Boksitogorsk
Boksitogorsk Бокситогорск | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Oblast | Lenjingradska oblast |
Rejon | Boksitogorski rejon |
Osnovan | 1929. |
Status grada | 1950. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2014. | 16.028 |
— gustina | 1.232,92 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 59° 28′ 24″ S; 33° 50′ 53″ I / 59.473333° S; 33.848056° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 100 m |
Površina | 13 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 187650, 187651 |
Pozivni broj | +7 81366 |
Registarska oznaka | 47 |
OKATO kod | 41 403 |
OKTMO kod | 41 603 101 001 |
Veb-sajt | |
boksitogorsk.org/ |
Boksitogorsk (rus. Бокситогорск) grad je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u jugoistočnom delu Lenjingradske oblasti, na području Boksitogorskog rejona čiji je ujedno i administrativni centar.
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. u gradu je živelo 16.028 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Grad Boksitogorsk smešten je u zapadnim delovima Boksitogorskog rejona, na jugoistoku Lenjingradske oblasti. Kroz grad protiče rečica Pjardomlja (dužina toka 22 kilmetra), pritoka reke Sjas. Gradska teritorija obuhvata teritoriju površine svega 13 km². Grad se nalazi na mestu gde Valdajsko pobrđe postepeno prlazi u znatno nižu i ravniju Tihvinsku ravnicu, a sedište grada leži na nadmorskoj visini od oko 100 metara.
Od Sankt Peterburga je udaljen oko 270 kilometara u smeru istoka. na oko 11 kilometara severno od grada prolazi autoput A114 koji povezuje Vologdu sa Novom Ladogom.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Istorija Boksitogorska započinje 1929. godine kada su na području današnjeg naselja podignute prve građevine i kada je započela eksploatacija rude boksita koja je na tom području otkrivena nekih pola veka ranije. Upravo zahvaljujući svom rudnom bogatstvu naselje se ubrzano razvijalo, sagrađena je železnica koja je povezana na liniju Lenjingrad–Vologda, a već 1935. naselje je administrativno uređeno kao radnička varošica Boksitogorsk uz železničku stanicu Boksiti.
Godine 1938. sa radom u punom kapacitetu počinje Tihvinski aluminijumski kombinat. Broj stanovnika je ubrzano rastao i već 1940. dostigao cifru deset hiljada. Godinu dana kasnije sa radom je poela i rafinerija za ekstrakciju treseta koja se sirovinama snabdevala iz obližnjeg Larjanskog tresetišta.
Tokom Drugog svetskog rata (posebno u periodu između 1941. i 1943) grad je služio kao velika vojna bolnica, te kao remontni centar za vojnu opremu, dok je sva industrijska tehnika evakuirana na područje Urala. U tom je periodu u gradu otvoren i vojni aerodrom. Industrijska proizvodnja u Boksitogorsku obnovljena je neposredno po okončanju rata.
Boksitogorsk je 1950. godine dobio administrativni status grada, a kao administrativno sedište istoimenog rejona egzistira od 25. jula 1952. godine.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 16.585 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. grad imao 16.028 stanovnika.[1]
1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2014. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
9,221 | 20,394 | 22,248 | 23,212 | 21,839[2] | 18,128[3] | 16,585[4] | 16,028 |
Međunarodna saradnja[uredi | uredi izvor]
Grad Boksitogorsk ima potpisane ugovore o partnerstvu i saradnji sa sledećim gradovima:
- Harjavalta (Finska)
- Kiukainen (Finska)
- Nakila (Finska)
Znameniti boksitogorci[uredi | uredi izvor]
U Boksitogorsku je 1943. godine rođen sovjetsko-francuski matematičar i laureat Abelove nagrade 2009. za veliki doprinos u razvoju geometrije Mihail Gromov.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2014 года Архивирано на сајту Wayback Machine (27. април 2020)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.