Džulija Mankuso

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džulija Mankuso
Džulija Mankuso u Semeringu decembra 2006.
Lični podaci
Datum rođenja(1984-03-09)9. mart 1984.(40 god.)
Mesto rođenjaRino, SAD
Državljanstvoameričko
Informacije o karijeri
Disciplinespust, slalom, veleslalom, superveleslalom, kombinacija
Olimpijske igre
Učešća4
Medalje4 (1 zlatna, 2 srebrne, 1 bronzana)
Svetsko prvenstvo
Učešća5
Medalje4 (2 srebrne, 2 bronzane)
Svetski kup
Sezone12 (1999-)
Pobede7
Podijumi36
Ažurirano: 21. januar 2018.
Osvojene medalje
Olimpijske igre
Zlatna medalja — prvo mesto 2006. Torino veleslalom
Srebrna medalja — drugo mesto 2010. Vankuver kombinacija
Srebrna medalja — drugo mesto 2010. Vankuver spust
Bronzana medalja — treće mesto 2014. Soči superkombinacija
Svetska prvenstva
Bronzana medalja — treće mesto 2005. Bormio superveleslalom
Bronzana medalja — treće mesto 2005. Bormio veleslalom
Srebrna medalja — drugo mesto 2007. Ore kombinacija
Srebrna medalja — drugo mesto 2011. Garmiš-Partenkirhen superveleslalom
Bronzana medalja — treće mesto 2013. Šladming superveleslalom

Džulija Mankuso (engl. Julia Mancuso; Rino, 9. mart 1984), bivša je američka alpska skijašica. Takmičila se prvenstveno u spustu i superveleslalomu ali je zlatnu olimppijsku medalju osvojila u velslalomu na Olimpijskim igrama u Torinu 2006. godine. U Svetskom kupu pobedila je sedam puta.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Džulija Mankuso je u Svetskom kupu debitovala 20. novembra 1999. u Koper Mauntinu. Prve bodove je osvojila u superveleslalomu, 20. januara 2001. u Kortini d'Ampeco, kada je bila 27. U prvim godinama takmičenja u Svetskom kupu nije imala većeg uspeha ali je zato na juniorskim svetskim prvenstvima osvojila osam medalja od kojih pet zlatnih. Napredak u Svetskom kupu ostvaruje u sezoni 2004/05. kada je sezonu okončala na devetom mestu, prethodne sezone bila je 55. u ukupnom poretku. Iste godine na Svetskom prvenstvu u Bormiju osvojila je bronzane medalje u superveleslalomu i veleslalomu.

Olimpijsko zlato[uredi | uredi izvor]

Na Olimpijskim igrama 2006. u Torinu je ostvarila najveći uspeh u karijeri osvajanjem zlatne medalje u veleslalomu. Tu sezonu je završila na osmom mestu u ukupnom poretku.

Po završetku sezone operisala je desni kuk. Posle nekoliko meseci vratila se treninzima u avgustu a do početka sezone 2006/07. se potpuno oporavila. Iako nije započela sezonu na najbolji način ipak je tokom ostvarila ogroman napredak. Prvi put je pobedila u spustu 19. decembra 2006. u Val d'Izeru a sledećeg dana je osvojila drugo mesto takođe u spustu. Tokom ove sezone pobedila je na još tri trke, u superveleslalomu, kombinaciji i još jednom spustu. Na Svetskom prvenstvu 2007. u Oreu osvojila je srebro u kombinaciji. U nastavku sezone posle nekoliko odličnih rezultata u Tarviziu uključila se u borbu za ukupnu pobedu u Svetskom kupu. Međutim, sezonu je završila na trećem mestu, što je bio najbolji plasman neke Amerikanke još od sezone 1982/83. kada je Tamara Makini takođe bila treća.

Stagnacija[uredi | uredi izvor]

Nakon te sezone Mankuso je imala brojne probleme sa leđima i nije ostvarivala zapaženije rezultate. Na Olimpijskim igrama 2010. u Vankuveru osvojila je dve srebrne medalje, u spustu i kombinaciji.[1][2] Olimpijsko zlato u veleslalomu iz Torina nije odbranila.[3] Na Svetskom prvenstvu 2011. u Garmiš-Partenkirhenu osvojila je srebro u superveleslalomu. Mesec dana nakon tog takmičenja pobedila je u spustu koji je vožen na finalu Svetskog kupa u Lencerhajdu, to joj je bila prva pobeda posle četiri godine.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Džulija Mankuso je rođena u Rinu u Nevadi a odrasla je u Lejk Tahou sa dve sestre Ejpril i Sarom. Kada je imala pet godina njen otac je uhapšen i osuđen za šverc marihuane u vrednosti od 140 miliona dolara.[4]

Pobede u Svetskom kupu[uredi | uredi izvor]

7 pobeda (3 u spustu, 2 u superveleslalomu, 1 u kombinaciji i 1 u paralelnom slalomu)

Datum Mesto Disciplina
19. decembar 2006. Francuska Val d'Izer Spust
14. januar 2007. Francuska Altenmarkt im Pongau Superkombinacija
19. januar 2007. Italija Kortina d'Ampeco Superveleslalom
3. mart 2007. Italija Tarvizio Spust
16. mart 2011. Švajcarska Lencerhajde Spust
5. februar 2012. Njemačka Garmiš-Partenkirhen Superveleslalom
21. februar 2012. Rusija Moskva Paralelni slalom

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dampf, Andrew (17. 2. 2010). „Vonn captures gold; Mancuso silver”. Associated Press. 
  2. ^ SI.com (18. 2. 2010). „Vonn falls in super-combined, fails to place; Mancuso grabs silver”. CNN. Pristupljeno 18. 2. 2010. 
  3. ^ Layden, Tim (24. 2. 2010). „Vonn's crash derails unlucky teammate Mancuso”. Sports Illustrated. 
  4. ^ Layden, Tim (13. 2. 2006). „Skiing is believing”. Sports Illustrated. Pristupljeno 18. 2. 2010. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]