dozvolu kompaniji Big Finish Productions za produkciju Torčvud audio-drama.[92] Barouman je bio prvi član glumačke ekipe Torčvuda koji je ponovio svoju ulogu i pojavio se u brojnim izdanjima, među kojima su i poluredovna pojavljivanja u mesečnom opsegu, seriju smeštenu nakon događaja Dana čuda i razna posebna izdanja.[93] Kapetan Džek je trebalo da se pojavi u Odsutnim prijateljima – obeležavajući pedeseto mesečno izdanje Torčvuda – što bi ga ponovo ujedinilo sa Desetim Doktorom (Dejvid Tenant).[94] Međutim, iako je ova priča snimljena, njeno objavljivanje je otkazano u maju 2021. godine.[95]

Godine 2017, Big Finish Productions je izdao samostalnu audio-seriju za lik Džeka − Životi kapetana Džeka − koja sadrži četiri drame koje prikazuju pustolovine tokom Džekovog života. Uključujući godinu koju je proveo na razorenoj Zemlji nakon „Razdvajanja puteva” njegov romantični susret sa Alonsom Frejmom, na koji se ukratko aludiralo u „Kraju vremena”, prijateljstvo koje je razvio sa Džeki Tajler (Kamil Koduri) dok je čekao na Zemlji da se Doktor vrati i priča iz njegovih dana kao vremenskog agenta pre nego što je usvojio ime Džek Harknes, otkrivajući kako je izgubio dve godine sećanja zajedno sa svojim pravim imenom: Džavik Pjotr Tejn.[96]

Drugi tom Života kapetana Džeka izašao je 2019. godine, u kojem je Džek zamenio Šestog Doktora koji se oporavljao (Kolin Bejker) i radio kao vozač za spikerku Triniti Vels (Lačel Karl). Godine 2020. nakon Džekovog povratka na televiziju u „Beguncu od Džaduna”, ali snimljen pre emitovanja, treći tom ga je ponovo spojio sa Džeki, prikazao ostarelog Džeka u dalekoj budućnosti i istražio njegove susrete − i romansu − sa River Song (Aleks Kingston).

Karakterizacija[uredi | uredi izvor]

Koncept i kreacija[uredi | uredi izvor]

„Želeo sam da ga deca vole, kao i žene, i muškarci, želeo sam da ga svi vole. Ali prvo sam želeo da ga ljudi mrze. Želeo sam da misle da je nadmen i nasilan i previše siguran u sebe. Da prate tok promene kroz koju je prošao u poslednjim epizodama Doktora Hua.”

—Džon Barouman[97]

Prilikom imenovanja lika, izvršni producent i glavni scenarista Rasel T. Dejvis je bio inspirisan likom Marvel Comics-a, Agatom Harknes,[98] čije je prezime Dejvis ranije koristio u imenovanju glavnih likova u serijama Senčuri Fols i Grand. Dejvis je naveo da mu je ponovno korišćenje nekih prezimena (kao što su Tajler, Smit, Harper, Harknes i Džouns) omogućilo da uhvati lik na praznoj stranici.[99] Džekovo prvobitno pojavljivanje u Doktoru Huu je zamišljeno sa namerom da se formira luk lika u kome se Džek preobražava iz kukavice u junaka,[6] a Džon Barouman je svesno imao na umu ovo u svom tumačenju lika.[97] Nakon tog zapleta, debitantska epizoda lika bi ostavila njegov moral kao dvosmislen, da bi se obožavaoci pitali: „Da li je on sila dobra ili zla?”[100]

Sam glumac Džon Barouman bio je ključni činilac u začetku lika kapetana Džeka. Barouman je otkrio da su mu u vreme njegovog kastinga, Dejvis i ko-izvršna producentkinja Džuli Gardner objasnili da su „u osnovi napisali lik oko [Džona]”.[101] Dejvis je izdvojio Baroumana za tu ulogu. Kada ga je upoznao, Barouman je isprobao lik koristeći svoj maternji škotski naglasak, normalan američki i engleski naglasak; Dejvis je odlučio da bi „bilo jače ako bi bio američki”.[102] Barouman je dodao da je Dejvis tražio glumca sa „kvalitetom matine idola”, rekavši mu da je „jedini u celoj Britaniji on to mogao da uradi”. Brojni televizijski kritičari su uporedili Baroumanove nastupe u ulozi kapetana Džeka sa nastupima holivudskog glumca Toma Kruza.[103][104][105][106]

Uvod lika je poslužio da ga postavi kao sekundarnog junaka i rivala protagonisti serije Doktoru,[107] istovremeno poredeći Doktorovu odvojenu vanzemaljsku prirodu sa Džekovom ljudskošću i „srcem”.[108] Džon Barouman opisao je lik u svom prvom pojavljivanju kao „međugalaktičkog prevaranta” i takođe „odmetnutog vremenskog agenta” kojeg je definisao kao „deo neke vrste svemirske CIA-e” i aludirao na njegovu moralnu dvosmislenost kao da je „nešto uradio u svojoj prošlosti” i ne znajući „da li je to dobro ili loše jer mu je pamćenje izbrisano”.[107] Pisac Stiven Džejms Voker napominje da su pronađene sličnosti između Džeka i Ejndžela (Dejvid Boreanaz), junačkog vampira iz američkih serija Bafi, ubica vampira i Ejndžel; Alan Stenli Bler sa portala SyFy je istakao da su „borbe u zaleđu, poznavanje paranormalnog i neželjeni zadatak odbrane bespomoćnih samo neke od korelacija između ova dva lika”.[109][110] Džek je takođe upoređivan sa naslovnim likom američke serije Ksena: Princeza ratnica, u kojoj je prikazan lezbijski podtekst između Ksene (Lusi Loles) i njene bliske prijateljice Gabrijel (Rene O’Konor). Polina Skibinskaja, pišući za AfterElton.com, američku internet stranicu za homoseksualce, napominje da su oboje „složeni likovi” koje proganjaju njihova ranija nedela. Štaviše, kao i Ksena, Džek je „najgora noćna mora homofoba: kvir superjunak koji rukuje oružjem i razbija protivnike, koji radosno grize svoj put kroz fantastične scene borbe”.[111] Jedan akademski članak govori o Džeku kao o „neuništivoj figuri nalik kapetanu Skarletu”.[112] U komparativnom kontrastu gde je Doktor pacifista, Džek je skloniji da vidi nasilna sredstva kao način za postizanje sličnih ciljeva. Internet stranica BBC News naziva Džekovu ulogu u Doktoru Huu kao „[nastavak] onoga što je počelo sa Ijanom Čestertonom i nastavljeno kasnije sa Harijem Salivenom”.[113] Dok su u klasičnoj seriji saputnice ponekad bile eksploatisane i seksualizovane za zabavu pretežno muške publike, producenti su mogli da preokrenu ovu dinamiku sa Džekom, navodeći jednaku potrebu savremene publike da „gledaju muškarce koji dobro izgledaju”. Džon Barouman je povezao veći broj žena koje gledaju seriju kao ključni činilac u tome.[114]

Džek je biseksualac ​​i prvi je televizijski lik u seriji Doktor Hu koji nije heteroseksualac. U Džekovom prvom pojavljivanju, Doktor ukazuje da je Džekovo seksualno opredeljenje učestalije u 51. veku, kada će se čovečanstvo suočiti sa više vanzemaljskih vrsta i postati seksualno fleksibilnije.[2] U okviru narativa Doktora Hua, Džekovo seksualno opredeljenje nije posebno označeno jer bi to moglo da ga „učini problematičnim”.[101][115] O stvaranju Džeka, Dejvis je prokomentarisao „Mislio sam: 'Vreme je da se pravilno uvedu biseksualci u mejnstrim televiziju'”, sa fokusom na to da Džek bude zabavan i odvažan, a ne negativan i tmuran.[116] Dejvis takođe izražava da lik nije učinio biseksualnim „po nekom načelu”, već zato što bi „bio zanimljiv sa pripovedačke tačke gledišta”.[117] Oznake vezane za biseksualnost, „panseksualnost” i „omniseksualnost”, takođe se često dovode u vezu sa likom.[118] Scenarista Stiven Mofat ukazuje da pitanja seksualnog opredeljenja čak i ne dolaze u Džekovu glavu;[119] Mofat takođe komentariše: „Bilo je ispravno da će Džejms Bond u budućnosti biti u krevetu bilo koga”.[120] U Torčvudu, lik se odnosi na klasifikacije seksualnog opredeljenja kao na „neobične”.[11] U izjavi za Chicago Tribune, Džon Barouman je objasnio da je „[On] biseksualac, ali u domenu serije, mi ga nazivamo omniseksualcem jer u seriji [likovi] takođe imaju seks sa vanzemaljcima koji uzimaju ljudski oblik, kao i muško-muške i žensko-ženske odnose, sve vrste kombinacija.”[121] Izraz se takođe koristio jednom, u univerzumu, u romanu Kuća koju je Džek sagradio kada je Janto komentarisao primedbu jedne žene o Džeku: „On više voli izraz 'omniseksualac'.”[63]

Kostim[uredi | uredi izvor]

A dark-haired man in military clothes standing smiling.
Džon Baroumen u prepoznatljivom kaputu kapetana Džeka iz Drugog svetskog rata tokom snimanja Torčvuda.

Dok u svojih prvih nekoliko nastupa u Doktoru Huu, Džek nije imao postavljen kostim, Torčvud je uspostavio stalni izgled Džeka koji je podsećao na njegovo prvo pojavljivanje u Doktoru Huu. Dizajn je opisan kao "ikonični komad naučne fantastike".[122] Pisac za Žicu pripisuje veliki deo Džekove privlačnosti kaputu: „Mislim da ima mnogo veze sa onim kaputom koji uvek nosi. Kaputi su kul, baš kao fesovi i leptir mašne i Stetsons. Jedina razlika je u tome što kapetan Džek ti nikad ne kaže da mu je kaput kul.“[123] U stvari, u svom eseju „Modiranje muškosti i želje“, Sara Giligan pripisuje Torčvudovu popularnost — kao i popularnost lika — kostimu. Ona pripisuje kaputu što je pomogao da se oblikuje muškost lika i tvrdi da Džekov kostim stvara sopstveni diskurs „kroz koji kostimografska drama i bekstvo iz bioskopa Postheritejdž tok“.[124]

Tokom Džekovog prvobitnog pojavljivanja u Doktoru Huu, Rasel T. Dejvis je držao "polovično" objašnjenje da će se Džek oblačiti specifično za vremensko razdoblje u kojem se nalazi, da bi se suprotstavio Doktoru koji se oblači isto gde god i kad god ide. U epizodama iz Drugog svetskog rata predstavljen je u kaputu, ali u savremenoj epizodi „Grad praska“ menja savremene farmerke i crnu kožnu jaknu u futurističkim epizodama. Dejvis priznaje da je ovo bila "malo jadna ideja" i odlučio da Džek "nikada nije izgledao bolje nego kada je bio u svojoj odeći iz Drugog svetskog rata".[125] Od probne epizode Torčvuda pa nadalje, Harknes ponovo nosi vojnu odeću iz razdoblja Drugog svetskog rata, uključujući pantalone na tregere i oficirski vuneni šinjel u svakom pojavljivanju. Kostimograf Rej Holman je u izjavi za časopis Torčvud prokomentarisao da smo „uvek želeli da ga junak iz Drugog svetskog rata traži, tako da sva njegova odeća ima ukus iz 1940-ih“. Pošto se očekivalo da će lik „mnogo trčati okolo“, Holman je ponovo izradio šinjel iz KV-a od Doktora Hua da bi je učinio tečnijom i manje „težinom“. Džekovi ostali kostimi su „slabo zasnovani na ratnim vremenima“, kao što su pantalone „sve više i više stilizovane da odgovaraju njegovoj figuri“. Holman objašnjava da se u seriji koristi pet kaputa kapetana Džeka. „Varijanta junaka“ je korišćena za većinu scena, dok postoji i mokri kaput od prethodno skupljenog materijala, kaput za trčanje koji je nešto kraći da spreči da se pete zakače i dva „kaskadera“ koji su bili „junački kaputi“ u prvom serijalu.“ [126] Dejvis smatra da vojna uniforma pojačava ideju da se liku „sviđa njegov identitet kapetana Džeka Harknesa“. Džuli Gardner opisuje kaput kao „epski, klasičan i dramatičan“, dok reditelj Brajan Keli veruje da daje Džeku „zamah i prisustvo“.

