Vesta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vestin hram
Tivoli, Italija

Vesta (lat. Vesta, grč. Hestia) - rimska boginja vatre, ognjišta i doma.[1] Bila je ćerka Saturna i Ope. Pandan Vesti u grčkoj mitologiji je Hestija.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Rimljani su Vestu smatrali zaštitnicom porodice, i to u širem smislu reči, kao i zaštitnicom celog grada Rima i rimske država.

Kao zaštitnici grada Rima sagradili su joj na Forumu poseban hram koji je u osnovi bio kružan i podsećao je na ognjište. U tom hramu je bilo „državno ognjište“ sa večnom vatrom o kojoj su se brinule sveštenice hrama - Vestalke (bilo ih je šest), koje su u hramu bile pod zavetom večne nevinosti. U tom hramu su se čuvali i posvećeni državni simboli, a među njima se izdvajala statua Atine, koju je, prema verovanju, u hram preneo iz Troje, Enej. U hramu se nije nalazila statua Veste, jer je njenu predstavu zamenjivala večna vatra - ognjište. Sveštenice su u hramu pravile i brašno i svetu so koja se koristila za obrede. Muškarcima je bio zabranjen ulaz u hram.

Besta je u najvećem broju slučajeva predstavljana u obliku vatre, dosta ređe u ljudskom obliku.

9. juna su se održavale „Vestalije“, jedan od najvažnijih rimskih praznika, javna svečanost u Vestinu čast, a tog dana je bila i zaštitnica hleba, a svaki konzul, prilikom stupanja na dužnost, a kasnije su to činili i carevi, morao je prineti žrtvu u Vestinom hramu u Laviniji, koga je podigao Enej i u hram doneo vatru iz Troje.[2][3]

Vestin značaj za rimsku religiju je bio izuzetno veliki, pa je i posle uspona hrišćanstva to bio jedan od poslednjih nehrišćanskih kultova koji su bili aktivni, sve dok ga hrišćanski car Teodosije I nije nasilno raspustio 391. godine. Vesta je bila među 12 najpoštovanijih bogova u rimskom panteonu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zamarovski 1985, str. 334.
  2. ^ Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb.
  3. ^ Vulkan[mrtva veza], Pristupljeno 25. 4. 2016.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb.