VTC Trener

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
VTC Trener

Jedrilica VTC Trener
Jedrilica VTC Trener

Opšti podaci
Namena jedrilica za obuku
Posada 2
Poreklo  SFR Jugoslavija
Proizvođač Vazduhoplovni tehnički centar Vršac
Probni let 1969.
Uveden u upotrebu 1969.
Povučen iz upotrebe još leti
Status operativan
Prvi operater Vazduhoplovni savez Jugoslavije
Broj primeraka 50
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

VTC Trener je dvoseda jedrilica, drvene konstrukcije namenjena obuci letača. Projektovala ga je LIBIS (Letalski institut Branko Ivanus Slovenija) a proizvodila se u VTC (Vazduhoplovno tehničkom centru) iz Vršca.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Crtež jedrilice VTC Trener u tri projekcije

Vazduhoplovni savez jugoslavije (VSJ) je 1960. godine raspisao konkurs za jedrilicu klase Standard. Na konkursu su uzeli učešća inženjeri Mladen Berković i Valter Kučera sa svojim projektom koga je prihvatio Institut LIBIS i krenuli sa izradom prototipa pod nazivom LIBIS 18. Na aerodromu kod Ljubljane je izvršen prvi probni let 20. oktobra 1964. godine. Ova jedrilica je bila klasične gradnje napravljena od drveta. Prednja ivica krila je bila upravna na osu jedrilice i bila je ojačana torzionom kutujom. Primenjeni aero profil je bio NACA 63, pa je jedrilica imala bolje performanse na manjim brzinama. Ovaj prototip je već sledeće godine 1965. učestvovao na svetskom jedriličarskom prvenstvu u Velikoj Britaniji. Pošto jedrilica nije dobila odobrenje za serijsku proizvodnju iz VSJ je savetovano da se ova jedrilica preprojektuje u dvosed koji bi služio za obuku pilota i zameni dotrajale jedrilice Roda kojima ističu resursi. Tako je nastala jedrilica koja je nazvana Trener.

U odnosu na LIBIS-18, kod Trenera je promenjen aeroprofil umesto NACA 63 primenjen je Wortmann-ov, povećani su vertikalni i horizontalni stabilizatori stim što je horizontalni podignut na više. Kabina je povećana tako da u nju stanu dva člana posade a poklopac kabine je iz jednog dela. Trup je monokok drveni koji je građen od bukve i oplate od šperploče. Krilo je takođe drvene konstrukcije trapeznog oblika sa odnosom debljine i širine u korenu krila od 18%. U krila su ugrađene metalne aerodinamičke kočnice i sa gornje i donje strane. Stajni trap je neuvlačeći gumeni točak sa mehaničkom kočnicom smešten ispod trupa kabine. Prvi probni let je obavljen 1969. godine

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu VTC Trener a prema izvorima[1][2]

Finesa 1 : 31 pri brzini 85,3 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 220 km/h
  • maks. brzina aero vuče 150 km/h
  • minimalno propadanje 0,72 m/s pri brzini 78 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 14,98 m
  • dužina 6,95 m
  • površina krila 12,97 m2
  • aeroprofil krila NACA 632 618
  • maks. opterečenje krila; 25,8 kg/m2
Masa
  • sopstvena 225 kg
  • poletna 335 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Proizvodnja jedrilice Trener je poverena Vazduhoplovno tehničkom centru (VTC) iz Vršca pa je shodno tome preimenovana u VTC Trener prema običajima u to vreme. Ukupno je napravljeno oko 50 jedrilica ovog tipa a koristile su se u Aeroklubovima širom Jugoslavije.[3]

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Jedan primerak jedrilice VTC Trener registracije YU-4169 fabrički broj 79 se čuva u depou Muzeja vazduhoplovstva u Beogradu na aerodromu "Nikola Tesla" ali nažalost nije dostupan javnosti. Jedan primerak ove jedrilice još leti u Sloveniji.[4][5]

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 978-07110-11526. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]