Za Dan čuda, Dejvis je naručio novu kostimografkinju Šonu Trpčić (ranije kostimograf za Anđela, Svemirski brod Svitac i Kućicu za lutke) da stvori novi dizajn šinjela. Ovo je delimično motivisano toplijom klimom u Los Anđelesu. Pucnjava u Velsu zahtevala je da Baroumen bude u mnogo toplijoj odeći. Novi kaput je napravljen po narudžbini od strane italijanskih dizajnera, a zapravo je vuna od kašmira gde je prethodni bio pamuk. Trpčićeva kaže da je "samo htela da ga osavremeni i da mu modernije kroji, ali da ostavi draperiju i da ostane kao ogrtač". Trpčićeva se osećala spremnom za posao ponovno izrađivanje kaputa zbog svog prethodnog rada na Svemirskom brodu Svitac, krojenju za kapetana Malkolma Rejnoldsa Nejtana Filiona: „Nekako sam navikla na legendarne kapitenske kapute i važnost da ostanem lojalan onome što obožavaoci očekuju i na ono što nam treba“. Novinarka Morin Rajan prokomentarisala je da je novi kaput „znatno poboljšan” i da ponovna izrada „kaputu daje onu vrstu kretanja i razmetljivosti koju Džek nosi sa sobom u svakoj pustolovini”.[122]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Ovaj lik je opisan i kao „smrtonosno šarmantan ... dobrog izgleda i potpuno zadivljujući“[100] kao i kao „flertalan, lukav, pametan i pomalo akcionar“.[114] U okviru Doktora Hua, Džekova ličnost je mestimično bezbrižna, iako se to menja u prvom serijalu Torčvuda u kom on postaje mračniji lik.[127] U prvom serijalu Torčvuda, Džeka je oblikovala njegova stalna potraga za Doktorom, a takođe i njegova uloga vođe u kojoj je pretežno povučen.[7] U Torčvudu bi se povremeno raspitivao ili razmišljao o zagrobnom životu i veri,[8] saosećajući sa čovekovom željom da umre.[128] Vraćajući se u trećem serijalu Doktora Hua, Džek ukazuje da sada ima manje samoubilačke poglede nego ranije.[7][15] U drugom serijalu Torčvuda, Džek je ponovo postao mnogo vedriji lik nakon pojavljivanja u Doktoru Huu gde se ponovo ujedinio sa Doktorom.[18][19] U trećoem serijalu Torčvuda, publika vidi neke Džekove „tamnije strane“, kao i „tajne koje Džek ima, pritiske, dramu i traumu koju nosi na svojim plećima“.[129]

Linet Porter komentariše Džekov odnos prema tezama naučnika lorda Reglana o 'junaku' u fikciji. Pošto je Džek besmrtan i uvek se vraća iz mrtvih, Porterova tvrdi da Džek ne može bukvalno da ispuni „aspekt fizičke smrti“ Reglanovih kriterijuma za junaka. Međutim, Džek umesto toga ima nekoliko simboličnih smrti. Na primer, u poslednjoj sceni Dece zla. Porterova primećuje da uglovi kamere naglašavaju Džekov profil kao usamljenog čoveka na vrhu brda u Kardifu koji odlazi. Ova scena "odlaska zauvek" u pozadini grada koji je dugo štitio, nagoveštava smrt ličnosti kapetana Džeka. Porterinim rečima, „besmrtni kapetan „umire” na vrhu brda u Velsu na kraju „epskog” mini serijala, „ep” je po običaju žanr junaštva.[130] Američki politički blog Dnveni kos navodi da se Džek „zasigurno može okarakterisati kao bajronski junak, tragična figura sa tragom melanholije, junačka, ali neshvaćena, smela, a ipak brzopleta. Što je najvažnije, njegova seksualnost je jedan jedini aspekt mnogih složeniji, manjkavi karakter."[131] G. Tod Dejvis istražuje načine na koje se Džek prilagođava bajronovskom liku junaka. Fizički, on prepoznaje Džeka kao tamnokosog i upadljivo zgodnog, muškog tela. On je inteligentan i svestan toga do manije nadmoćnosti. On zahteva bespogovornu odanost, ima tajne krivice u svojoj prošlosti i samopožrtvovan je. Za ovo, Dejvis navodi Džeka pored Miltonovog Satane iz Izgubljenog raja, Šelijevog Prometeja, kao i Anđela iz Bafi, između ostalog.[132]

Kao serija, Torčvud je veoma intertekstualna. Posledica ovoga je da se mnoge strane Džeka prikazuju u raznim medijima. Jedan komentator smatra da ovo naglašava Džekovo ključno mesto u razvoju i promeni savremenih junaka naučne fantastike.[130] Neočekivana popularnost lika kod mnoštva publike[6][106][120] je kasnije oblikovala njegovu pojavu i kao uobičajenog „akcionog junaka“ i kao pozitivnog uzora za mlađe gledaoce.[133] Baroumen takođe primećuje da je „Lepota kapetana Džeka i jedan od razloga zašto mislim da sam, kao glumac, stao na noge, jeste to što je on popularan kod jedne publike u Torčvudu i kod druge u Doktoru Huu”.[7]

Moralna dvosmislenost[uredi | uredi izvor]

U nekoliko slučajeva u Torčvudu, Džek se ne boji da ubije osobu bilo koje vrste,[134][135][136] što u okviru Doktora Hua dozvoljava Džekovom liku da se ponaša na način na koji glavni lik ne može. Baroumen primećuje: „On će raditi stvari koje Doktor neće da uradi... [kao što je] da se bori. Džek će ubiti. I Doktor, na neki način, to zna, pa dozvoljava Džeku da to uradi. Rekao bih Džek je pratilac-junak.“[7] Bljesak iz prošlosti u trećem serijalu Torčvuda prikazuje kapetana Džeka kako žrtvuje dvanaestoro dece vanzemaljcima da bi spasao milione života.[31] Dejvis smatra da je treći serijal Torčvuda „priča o odmazdi i možda iskupljenju“ za kapetana Džeka koji doživljava „maksimalnu štetu“ kada je njegov ljubavnik Janto ubijen. Dejvis je odlučio da Janto umre kako bi Džek bio dovoljno oštećen da žrtvuje svog unuka kako bi uništio iste te vanzemaljce.[137]

Prilikom ponovnog susreta sa Doktorom u serijalu Doktora Hua iz 2007. rečeno mu je „da se ne usuđuješ“ kada je uperio pištolj[15] i izgrđen je jer je razmišljao da Gospodaru slomi vrat.[138] Svedočeći ubistvu svog kolege Ovena u Torčvudu, Džek puca njegovom ubici u čelo, ubivši ga u činu brze osvete.[139] Dok Doktor grdi Džeka što se pridružio institutu "Torčvud" (organizacija koju on doživljava kao ksenofobičnu i agresivnu), Džek tvrdi da je promenio institut po Doktorovoj slici.[138] Sam Džek je u početku bio kritičan prema moralnim promašajima Torčvuda iz 19. veka.[22] Glumac Garet Dejvid-Lojd opisuje Torčvud iz 19. veka kao „prilično nemilosrdan i prilično zao“ i „na drugoj strani“ iz Džeka i Doktora. Preko Džeka, čija je perspektiva proširena njegovim iskustvima na drugim planetama i vremenima, organizacija je mogla da postane manje džingoistička.[140] Jedan akademski članak, koji upoređuje Torčvud sa američkom dramskom serijom 24, smatra da Džekovi stavovi čine etos serije u velikoj meri suprotan onom 24. Zato što Džek istražuje „složenost pregovaranja o različitim pogledima na svet, kulturnim vrednostima, verovanjima i moralnim zakonima“ kroz okvir koji je uspostavio Doktor, da bi „vrednovao život, podržavao demokratska načela i egalitarizam i štitio one koji ne mogu da se zaštite“, shodno tome „ Svet Torčvuda je prikazan, ne kao dihotomno „mi“ (ili Sjedinjene Države) i „drugo“ Džeka Bauera iz 24, već kao omnipolitički, omniseksualni, omnikulturni svet Džeka Harknesa.[141] Porterova, međutim, otkriva da kao i Bauer, Džek spasava svet koristeći slična moralno siva sredstva kada muči agentkinju koja spava Bet u „Spavaču“ kako bi sprečio međuplanetarni napad.[130]

Iako su junaci naučne fantastike, tvrdi Porterova, "s vremenom postali sve sivi", Džek kao Deca Zemlje predstavlja kulminaciju ovog trenda, što je dovelo do potpune "devolucije/razgradnje uobičajenog junaka".[130] U Deci Zemlje, Džek mora da žrtvuje rođenog unuka da bi spasio svet. Baroumen je bio zabrinut da je priča mogla učiniti lik nepopularnim. Međutim, on veruje da je Džeku data teška odluka o tome kako da spase čovečanstvo. Glumac kaže: „Kada sam pročitao sve stvari koje je morao da uradi, morao sam na to da gledam iz ugla 'Ja sam Džek Harknes i u pravu sam'.[129] Za Linet Porter, Džekovi postupci u seriji čine ga „reperom za [moralno] sive junake“. Neka publika ga čak može smatrati, u svetlu njegovih postupaka, „zlobnim ili potpuno monstruoznim“. Iako Džek na kraju spasava većinu svetske dece i pronalazi način da osujeti čudovišno 456, stanje u koje je stavljen primorava ga da donese moralno tešku (a za neke gledaoce i za osudu) odluku. To je, tvrdi Porterova, obeležje sivog junaka.[130] Dejvis je izjavio u izjavi za SFX da mu se „sviđala“ burno reagovanje na Džekove postupke, braneći lik rekavši: „On je spasao svako dete na svetu! Ako to ne uspeš da uradiš onda si čudovište. Iskreno govoreći, to je izvanredan tretman koji imaju samo junaci naučne fantastike.[142] Kada Džek napušta Zemlju, muzika koja svira nosi naziv „Iskupljenje“, što znači da je njegov odlazak možda i njegov čin iskupljenja u seriji.[130]

Lice Boa[uredi | uredi izvor]

Rasel T. Dejvis je pomenuo scenu u „Poslednjem Gospodaru vremena“ kao promociju teorije da bi Džek jednog dana mogao da postane epizodni lik Live Boa – velika, tajanstvena bestelesna glava u staklenoj vitrini, najstarije stvorenje na svetu – kao posledica Džekove besmrtnosti i sporog starenja (prevaziđen od Ašild/Ja).[17] Lice Boa se prvi put pojavilo u epizodi iz 2005. „Kraj sveta“, gledajući konačno uništenje davno napuštene Zemlje širenjem Sunca u Zemljinoj godini 5.000.000.000. Bo se pojavljuje u dve druge epizode „Nova Zemlja“ (2006) i „Čvor“ (2007), i pominje se u drugim epizodama, kao što je da je "najstarije živo biće u galaksiji Isop" od Zemljine 200.100. po „Zlom vuku“ (2005). Baroumen je sebe i Dejvida Tenanta opisao kao "tako uzbuđene" do te mere da su "skočili vrišteći" kada su pročitali Džekovu rečenicu o Licu Boa, napomenuvši: "To je verovatno bio najuzbudljiviji trenutak koji smo imali tokom snimanja tog serijala."[143] Lice Boa je prvobitno bila retka za odbacivanje u scenariju za „Smak sveta“. Pošto je stvaranje lika izgledalo skupo, Lice Boa je skoro odbačeno i zamenjeno. Međutim, dizajneru specijalnih efekata Nilu Gortonu se dopala ideja i nastojao je da se uveri da lik živi. Dejvisu se dopala Gortonova izrada i na njegovo iznenađenje, lik je upisan u buduće epizode ​​i postao ključan u trećem serijalu.[144] U ogranak romanu Kradljivac snova (2005), kapetan Džek spominje Lice Boa kao poznatu figuru.[50] Dejvis je zamislio da bi ova dva lika mogla biti povezana usred produkcije serijala iz 2007.[17]

Baroumen navodi da kada ga fanovi pitaju da li je Džek zaista lice Boa, on im kaže da veruje da jeste i kaže da on i Dejvis smatraju da je to istina „u [njihovom] malom svetu“. Veza je „nepotvrđena” u okviru teksta serije. Što se tiče toga kako Džek postaje Lice, Baroumen smatra da odgovor nije bitan jer je namerno tajastven. Baroumen voli da su likovi povezani jer to znači, uprkos tome kako se Doktor u početku ophodi prema Džeku, „Bo postaje njegov poverenik i onaj kome se Doktor vraća po savete i podatke“ za šta on smatra da je „divan preokret događaja“.[145] Međutim, Dejvis odlučuje da ne potvrdi (u okviru toka priče) da li je Džek zaista Lice Boa ili ne, navodeći „onog trenutka kada je postalo veoma istinito ili veoma lažno, šala umire“. Odbio je objavljivanje ogranak romana i stripova koji su pokušali da definitivno povežu njih dvojicu.[146]

U vezi sa Danom čuda, gde Džek postaje smrtan, kritičari su se obratili Baroumenu i Dejvisu o implikacijama takvog poteza na Džekovu moguću budućnost kao Lice Boa. Baroumen je naveo da otvorena pravila žanra naučne fantastike znače da bi Džek i dalje mogao da postane lice Boa čak i nakon Dana čuda.[147] Nasuprot tome, Dejvis je želeo da naglasi da je mogućnost da Džek postane lice Boa ostala „nagađanje“ i da je ostala mogućnost da Džek neće preživeti Dan čuda, dodajući „Znaš kako volim da ubijam ljude“.[148]

Veze[uredi | uredi izvor]

Janto[uredi | uredi izvor]

U izjavi za Časopis Doktor Hu, Barouman je opisao Džekovu ljubav prema Jantu kao „pohotnu“ i objasnio „Ne mislim da bi se skrasio sa Jantom. Mora da se igra po strani“.[149] Na premijeri drugog serijala Torčvuda Džek poziva Janta na sastanak pošto je saznao da je Gven verena.[20] Džon Baroumen i Garet Dejvid-Lojd su u izjavi na Međunarodnom strip-skupu na pitanja obožavalaca izneli mišljenje da je Džekova veza sa Jantoom ipak izazvala Džekovo saosećanje i pomogla mu da se prizemlji.[143] Džon Barouman je u izjavi rekao da Janto „izvlači „ljudsko“ u [Džeku]“ i „izvlači više... saosećanja zato što se zapravo zaljubio u nekoga i zaista mu je stalo do nekoga... čini ga toplim prema drugim ljudima ... [i] čini ga pristupačnijim." U istom intervjuu, Garet Dejvid-Lojd je rekao o vezi i njegovom karakteru da „Mislim da ga je Janto uvek terao da mu je stalo i da je to zaista srce serije“.[143] Međutim, Stiven Džejms Voker smatra da je Džekov odnos sa Jantoom jednostran. Čini se da Janto oseća da je veza „ozbiljna i posvećena“, ali dok pleše sa Gven u „Nešto pozajmljeno“, Voker veruje da Džek izgleda da izjednačava svoju vezu sa Jantom samo sa „rekreativnom aktivnošću“ i smatra je „očiglednim Džek ima samo oči i misli za Gven".[150][151] Roman Kuća koju je Džek sagradio uključuje scenu u kojoj Janto poverava Gven da zna da je za Džeka on „samo kreten“, iako otkriva da mu ta veza znači više. U istom romanu, međutim, on sebe pred Džekom pominje kao svog „dečka“.[63] Međutim, kada je Janto objašsnio ove iste nesigurnosti Džeku u radio drami „Rok“ (neposredno pre Dece Zemlje), Džek navaljuje: „Nikada nećeš biti samo trenutak u vremenu, Janto Džounse. Ne za mene“.[90][152]

Baš u trenutku kada se Džekov i Jantoov odnos razvija, Janto umire u trećem serijalu (2009). Dok su se neki obožavaoci osećali „prevareno“ jer nisu videli da se veza dalje razvija, Dejvis objašnjava da je njegova namera bila da pojača tragediju time što je to takođe gubitak potencijala, navodeći „Žalite zbog svega što su mogli da budu. Sve što ste im se nadali“. Za dramatične svrhe u priči, Dejvis objašnjava da je Jantova smrt bila neophodna kako bi Džek bio dovoljno oštećen da žrtvuje rođenog unuka.[137] Garet Dejvid-Lojd smatra da je nedostatak rešenja za ljubavnu priču „deo tragedije“.[153] Linet Porter smatra da je Jantova smrt zamišljena kao prekretnica u kojoj Džek gubi svoju delotvornost kao junaka. Bar na neko vreme, ožalošćeni Džek gubi fokus i odustaje. U roku od nekoliko meseci, Džek beži sa Zemlje i svoje uloge očekivanog junaka.[130] Neki obožavaoci su bili nezadovoljni Jantovom scenom smrti i prestankom veze, a neki su čak optužili jednog scenaristu da je „namerno nabacivao špeditere”.[154] Nakon Jantove smrti, u epizodi „Kraj vremena“ (2010), Doktor postavlja Džeku novi simpatiju, Alonsa Frejma (Tovi). Obožavaocima Janta koji su se osećali prevarenim zbog smrti lika nije se dopao ovakav razvoj događaja. GayNZ.com je uporedio situaciju sa reakcijom Bafinih obožavalaca na Vilovu vezu sa Kenedi (Ijari Limon) u semoj sezoni Bafi, nakon Tarine smrti u šestoj.[155]

Janto se pojavljuje nakon smrti u audio drami "Kuća mrtvih" iz 2011. Susrevši se sa Jantovim duhom na ukletom mestu u Velsu, Džeku i Jantu je dozvoljeno poslednje zbogom. Bez Janta u svom životu, Džek želi da bude unesen u prostorno-vremenski rascep u Kardifu koji se zatvara u pokušaju samoubistva. Međutim, Janto vara Džeka da napusti Kuću mrtvih, uprkos mogućnosti uskrsnuća. Pošto su zbog zatvaranja razdora primorani da se zauvek rastaju, par prvi i poslednji put izjavljuje jedan drugom da se vole.[91]

Gven[uredi | uredi izvor]

Baroumen u dugometražnom filmu iza kulisa navodi da Gven vraća Džeku „malo duše“ posle svog regrutovanja.[156] U intervjuu iz 2007. Iv Majls, koja igra Gven, opisuje vezu između Džeka i Gven kao „opipljivu ljubav“ i smatra da je „sa Džekom i Gven to prava stvar i oni će te naterati da čekaš za to."[9] Prva dva serijala ukazuju mogućnost romantične i seksualne napetosti iza Džekovog i Gvenovog radnog odnosa, pri čemu je Stiven Džejms Voker crtao sekvencu strelišta u prvoj epizodi serijala „Ukleta mašina“ kao ključni primer, kao i scenu gde Džek otkriva da se Gven verila sa Risom u „Poljubac, poljubac, bum, bum“, početku drugog serijala.[157] Loksli Hol iz AfterElton.com pretpostavlja da Džeka privlači Gven zbog „njene topline, njenog osećaja za pravdu, njene veoma običnosti i nedostatka glamura“[158] dok Iv Majls objašnjava Gveninu privlačnost Džeku navodeći: „najmonogamnija žena na svetu bi verovatno pristala na njega – bilo bi teško ne pristati”.[159] Valeri Estel Frenkl opisuje Džeka kao „ubedljivog prevaranta“ koji svojim „nečuvenim flertovanjem“ odglumi Gvenine privatne želje.[160] Ona ukazuje da Džek (za razliku od Risa) nije dovoljno zreo da preuzme ulogu „stalnog princa“ za Gven[160] dok Baroumen smatra da bi Džek, ako bi se skrasio sa njom, „morao da se posveti u potpunosti". Zbog toga se ne ponaša u skladu sa svojim osećanjima jer iako bi mu Gven dozvolila da flertuje sa drugim ljudima, on „nikada ne bi mogao da priušti da uradi nešto više“.[149] Garet Dejvid-Lojd, koji je igrao Janta, smatra da za Džeka „postoje dve različite vrste ljubavi“ i da Džek oseća prema Gven i Jantu na različite načine, iako su mu oba pomogla da postane manje emocionalno izolovan.[161] Linet Porter smatra da je deo razloga zašto Džek napušta Zemlju nakon završetka Dece Zemlje Gvenina idealizacija Džeka koja je toliko jaka da on ne može da podnese da je gleda posle Jantove smrti. Gven se nada da je ona dovoljan razlog da Džek ostane na Zemlji, ali Džek je spreman da odustane od obožavanja heroja jer se oseća nedostojnim.[130]

Saopštenje za štampu za četvrti serijal Torčvuda navodi da je Džek vraćen na Zemlju zbog svoje „neiskazane ljubavi“ prema Gven[162] koja zauzvrat još uvek oseća prema Džeku i nedostaje joj uzbudljiv život koji je nekada vodila pored njega.[163] Dok je glavni scenarista Dana čuda Rasel T. Dejvis u odgovoru na pitanje koje je postavio AfterElton izjavio da „mrzi“ ideju romantične tenzije između Gven i Džeka, izvršna producentkinja Džuli Gardner odgovara navodeći „Oni se vole. Naravno rade."[164] Majlsova veruje da u četvrtom serijalu Gven i Džek imaju „ljubav-mržnju-ljubav odnos” koji na različite načine podseća na odnos između sestara, bračni odnos, a takođe i „najjače prijateljstvo”.[165] Sedma epizoda Dana čuda sadrži scenu u kojoj Džek preti Gven nasiljem pošto je ona izjavila da bi ga ubila da spase svoju ćerku. Spisateljica Džejn Espenson objašnjava da dva lika imaju različite potrebe i da to znači da se neizbežno „sukobe kao čelične oštrice“.[166] Sajmon Bru iz Štrebera hvali dinamiku između Gven i Džeka u četvrtom serijalu, opisujući ih kao „sjajan dvostruki čin“ i navodi da „ Torčvud jeste ili je blizu najboljeg kada njih dvoje rade u tandemu“.[167]

Drugi[uredi | uredi izvor]

"On ih uvek gubi. On ih nadživi. Oni umiru. Gleda ih kako stare. To mu je smetalo u prvom serijalu [Torčvuda], ali sada se pomirio s tim, mislim... pa je sada lako muško!"

—Džon Baroumen o tome zašto njegov lik nikada nije mogao da nađe srodnu dušu.[149]

Razgovarajući o tome da li bi njegov lik ikada mogao da pronađe „Onoga“, Džon Baroumen tvrdi da Džeku „svi vole i da je njegova ljubav prema svakoj osobi drugačija“. Baroumen veruje da Džek zaista gaji romantična osećanja prema Doktoru, ali „nikada to ne bi uzeo dalje od zaljubljenosti“ i „nikada ne bi dozvolio Doktoru da zna“. Baroumen tvrdi da se Džeku „sviđa“ i drugarica Marta Džouns, diveći se njenoj „upornosti“ i spremnosti da „pljune sa njim“, a Džekovu ljubav prema Tošiko i Ovenu opisuje kao „očinsku“, navodeći „On ih je vodio. Zato je bilo je tako porazno za njega da ih izgubi."[149] Drugi serijal Torčvuda takođe je predstavila Džekovog bivšeg ljubavnika, kapetana Džona. Glavni scenarista Kris Čibnal predstavio je Džona da se ponaša kao „pravi neprijatelj, neko ko će zaista testirati [Džeka], da ga gurne i da otkrije nešto o Džekovom karakteru“. Koristeći Kapetana Džona kao literarnu foliju, Čibnal komentariše „vidite put kojim je Džek mogao da ide i verovatno je to uradio na neko vreme“ što podvlači kako je „Džek, u svom iskustvu sa Doktorom i "Torčvudom", napravio veoma svesna odluka da se odmakne od tog ponašanja."[168]

U svojoj akademskoj publikaciji Queer TV, Glin Dejvis i Geri Nidem raspravljaju o Džekovoj ulozi u Torčvudu kao post-gej, romantičnog junaka. Uzimajući u obzir Torčvudske centralne gej teme, oni komentarišu da „upravo kroz lik kapetana Džeka Torčvud može da otkrije njegovu čudnost“.[169] Govoreći o Džekovoj kratkoj romansi sa njegovim imenjakom, pravim kapetanom Džekom (Met Ripi), akademski kritičari su primetili da „Kapetan Džekovi dele isto ime i da su prilično slični po fizičkom izgledu, čime se bukvalno opisuje homo-nost Kroz uređaj za putovanje kroz vreme ovo ukazuje na narcisoidno samoočaranje, stari kliše da je homoseksualnost ljubav prema istovetnosti.[169] U drugim vezama koje su opisane ili aludirane (kako u televizijskoj seriji tako i u drugim medijima) bio je sa bivšim devojkama Estel Kol,[170] vojvotkinjom Elinor,[89] Stelom Kortni[90] i Lučijom Moreti,[29] i bivšim dečkom Anđelom Kolasantom,[39] kao i neimenovana bivša supruga.[151]

Opisujući obrasce njegovih odnosa tokom serije, Dejvis i Nidam izvlače zaključak da „iako kapetan Džek želi i muškarce i žene, njegove dugoročne ljubavne veze i poljupci na ekranu su uglavnom sa muškarcima u prošlosti i sadašnjosti“.[169] Sam Dejvis žali se da je ovo jedna od zamki pisanja biseksualnog lika, komentarišući „Zamka u koju upadate sa biseksualnim muškarcima je samo to što ih spavate sa muškarcima“.[35] Komentarišući postmoderni stav serije prema biseksualnosti ili u onome što Rasel T. Dejvis naziva „omniseksualnošću“, oni nastavljaju da primećuju da se „njegov lik suprotstavlja definicijama čudak seksualnosti u tome što se opire bilo kakvom uvršćavanju zasnovanom na seksualnom opredeljenju". Oni takođe komentarišu podtekst određenih epizoda, kao što je gej ljubavna epizoda o putovanju kroz vreme „Kapetan Džek Harknes“, a u okviru toga važnost Džeka Harknesa koji putuje kroz vreme da se pozabavi pitanjem zabranjene gej privlačnosti u onome što je objava televizije Broukbek.[169] U delu Tekstovima za razumevanje TV-a, Fil Vikam smatra da kapetan Džek jasno „dovodi u prvi plan“ svojom „drskom biseksualnošću“, „nešto što moramo da očekujemo [od Rasela T. Dejvisa] kao gledalaca njegovog dela“.[171] Obožavaoci su izrazili strah da bi amerikanizovani četvrti serijal serije značio da serija više neće prikazivati Džekovu biseksualnost, ali Dejvis je uveravao anketare da će Džekova zanimanja i za muškarce i za žene biti poštovana.[35]

Kritički prijem i uticaj[uredi | uredi izvor]

Tumačenje Harknesa je podiglo profil Džona Baroumena.

Nakon početnog predstavljanja lika u 1. serijalu oživljene serije Doktor Hu, lik je postao neverovatno popularan među obožavaocima[6][120][172] do te mere da su Rasel T. Dejvis i Džuli Gardner stvorili ogranak seriju Torčvud, prvenstveno usredsređen na lik.[101] Vreme je opisalo neosporan uspeh lika kao što je doveo glumca Džona Baroumena do „statusa narodnog blaga“.[173] Za svoju ulogu kapetana Džeka, Džon Baroumen je bio odabran za najboljeg glumca na dodeli BAFTA Cimru nagrada 2007.[174] i ponovo za Decu Zemlje na dodeli TV Izbor nagrada 2010. protiv glumca koji je tumačio Jedanaestog Doktora Meta Smita.[175] Harknes je takođe bio na devetom mestu u TV odredu „Deset najzagonetnijih likova na televiziji“, iza Desetog Doktora koji je bio na trećem mestu.[176] Džon Baroumen, koji je i sam homoseksualac, svrstao se na Ružičasti spisak Nedeljne nezavisnosti, spisak najuticajnijih homoseksualaca u Britaniji, 2007, 2008. i 2009. godine, a Nezavisnost komentariše da je „dokaz njegove popularnosti došao uz kontinuirani beskonačni uspeh njegovog biseksualnog kapetana Džeka Harknesa u Torčvudu Rasela T Dejvisa.[177][178][179] Deo Džekove mističnosti bio je njegov seksualni dopad, šašavo junaštvo i seksualni apetit.[180] U iščekivanju povratka lika 3. serijalu Doktora Hua nakon uspešnog prikazivanja u prvom serijalu Torčvuda, mejnstrim mediji su pozdravili njegov povratak.[173]

Kapetan Džek je postao prepoznatljiva figura u britanskoj javnoj svesti i privukao je neke parodije. Ove parodije često odražavaju kritike i lika i Baroumenovog tumačenja. Lik Džeka Harknesa je nekoliko puta parodiran u satiričnoj impresionističkoj televizijskoj emisiji Mrtva zvona. Igrao ga je Džon Kalšo, a emisija ismejava njegovu biseksualnost i prividnu tabornost, kao i njegovu melodramatičnu ličnost u Torčvudu. U jednom skeču, on bizarno hoda prema kameri, ljubeći policajca dok prolazi pored njega.[181] U drugom skicu, može se videti kako ima trojku sa dva Kiberčoveka, rodom kiborga iz Doktora Hua.[182] Kolumnista satirične tehnologije Veriti Stob napisala je parodiju na prvu sezonu Torčvuda u stilu radio-drame Dilana Tomasa Pod mlečnom šumom, pod nazivom Pod Torčvudom. Ova parodija je opisala kapetana Džeka kao „nesaničnog bikona, udobnog kao hobit, lep kao pevač, besmrtan kao ugljen-dioksid, drveni kao konj“.[183] ​​Baroumanova sveprisutnost je, međutim, čak izazvala kritike ovog lika. Džim Šeli iz Dnvenog ogledala u svojoj recenziji Dece Zemlje rekao je „Za razliku od doktora Dejvida Tenanta, Baroumenova beskrajna pojavljivanja na prijateljskim glupostima kao što su Večeras je noć, Deca su u redu i Može bilo koji san će biti tako preeksponirana, 'Kapetan Džek' je otprilike toliko intrigantan ili vanzemaljac kao Vitabik i dvostruko iritantniji, kao glumac, on jednostavno nije dovoljno dobar.[184] Televizijski novinar Čarli Bruker je u svojoj recenziji Skrinvajp iz 2009. kritikovao Baroumena, sa fokusom na njegovu glumu. "Harknes je, naravno, tajanstven čovek. Ne možete reći šta misli samo ako mu pogledate lice... bez obzira koliko se Baroumen trudio."[185]

Prepoznatljivost lika se proteže i van Velike Britanije. U epizodi za Noć veštica serije američke drame Viteški jahač iz 2008. lik Bilija Morgana (Pol Kembel) se oblači kao kapetan Džek, koga on naziva „biseksualcem koji putuje kroz vreme“.[186][187] Džek predstavlja novi arhetip lika koji su drugi scenaristi počeli da crpe. Na primer, pisac stripova Piter Dejvid kaže da je u pisanju lika iz stripova Marvel Šetrstar, on „u izvesnoj meri... svoju ličnost odvlači od kapetana Džeka Harknesa“ utoliko što je „zalučan, nadahnut i seksualno radoznao o bilo čemu sa puls“.[188] Godine 2009. Baroumanova estradna emisija Večeras je ta noć emitovala je posebno napisanu humorističnu scenu Doktora Hua po scenariju Rasela T. Dejvisa. U sceni, Baroumen se u početku pojavljuje kao kapetan Džek koji se suočava sa vanzemaljcem na TARDIS-u koji tvrdi da je Doktor. Međutim, Dejvid Tenant se pojavljuje kao on lično, a otkriveno je da Džon Baroumen igra kapetana Džeka u studiju za TARDIS.[189][190] Akcione figure su takođe stvorene po liku glumca za koji Baroumen kaže da je bio „dugogodišnji san“.[97]


Počevši od 2013. godine, Džeka je seksualnost učinila predmetom internet mima za diskusiju o etici seksualnih susreta sa neljudskim likovima. Poznat kao Harknesov ispit,[192] brzo se proširio internetom, gde je primenjen na druge stranice obožavalaca kao što su Pokemoni i Moj mali poni.

U medijima, Džek je opisan i kao "prvi otvoreni gej saputnik" i kao "zrnasti biseksualac".[193] Džekova zapaženost je u velikoj meri posledica njegovog glavnog predstavljanja biseksualnog muškarca na televiziji naučne fantastike za koga je seksualni identitet „stvarna stvar“,[180] a ne problem.[115] Uobičajenost sa kojom se Džekovo opredeljenje smatra u okviru Doktora Hua otelotvoruje deo političke izjave o promeni društvenih pogleda na homoseksualnost.[114] Izrazita fleksibilnost Džekove seksualnosti neposredno je doprinela popularnosti lika i javnom interesu.[114] Otvorenost Džekove seksualnosti razbila je nove osnove, etikete „panseksualac“ i „omniseksualac“ su povremeno primenjivane na lik. U „Razdvajanju puteva“, Džek je poljubio i Rouz i Doktora u usta,[5] što je bio prvi istopolni poljubac u istoriji programa. Uprkos smelosti prvog neheteroseksualnog lika u seriji, bilo je vrlo malo galame oko lika, iako je bilo kontroverzi u vreme Džekovog predstavljanja.[194] Nagađajući, Baroumen pokušava da poveže Džekovu popularnost sa ovim portretom, napominjući: „Mislim da publika jednostavno shvata Džeka zato što je iskren... da konačno vidi lika kome nije stalo sa kim flertuje, mislim da je malo osvežavajuće."[18]

Prisustvo lika na televiziji u udarnom terminu izazvalo je raspravu o prirodi biseksualnosti u brojnim medijima gde se ona obično odbacuje ili zanemaruje.[98][118][195][196] Channel4.com navodi Džeka kao pozitivan uzor za homo i biseksualne tinejdžere[10][197] gde je malo toga bilo prisutno za ovu publiku u prošlim godinama i kasnije dovelo do veća kultura trpeljivosti. Dr. Meg-Džon Barker piše za Žurnal biseksualnosti da iako se „ reč na b zapravo ne koristi tokom serije“, Džek je jedan od prvih pozitivnih i jasno biseksualnih likova na britanskoj televiziji. Međutim, ističu da Džek zadržava neke elemente biseksualnog stereotipa, posebno u svom „kitljivom“ promiskuitetu.[198] Džek je takođe citiran u Americi kao kontrast tumačenjima neheteroseksualnih likova na mejnstrim televiziji u SAD-u i Velikoj Britaniji. Geri Skot Tompson, producent oživljavanja filma Viteški jahač iz 2008. godine, rekao je: „Kad bih mogao da koristim Džeka iz Torčvuda kao uzor — potpuno bih ga koristio kao uzor — volim njegovu konfliktnost u vezi sa... svima“.[199]

Čitaoci AfterElton.com su Džeka izglasali za desetog najboljeg homo ili biseksualnog televizijskog lika svih vremena, a samu anketu je na kraju pobedio Brajan Kini, lik iz severnoameričke verzije Niko kao ljudi koju su razvili Ron Koven i Danijel Lipmen na osnovu britanske serije koju je stvorio Rasel T. Dejvis. Stranica je pohvalila Džeka — jednog od samo dva biseksualna lika na spisku od 25 — zato što ima i „teške“ i „nežne“ strane svoje ličnosti, kao što se vidi u epizodi Torčvuda „Kapetan Džek Harknes“.[200] Među likovima naučne fantastike, Džek je takođe bio na vrhu još jednog AfterElton-ovog pregleda najboljih likova, pobedivši Džona Konstantina iz Helblejzera za prvo mesto, komentarišući Džekovo predstavljanje „'post-gej' pristupa seksualnim temama" i dodelivši mu nagradu puna 10/10 za kulturni značaj.[201] Za nagradu za vidljivost AfterElton 2008. Džek je osvojio nagradu za omiljenog TV lika. Na internetstranici je komentarisano da je „za razliku od gotovo svakog drugog televizijskog naučno-fantastičnog lika, glavnog ili sporednog, kapetan Džek takođe otvoreno biseksualan. Ironično, ova „mala“ promena je pomogla da žanr naučne fantastike, dugo vremena bude krajnji bastion strejt muškaraca, dostupno ne samo LGBT osobama, već i strejt ženama koje takođe uživaju u alternativnom shvatanju seksualnosti u seriji." Treću nagradu osvojenu za Torčvud, posle Omiljene TV drame i lika, osvojili su Džek i Janto za najbolji par za šta je urednik prokomentarisao „Torčvud je revolucionaran ne samo zato što se producenti usuđuju da otvoreno stave biseksualnog (ili u Džekovom slučaju „omniseksualnog“) lika u nekadašnji svet okruženja naučne fantastike. Takođe predstavlja to što ove biseksualne likove predstavlja na tako zadivljujuće stvarni način. Nema izvinjenja, umanjivanja i moraliziranja - samo dobra, staromodna romansa i pustolovina“.[202]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Russell T Davies, Steven Moffat, James Hawes, Phil Collinson (21. 5. 2005). „The Empty Child”. Doctor Who. BBC. 
  2. ^ a b Russell T Davies, Steven Moffat, James Hawes, Phil Collinson (28. 5. 2005). „The Doctor Dances”. Doctor Who. Cardiff. BBC. 
  3. ^ a b Russell T Davies, Joe Ahearne, Phil Collinson (4. 6. 2005). „Boom Town”. Doctor Who. BBC. 
  4. ^ Russell T Davies, Joe Ahearne, Phil Collinson (4. 6. 2005). „Bad Wolf”. Doctor Who. BBC. 
  5. ^ a b v Russell T Davies, Joe Ahearne, Phil Collinson (18. 6. 2005). „The Parting of the Ways”. Doctor Who. Cardiff. BBC. 
  6. ^ a b v g Russell T Davies, David Tennant, John Barrowman, Freema Agyeman, Anthony Head (26. 6. 2007). Doctor Who Confidential, "'Ello, 'Ello, 'Ello". 
  7. ^ a b v g d „John Barrowman interview 2007 – Radio Times, June 2007”. Radio Times. Arhivirano iz originala 16. 5. 2008. g. Pristupljeno 11. 9. 2009. „Nije kapetan Džek iz Torčvuda. Nije ljut, nije neraspoložen; on je odlučan, ali na drugačiji način. Kapetan Džek iz Doktora Hua je malo vedriji jer se vratio tamo gde želi. 
  8. ^ a b Russell T Davies, Brian Kelly (22. 8. 2006). „Everything Changes”. Torchwood. BBC Three. 
  9. ^ a b „Who's new in time travelling?”. thewest.com.au. Arhivirano iz originala 30. 9. 2007. g. Pristupljeno 5. 7. 2007. 
  10. ^ a b „Me too!”. Channel4.com's LGB Teens Health site. Pristupljeno 27. 6. 2007. 
  11. ^ a b Russell T Davies, Brian Kelly (22. 8. 2006). „Day One”. Torchwood. BBC Three. 
  12. ^ Russell T Davies, Catherine Tregenna, Ashley Way (1. 1. 2007). „Captain Jack Harkness”. Torchwood. BBC Three. 
  13. ^ Russel T Davies, Chris Chibnall, Andy Goddard (19. 11. 2006). „Countrycide”. Torchwood. BBC Three. 
  14. ^ Russell T Davies, Chris Chibnall, Ashley Way (1. 1. 2007). „End of Days”. Torchwood. BBC Three. 
  15. ^ a b v Russell T Davies, Graeme Harper (23. 7. 2007). „Utopia”. Doctor Who. BBC. 
  16. ^ Russell T Davies, Colin Teague (30. 6. 2007). „Last of the Time Lords”. Doctor Who. BBC. 
  17. ^ a b v g „Last of the Time Lords”. StarQuest Media (na jeziku: engleski). 2019-05-22. Pristupljeno 2022-05-18. 
  18. ^ a b v „'Torchwood' and Capt. Jack Harkness ready to return for new season”. The Canadian Press. 22. 1. 2008. Arhivirano iz originala 27. 1. 2008. g. Pristupljeno 2. 6. 2009. 
  19. ^ a b „Feature: Torchwood; Divided Loyalties”. Starburst. Arhivirano iz originala 13. 2. 2012. g. Pristupljeno 20. 1. 2008. „Verovatno se sada vratio svom normalnom liku, što znači da još uvek ima malo mraka, ali mu se vratio humor. On ima svoje stavove, pronalazi humor u situaciji i brzo to ukaže ljudima. Dakle, da, on je drugačiji Džek, ali se vratio kao Džek kojeg smo prvi put poznavali i voleli iz Doktora Hua. 
  20. ^ a b Chris Chibnall, Ashley Way (16. 1. 2008). „Kiss Kiss, Bang Bang”. Torchwood. BBC Two. 
  21. ^ Russell T Davies, Catherine Tregenna, Andy Goddard (13. 2. 2008). „Adam”. Torchwood. BBC Two. 
  22. ^ a b Russell T Davies, Chris Chibnall, Jonathan Fox Bassett (21. 3. 2008). „Fragments”. Torchwood. BBC Three. 
  23. ^ Russel T Davies, Chris Chibnall, Ashley Way (4. 4. 2008). „Exit Wounds”. Torchwood. BBC Two. 
  24. ^ Russell T Davies, Graeme Harper (28. 6. 2008). „The Stolen Earth”. Doctor Who. BBC. 
  25. ^ Russell T Davies, Graeme Harper (6. 7. 2008). „Journey's End”. Doctor Who. BBC. 
  26. ^ „Filming under way for new series of Torchwood” (Saopštenje). BBC Press Office. 26. 8. 2008. Pristupljeno 26. 8. 2008. 
  27. ^ Torchwood Magazine. decembar 2008. 
  28. ^ Russell T Davies, Euros Lyn (6. 7. 2009). „Children of Earth: Day One”. Torchwood. BBC One. 
  29. ^ a b v Russell T Davies, James Moran, Euros Lyn (8. 7. 2009). „Children of Earth: Day Three”. Torchwood. BBC One. 
  30. ^ Russell T Davies, John Fay, Euros Lyn (7. 7. 2009). „Children of Earth: Day Two”. Torchwood. BBC One. 
  31. ^ a b Russell T Davies, John Fay, Euros Lyn (8. 7. 2009). „Children of Earth: Day Four”. Torchwood. BBC One. 
  32. ^ Russell T Davies, Euros Lyn (9. 7. 2009). „Children of Earth: Day Five”. Torchwood. BBC One. 
  33. ^ Anders, Charlie Jane (30. 4. 2009). „New Set Pics Reveal Just How Freaktastic David Tennant's Final Doctor Who Story Will Be”. io9. Arhivirano iz originala 3. 5. 2009. g. Pristupljeno 30. 4. 2009. 
  34. ^ Russell T Davies, Euros Lyn (1. 1. 2010). „The End of Time, Part Two”. Doctor Who. BBC One. 
  35. ^ a b v Knight, Dominic (8. 8. 2010). „More Torchwood details revealed”. Associated Television Network. Arhivirano iz originala 14. 4. 2011. g. Pristupljeno 8. 8. 2010. 
  36. ^ Russell T Davies, Bharat Nalluri (8. 7. 2011). „The New World”. Torchwood. Starz. 
  37. ^ Doris Egan, Billy Gierhart (15. 7. 2011). „Rendition”. Torchwood. Starz. 
  38. ^ John Shiban, Guy Ferland (12. 8. 2011). „The Middle Men”. Torchwood. Starz. 
  39. ^ a b Jane Espenson, Gwyneth Horder-Payton (19. 8. 2011). „Immortal Sins”. Torchwood. Starz. 
  40. ^ Ryan Scott, Jane Espenson, Gwyneth Horder-Payton (26. 8. 2011). „End of the Road”. Torchwood. Starz. 
  41. ^ John Fay, Guy Ferland (2. 9. 2011). „The Gathering”. Torchwood. Starz. 
  42. ^ Russell T Davies, Jane Espenson, Billy Gierhart (9. 9. 2011). „The Blood Line”. Torchwood. Starz. 
  43. ^ Hogan, Michael (26. 1. 2020). „Doctor Who: Fugitive of the Judoon, recap: the best episode of the series, with surprise returns and killer twists”. The Daily Telegraph. Pristupljeno 26. 1. 2020. 
  44. ^ Oganesyan, Natalie (23. 11. 2020). „John Barrowman to Return as Captain Jack Harkness in 'Doctor Who' Holiday Special”. Variety. Pristupljeno 23. 11. 2020. 
  45. ^ „John Barrowman video removed from Doctor Who theatre show”. BBC News Online. 12. 5. 2021. 
  46. ^ West, Amy (2021-05-12). Doctor Who cuts John Barrowman from Time Fracture show after allegations”. Digital Spy (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-10-25. 
  47. ^ „Big Finish removes Torchwood release from schedule amid John Barrowman accusations”. Radio Times (na jeziku: engleski). 14. 5. 2021. Pristupljeno 25. 10. 2023. 
  48. ^ Carr, Flora (12. 6. 2021). Doctor Who graphic novel centred around Captain Jack Harkness on hold after John Barrowman allegations”. Radio Times. Pristupljeno 25. 10. 2023. 
  49. ^ Richards, Justin (septembar 2005). The Deviant Strain. BBC Books. ISBN 978-0-563-48637-4. 
  50. ^ a b Lyons, Steve (septembar 2005). The Stealer of Dreams. BBC Books. ISBN 978-0-563-48638-1. 
  51. ^ Robers, Gareth (septembar 2005). Only Human. BBC Books. ISBN 978-0-563-48639-8. 
  52. ^ Anghelides, Peter (januar 2007). Another Life. BBC Books. ISBN 978-0-563-48655-8. 
  53. ^ Abnett, Dan (januar 2007). Border Princes. BBC Books. ISBN 978-0-563-48654-1. 
  54. ^ Lane, Andy (januar 2007). Slow Decay. BBC Books. ISBN 978-0-563-48655-8. 
  55. ^ a b Llewwellyn, David (mart 2008). Trace Memory. BBC Books. ISBN 978-1-84607-438-7. 
  56. ^ a b Russell, Gary (mart 2008). The Twilight Streets. BBC Books. ISBN 978-1-84607-439-4. 
  57. ^ Baxendale, Trevor (mart 2008). Something in the Water. BBC Books. ISBN 978-1-84607-437-0. 
  58. ^ Anghelides, Peter (2008). Pack Animals. BBC Books. ISBN 978-1-84607-574-2. 
  59. ^ Ford, Phil (2008). SkyPoint. BBC Books. ISBN 978-1-84607-575-9. 
  60. ^ a b Goss, James (2008). Almost Perfect. BBC Books. ISBN 978-1-84607-573-5. 
  61. ^ Pinborough, Sarah (2008). Into the Silence. BBC Books. ISBN 978-1-84607-753-1. 
  62. ^ Morris, Mark (2008). Bay of the Dead. BBC Books. ISBN 978-1-84607-753-1. 
  63. ^ a b v g Adams, Guy (2008). The House that Jack Built. BBC Books. ISBN 978-1-84607-739-5. 
  64. ^ Goss, James (oktobar 2009). Risk Assessment. BBC Books. ISBN 978-1-84607-783-8. 
  65. ^ Baxendale, Trevor (oktobar 2009). The Undertaker's Gift. BBC Books. ISBN 978-1-84607-782-1. 
  66. ^ Lidster, Joseph; Moran, James; Cartmel, Andrew; Llewellyn, David; Pinborough, Sarah (oktobar 2009). Consequences. BBC Books. ISBN 978-1-84607-784-5. 
  67. ^ Barrowman, John. Barrowman, Carole E. (w), Tommy Lee Edwards (p), Trevor Goring (i). "Captain Jack and the Selkie" Torchwood Magazine 14 (February 2009), Titan Magazines
  68. ^ McCarthy, James (18. 2. 2009). „Torchwood's John Barrowman gets help for comic turn”. Western Mail. Arhivirano iz originala 21. 2. 2009. g. Pristupljeno 19. 2. 2009. 
  69. ^ „Torchwood: Rift War (Titan £9.99) By Simon Furman, Paul Grist and Ian Edginton”. Saffron Walden Reporter. 2. 7. 2009. Pristupljeno 11. 8. 2009. [mrtva veza]
  70. ^ Eddington, Ian (jun 2009). Torchwood: Rift War!. Titan Books. ISBN 978-1-84856-238-7. 
  71. ^ a b Russell, Gary (oktobar 2008). The Torchwood Archives. BBC Books. ISBN 978-1-84607-459-2. 
  72. ^ Russell, Gary (oktobar 2009). The Torchwood Encyclopedia. BBC Books. ISBN 978-1-84607-764-7. 
  73. ^ Stone, Dave (2006). Psykogeddon. Black Flame. ISBN 9781849970594. 
  74. ^ Perryman, Neil (2008). „Doctor Who and the Convergence of Media, A Case Study in 'Transmedia Storytelling'”. Convergence: The International Journal of Research into New Media Technologies. 14 (1): 21—39. S2CID 143017991. doi:10.1177/1354856507084417. „Britanska naučnofantastična serija Doktor Hu koju kulturom prihvata BBC trenutno koristi seriju za isprobavanje mnoštva novih tehnologija, među kojima i: mini epizode ​​na mobilnim telefonima, komentare podkasta, interaktivne pustolovine sa crvenim dugmetom, video dnevnike, prateće programe i 'lažne' metatekstualne internet stranice.  zero width space character u |quote= na poziciji 175 (pomoć)
  75. ^ „Interactive 'Torchwood' adventure launched”. DigitalSpy.com. 31. 1. 2008. Pristupljeno 6. 8. 2008. 
  76. ^ „Torchwood: Captain's Blog”. bbcamerica.com. Pristupljeno 12. 12. 2008. 
  77. ^ „Day 9: Christmas Monster File”. BBC. Pristupljeno 25. 12. 2008. 
  78. ^ „Day 9: Christmas Monster File”. BBC. Pristupljeno 25. 12. 2008. 
  79. ^ „Cybermen Monster file”. BBC. 25. 12. 2008. Arhivirano iz originala 14. 11. 2012. g. Pristupljeno 26. 12. 2008. 
  80. ^ Hobden, Fiona (2009). „History Meets Fiction in Doctor Who, "The Fires of Pompeii": A BBC Reception of Ancient Rome Onscreen and Online”. Greece and Rome. 2 (56): 147—163. doi:10.1017/S0017383509990015Slobodan pristup. 
  81. ^ Torchwood: Web of Lies, The Doctor Who News Page, 2010-05-18 
  82. ^ Steven Savile (author), Naoko Mori (narrator) (4. 2. 2008). Hidden (Audio book). BBC Audio. 
  83. ^ Dan Abnett (author), Burn Gorman (narrator) (4. 2. 2008). Everyone Says Hello (Audio book). BBC Audio. 
  84. ^ Joseph Lidster (author), Eve Myles (narrator) (septembar 2008). In the Shadows (Audio book). BBC Audio. 
  85. ^ Brian Minchin (author), Gareth David-LLoyd (narrator) (jun 2009). The Sin Eaters (Audio book). BBC Audio. 
  86. ^ „Torchwood: Lost Souls”. BBC Radio 4. Pristupljeno 10. 9. 2008. 
  87. ^ Joseph Lidster, Kate McAll (producer/director) (10. 9. 2008). „Lost Souls”. Torchwood. 43:47 min. BBC Radio 4. 
  88. ^ „Torchwood: Download the plays”. BBC Radio 4. Pristupljeno 6. 9. 2009. 
  89. ^ a b James Goss, Kate McAll (producer/director) (2. 7. 2009). „Golden Age”. Torchwood. 44:06 min. BBC Radio 4. 
  90. ^ a b v Phil Ford, Kate McAll (producer/director) (3. 7. 2009). „The Dead Line”. Torchwood. 45:00 min. BBC Radio 4. 
  91. ^ a b James Goss, Kate McAll (13. 7. 2011). „House of the Dead”. Torchwood. BBC Radio 4. 
  92. ^ „Torchwood”. Big Finish Productions. 3. 5. 2015. Pristupljeno 3. 5. 2015. 
  93. ^ „Captain John is back in Torchwood - News - Big Finish”. www.bigfinish.com. 
  94. ^ „Captain Jack returns... to Torchwood!”. Big Finish Productions. 1. 1. 2021. Pristupljeno 16. 5. 2021. 
  95. ^ „News updates - week commencing 10 May 2021”. Big Finish Productions. 10. 5. 2021. Pristupljeno 16. 5. 2021. 
  96. ^ „The Lives of Captain Jack”. Big Finish Productions. 6. 6. 2017. Pristupljeno 2. 7. 2017. 
  97. ^ a b v Mcfarland, Melanie (16. 7. 2007). „Fall TV Preview: Captain Jack (not that one) talks about the gay barrier”. seattlepi.com. Pristupljeno 2. 6. 2009. 
  98. ^ a b Barrowman, John (21. 10. 2006). „Jonathan Ross”. BBC Radio 2 (intervju). Intervju sa Jonathan Ross. 
  99. ^ Pryor, Cathy (22. 10. 2006). „Russell T Davies: One of Britain's foremost television writers”. The Independent. London. Arhivirano iz originala 4. 11. 2006. g. Pristupljeno 3. 7. 2009. 
  100. ^ a b „The lethal charm of Captain Jack”. BBC News. 20. 5. 2005. Pristupljeno 8. 8. 2007. 
  101. ^ a b v Hall, Locksley (4. 5. 2006). „Interview with Doctor Who's John Barrowman”. AfterElton.com. Arhivirano iz originala 29. 4. 2011. g. Pristupljeno 9. 8. 2007. 
  102. ^ Wilkes, Neil (26. 7. 2009). „Live: 'Doctor Who' panel at Comic-Con”. Digital Spy. Pristupljeno 27. 7. 2009. 
  103. ^ McFarland, Melanie (7. 9. 2007). „On TV: BBC America's hot 'Torchwood' is a cool place to be Saturday nights”. Seattle Post-Intelligencer. Pristupljeno 2. 6. 2009. 
  104. ^ McDonough, Kevin (12. 9. 2007). „BBC's 'Torchwood' has the makings of a cult hit”. SouthCoastToday.com. Arhivirano iz originala 1. 10. 2012. g. Pristupljeno 12. 9. 2007. 
  105. ^ Reuters/Hollywood Reporter (12. 9. 2007). „Sci-fi saga "Torchwood" targets actual grown-ups”. Reuters. Pristupljeno 6. 9. 2007. 
  106. ^ a b Campling, Katie (14. 1. 2008). „Interview: John Barrowman”. The Huddersfield Daily Examiner. Arhivirano iz originala 15. 10. 2008. g. Pristupljeno 14. 1. 2008. 
  107. ^ a b „John Barrowman plays Captain Jack Harkness” (Saopštenje). BBC. 17. 5. 2005. Pristupljeno 2. 6. 2009. 
  108. ^ Hall, Locksley (4. 5. 2006). „Interview with Doctor Who's John Barrowman (p. 2)”. AfterElton.com. Arhivirano iz originala 12. 10. 2007. g. Pristupljeno 25. 8. 2007. 
  109. ^ „Review: 'Torchwood' – Fragments”. Airlock Alpha. 24. 3. 2008. Pristupljeno 26. 9. 2012. 
  110. ^ Walker, Stephen James (2008). Something in the Darkness. United Kingdom: Telos Publishing Ltd. str. 221. ISBN 978-1-84583-024-3. 
  111. ^ Skibinskaya, Polina (28. 10. 2009). „Death By "Torchwood": Captain Jack, Ianto Jones, And The Rise of the Queer Superhero”. AfterElton.com. Arhivirano iz originala 1. 11. 2009. g. Pristupljeno 29. 10. 2009. 
  112. ^ Blake, Linnie (2009). „"You guys and your cute little categories": Torchwood, The Space-Time Rift and Cardiff's Postmodern, Postcolonial and (avowedly) Pansexual Gothic”. Irish Journal of Horror and Gothic Studies. Trinity College, Dublin. 7. ISSN 2009-0374. 
  113. ^ „Doctor Who (before the Tardis)”. BBC. 22. 3. 2007. Pristupljeno 26. 12. 2008. 
  114. ^ a b v g „A man's man”. Melbourne: Theage.au. 30. 7. 2005. Pristupljeno 8. 8. 2007. 
  115. ^ a b Smith, Neil (10. 9. 2005). „From time-travel to the West End”. BBC News. Pristupljeno 8. 8. 2007. 
  116. ^ „Davies hails Captain Jack's sexuality”. DigitalSpy.com. 16. 6. 2008. Pristupljeno 22. 6. 2008. 
  117. ^ James, McCarthy (21. 10. 2007). „Mum's under Doc's orders”. icWales. Arhivirano iz originala 2. 12. 2008. g. Pristupljeno 2. 6. 2009. 
  118. ^ a b „Interviews with John Barrowman, Emma Thompson and Gwen Stefani”. Friday Night with Jonathan Ross. Sezona 11. Epizoda 10. 10. 11. 2006. BBC. 
  119. ^ Russell T Davies, David Tennant, Billie Piper, Steven Moffat (1. 7. 2006). Doctor Who Confidential, "Welcome to Torchwood". 
  120. ^ a b v Itzkoff, Dave (25. 5. 2006). „Sexed-Up British Intelligence” (Fee required). The New York Times. Pristupljeno 2. 6. 2009. „Jack proved so popular, he was granted his own spin-off series, Torchwood' 
  121. ^ Ryan, Maureen (14. 7. 2007). „Spike from 'Buffy' and 'Torchwood's Captain Jack Harkness – Yowza!”. Chicago Tribune. Arhivirano iz originala 23. 1. 2011. g. Pristupljeno 2. 6. 2009. 
  122. ^ a b Ryan, Maureen (25. 5. 2011). „Exclusive First Look: Captain Jack's 'Torchwood: Miracle Day' Makeover”. TV Squad. Arhivirano iz originala 12. 10. 2012. g. Pristupljeno 26. 5. 2011. 
  123. ^ „Torchwood: Captain Jack is Back!”. GeekDad. Wired.com. 25. 5. 2011. Arhivirano iz originala 2011-05-27. g. Pristupljeno 26. 5. 2011. 
  124. ^ Gilligan, Sarah (2010). „Fashioning Masculinity and Desire”. Ur.: Andrew Ireland. Illuminating Torchwood: Essays on narrative, character and sexuality in the BBC series. McFarland. str. 6, 153—164. 
  125. ^ Russell T Davies, Julie Gardner, Brian Kelly (2007). Commentary for Torchwood episode "Everything Changes" (DVD (Region 2)). United Kingdom: BBC. 
  126. ^ Holman, Ray (maj 2008). „The Fashion Hub”. Torchwood Magazine (5): 24. 
  127. ^ „Torchwood at TCA: Barrowman Charms”. Multichannel News. Arhivirano iz originala 2011-06-16. g. Pristupljeno 2. 6. 2009. 
  128. ^ Russell T Davies, Catherine Tregenna, Alice Troughton (17. 12. 2006). „Out of Time”. Torchwood. BBC Three. 
  129. ^ a b Wilkes, Neil (26. 7. 2009). „Live: 'Torchwood' panel at Comic-Con”. Digital Spy. Pristupljeno 27. 7. 2009. 
  130. ^ a b v g d đ e ž Porter, Lynnette (14. 7. 2010). Tarnished Heroes, Charming Villains and Modern Monsters: Science Fiction in Shades of Gray on 21st Century Television. McFarland. ISBN 978-0-7864-4858-6. 
  131. ^ gladkov (24. 7. 2009). „Yearning for Ianto: Torchwood- Redefining Sci-Fi, Gothic Horror and Gay Romance”. Daily Kos. Pristupljeno 25. 7. 2009. 
  132. ^ Davis, G. Todd (2010). „The Eternal Vigil: Jack Harkness as Byronic Hero”. Ur.: Andrew Ireland. Illuminating Torchwood: Essays on Narrative, Character and Sexuality in the BBC Series. McFarland. str. 79—89. 
  133. ^ Elliott, Sean (30. 7. 2007). „Exclusive interview: 'Doctor Who' & 'Torchwood' series producer Julie Gardner teases next seasons of each show”. iF Magazine. Electric Entertainment. Arhivirano iz originala 27. 9. 2007. g. Pristupljeno 30. 7. 2007. 
  134. ^ Russell T Davies, Paul Tomalin, Dan McCulloch, James Strong (3. 12. 2006). „They Keep Killing Suzie”. Torchwood. Cardiff. BBC. 
  135. ^ Russell T Davies, Brian Kelly (22. 8. 2006). „Cyberwoman”. Torchwood. BBC Three. 
  136. ^ Russell T Davies, Toby Whithouse, Colin Teague (3. 12. 2006). „Greeks Bearing Gifts”. Torchwood. Cardiff. BBC. 
  137. ^ a b Jensen, Michael (24. 7. 2009). „"Torchwood"'s Russell T Davies on Day 4's shocking plot twist”. AfterElton.com. Arhivirano iz originala 25. 7. 2009. g. Pristupljeno 24. 7. 2009. 
  138. ^ a b Russell T Davies, Colin Teague (23. 7. 2007). „The Sound of Drums”. Doctor Who. BBC. 
  139. ^ Russell T Davies, J.C. Wilsher, Ashley Way (13. 2. 2008). „Reset”. Torchwood. BBC Three. 
  140. ^ Anders, Charlie Jane (20. 7. 2009). „Ianto Jones Talks Love, Explosions And Dark Secrets”. io9. Pristupljeno 11. 9. 2009. 
  141. ^ Robin Redmon Wright (2010). „Narratives from popular culture: Critical implications for adult education”. New Directions for Adult and Continuing Education. 2010 (126): 49—62. doi:10.1002/ace.371. 
  142. ^ Berriman, Ian (23. 7. 2010). „RTD on Torchwood”. SFX. Pristupljeno 5. 9. 2010. 
  143. ^ a b v Dilworth, Joseph Jr. (1. 8. 2008). „SDCC 08: Exclusive Interviews With John Barrowman And Gareth David-Lloyd”. Popculturezoo.com. Arhivirano iz originala 23. 7. 2012. g. Pristupljeno 6. 8. 2008. 
  144. ^ Ross, Peter (22. 3. 2009). „Tales from behind the sofa”. Scotland on Sunday. Arhivirano iz originala 4. 6. 2012. g. Pristupljeno 7. 9. 2009. 
  145. ^ Hasque, Ahsan (17. 7. 2009). „Talking Torchwood with Captain Jack Harkness”. IGN. Arhivirano iz originala 27. 2. 2012. g. Pristupljeno 12. 8. 2009. 
  146. ^ Sepinwall, Alan (26. 6. 2009). „Russell T. Davies talks 'Doctor Who' & 'Torchwood'. New Jersey Star Legder. Pristupljeno 9. 7. 2009. 
  147. ^ Jefferey, Morgan (27. 7. 2011). „John Barrowman talks 'Torchwood: Miracle Day': 'We delve into Jack's past'. Digital Spy. Pristupljeno 22. 8. 2011. 
  148. ^ Anders, Charlie Jane (6. 6. 2011). „What the Creators of Torchwood: Miracle Day Promise You'll See”. io9. Pristupljeno 22. 8. 2011. 
  149. ^ a b v g „Fit But You Know It”. Doctor Who Magazine (398): 26. 20. 8. 2008. 
  150. ^ Walker, pg 197
  151. ^ a b Russell T Davies, Phil Ford, Ashley Way (5. 3. 2008). „Something Borrowed”. Torchwood. BBC Three. 
  152. ^ Masaki, Lyle (6. 7. 2009). „The latest "Torchwood" radio play delivers for "Janto" fans”. AfterElton.com. Arhivirano iz originala 12. 3. 2010. g. Pristupljeno 1. 7. 2010. 
  153. ^ Wilkes, Neil (17. 7. 2009). „Gareth David-Lloyd talks 'Torchwood' exit”. Digital Spy. Pristupljeno 19. 7. 2009. 
  154. ^ Walker, Kirsty (12. 7. 2007). „Torchwood : Children of Earth: The Aftermath”. End of Show. Arhivirano iz originala 15. 7. 2009. g. Pristupljeno 19. 7. 2009. 
  155. ^ Young, Craig (4. 3. 2010). „Torchwood: Goodbye Ianto!”. GayNZ.com. Arhivirano iz originala 4. 3. 2012. g. Pristupljeno 2. 7. 2010. 
  156. ^ „Bad Day at the Office”. Torchwood Declassified. 13. 3. 2008. BBC Three. 
  157. ^ Walker, Stephen James (2008). Something in the Darkness. United Kingdom: Telos Publishing Ltd. str. 122. ISBN 978-1-84583-024-3. 
  158. ^ Hall, Locksley (24. 10. 2006). „Torchwood: Captain Jack Gets His Own Show (page 2)”. AfterElton.com. Arhivirano iz originala 5. 4. 2008. g. Pristupljeno 19. 3. 2011. 
  159. ^ „Eve Myles: Torchwood”. SuicideGirls.com. 15. 7. 2009. Pristupljeno 15. 7. 2009. 
  160. ^ a b Frankel, Valerie Estelle (2010). „Gwen’s Evil Stepmother: Concerning Gloves and Magic Slippers”. Ur.: Andrew Ireland. Illuminating Torchwood: Essays on Narrative, Character and Sexuality in the BBC Series. McFarland. str. 90—101. 
  161. ^ Jeurgens, Brian (26. 2. 2008). „Interview with Torchwood's Gareth David-Lloyd”. AfterElton.com. Arhivirano iz originala 27. 12. 2008. g. Pristupljeno 26. 12. 2008. 
  162. ^ Jeffery, Morgan (19. 8. 2010). „New 'Torchwood' details revealed”. Digital Spy. Pristupljeno 19. 8. 2010. 
  163. ^ Torchwood The New World, Press Release. Starz.com
  164. ^ Jensen, Michael (10. 8. 2011). Torchwood"'s Russell T Davies Discusses Jack and Gwen, Casting John Barrowman and More!. After Elton. Arhivirano iz originala 13. 10. 2012. g. Pristupljeno 10. 8. 2010. 
  165. ^ O' Connell, Mikey (8. 7. 2011). „'Torchwood' star Eve Myles: Gwen and Jack are 'two missing parts of a jigsaw'. Zap2it. Arhivirano iz originala 12. 7. 2011. g. Pristupljeno 1. 8. 2011. 
  166. ^ Espenson, Jane (21. 8. 2011). „Exclusive! "Jane's Take" on "Torchwood" Episode Seven: That's Gotta Hurt!”. AfterElton. Arhivirano iz originala 12. 10. 2011. g. Pristupljeno 8. 9. 2011. 
  167. ^ Brew, Simon (24. 8. 2011). „Torchwood Miracle Day episode 7 review: Immortal Sins”. Den of Geek. Pristupljeno 8. 9. 2011. 
  168. ^ „Chris Chibnall talks 'Torchwood', 'L&O: London'. Digital Spy. april 2008. Pristupljeno 1. 4. 2008. 
  169. ^ a b v g Davis, Glyn; Needham, Gary (2009). Queer TV. Routledge (28 January 2009). str. 153—156. ISBN 978-0-415-45046-1. 
  170. ^ Russell T Davies, Peter J. Hammond, Alice Troughton (12. 11. 2007). „Small Worlds”. Torchwood. BBC Three. 
  171. ^ Wickham, Phil (2007). Understanding TV Texts. BFI Publishing (3 January 2008). str. 120. ISBN 978-1-84457-172-7. 
  172. ^ Casey, Marcus (27. 7. 2007). „Captain Jack's a real gas”. The Courier-Mail. Pristupljeno 27. 6. 2007. 
  173. ^ a b Moran, Cailtlin (16. 6. 2007). „Captain Jack's back!”. The Times. London. Arhivirano iz originala 17. 5. 2011. g. Pristupljeno 27. 6. 2007. 
  174. ^ „Sci-fi leads Bafta Cymru nominees”. BBC. 28. 4. 2007. Pristupljeno 25. 12. 2008. 
  175. ^ „Doctor to battle Captain Jack at TV Choice awards”. BBC News. 29. 6. 2010. Pristupljeno 7. 7. 2010. 
  176. ^ Hughes, Jason (13. 5. 2009). „TV Squad Ten: Most mysterious characters on television – the list”. TV Squad. Arhivirano iz originala 9. 5. 2012. g. Pristupljeno 18. 7. 2009. 
  177. ^ Hugo Eyre-Varnier; David Benedict; Marcus Field; Damian Barr; Suzi Feay; Andrew Murray-Watson; Beth Dadswell; Mike Higgins; John Walsh; Francis Elliott; Marie Woolf; Katy Guest (6. 5. 2007). „The pink list 2007: The IoS annual celebration of the great and the gay”. Independent on Sunday. London. Arhivirano iz originala 2008-09-07. g. Pristupljeno 9. 4. 2009. 
  178. ^ Nicholas Barber; Kate Bassett; David Benedict; Brian Brady; Charles Darwent; Simon Evans; Suzi Feay; Katy Guest; Mike Higgins; Carola Long; Lisa Markwell; Jane Merrick; Marc Padgett (22. 6. 2008). „The IoS pink list 2008”. Independent on Sunday. London. Pristupljeno 9. 4. 2009. „Proof of his popularity came with the continued runaway success of his bisexual Captain Jack Harkness on Russell T Davies's 'Torchwood', and as a judge on I'd Do Anything. His autobiography, published this year, made the bestseller lists. 
  179. ^ „The IoS Pink List 2009: John Barrowman”. Independent on Sunday. London. 28. 6. 2009. Pristupljeno 7. 7. 2010. „[Barrowman] blazed a trail for primetime gayness with his role as the omnisexual Captain Jack Harkness in Doctor Who and spin-off Torchwood 
  180. ^ a b Torchwood: Captain Jack Gets His Own Show”. AfterElton.com. 24. 10. 2006. Arhivirano iz originala 4. 11. 2012. g. Pristupljeno 27. 6. 2007. 
  181. ^ Jon Plowman, Jon Culshaw, Jan Ravens, Phil Cornwell, Kevin Connelly, Mark Perry (27. 2. 2007). „Season 7, Episode 1”. Dead Ringers. BBC. 
  182. ^ Jon Plowman, Jon Culshaw, Jan Ravens, Phil Cornwell, Kevin Connelly, Mark Perry (29. 3. 2007). „Season 7, Episode 6”. Dead Ringers. BBC. 
  183. ^ Stob, Verity (6. 11. 2006). „Under Torch Wood”. The Register. Pristupljeno 7. 11. 2006. 
  184. ^ Jim Shelley (13. 7. 2009). „Why Torchwood is the modern version of Blakes 7”. Arhivirano iz originala 16. 7. 2009. g. Pristupljeno 23. 7. 2009. 
  185. ^ Charlie Brooker (22. 12. 2009). „Review of the Year”. Charlie Brooker's Screenwipe. Sezona 6. Epizoda 1. 20:35–20:42 min. BBC Four. 
  186. ^ „'Knight Rider': The rebirth of KARR”. Zap2it.com. 5. 11. 2008. Arhivirano iz originala 2008-11-13. g. Pristupljeno 9. 11. 2008. 
  187. ^ Glen A. Larson (characters), Dave Andron (developer), Gary Scott Thompson (script), Leslie Libman (director) (5. 11. 2008). „Knight of the Living Dead”. Knight Rider. Sezona 1. Epizoda 6. NBC. 
  188. ^ Mckenzie, Chaos (25. 2. 2010). „Peter David's "X-Factor": Earth Moving, Star Shattering”. Comic Book Resources. Pristupljeno 19. 9. 2010. 
  189. ^ „David Tennant makes surprise return to the TARDIS!”. BBC. 22. 5. 2009. Pristupljeno 15. 8. 2009. 
  190. ^ Presented by and starring John Barrowman. Segment by Russell T Davies and Alice Troughton. (23. 5. 2009). „Doctor Who: Tonight's the Night”. Tonight's the Night. BBC. 
  191. ^ „Parallel universe”. The Age. Melbourne, Australia. 14. 6. 2007. Pristupljeno 27. 6. 2007. 
  192. ^ Anderson, Isaac (22. 9. 2021). „Harkness Test - Meaning & Origin 2022 (Term explained)”. Pristupljeno 26. 3. 2022. 
  193. ^ Burrell, Ian (16. 8. 2005). „BBC to screen 'Dr Who for adults' as new spin-off show”. The Independent. London. Arhivirano iz originala 2009-06-30. g. Pristupljeno 2. 6. 2009. 
  194. ^ „Doctor Who scenes cut for being 'too horrible'. Manchester Evening News. 15. 8. 2005. Arhivirano iz originala 30. 9. 2007. g. Pristupljeno 27. 6. 2007. 
  195. ^ „Interview with John Barrowman”. Richard & Judy. 9. 1. 2006. Channel 4. 
  196. ^ Yoshino, Kenji (januar 2000). „The Epistemic Contract of Bisexual Erasure” (PDF). Stanford Law Review. Stanford Law School. 52 (2): 353—461. JSTOR 1229482. doi:10.2307/1229482. 
  197. ^ „Am I gay or bisexual?”. Channel4.com's LGB Teens Health site. Arhivirano iz originala 23. 3. 2007. g. Pristupljeno 27. 6. 2007. 
  198. ^ Barker, Meg; Helen Bowes-Catton, Alessandra Iantaffi, Angela Cassidy, Laurence Brewer; Iantaffi, Alessandra; Cassidy, Angela; Brewer, Laurence (jul 2008). „British Bisexuality: A Snapshot of Bisexual Representations and Identities in the United Kingdom” (PDF). Journal of Bisexuality. 8 (1–2): 141—162. S2CID 144796933. doi:10.1080/15299710802143026. 
  199. ^ Cullen, Ian (26. 9. 2008). „Captain Jack – A Role Model For Knight Rider?”. SciFiPulse.net. Arhivirano iz originala 2011-07-17. g. Pristupljeno 7. 9. 2009. 
  200. ^ Jensen, Michael (29. 11. 2007). „Readers' Choice: The Top 25 Gay TV Characters Revealed!”. AfterElton.com. Arhivirano iz originala 2. 1. 2008. g. Pristupljeno 13. 1. 2008. 
  201. ^ „Ten Best Gay and Bisexual Science Fiction Characters”. AfterElton.com. 20. 1. 2008. Arhivirano iz originala 28. 1. 2008. g. Pristupljeno 21. 1. 2008. 
  202. ^ Hartinger, Brent (24. 12. 2008). „Announcing the 2008 AfterElton.com Visibility Awards”. AfterElton.com. Arhivirano iz originala 14. 1. 2009. g. Pristupljeno 25. 12. 2008.