Godoberinski jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Godoberinski jezik
GъibdilIi micci Ɣibdiƛi micci
Region Rusija
Broj govornika
130[1] (2010)
Jezički kodovi
ISO 639-3gdo

Godoberinski jezik (Gijbdilhi mitts, godoberinskiй яzыk, ღოდობერიული ენა, godoberiйskiй яzыk, gъibdilIi micci, Ɣibdiƛi micci) jedan je od jezika koji pripada Avaro-adijskoj grupi jezika porodice sjeveroistočnih kavkaskih jezika koji govori Godoberinci u jugozapadnom Dagestanu, Rusiji. Po podacima iz 2010. godine godoberinskim jezikom se služi oko 130 ljudi.[2] Postoji samo dva dijalekta, a to su Godoberi i Zibirhali dijalekat, a glavna razlika je u izgovoru.[3] Na osnovu rađenog projekta „ugroženi jezici” godoberinski jezik se klasifikuje kao jezik koji je ugrožen i prijeti mu izumiranje, i to sve na osnovu broja izvornih korisnika.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Antropološki razvoj Godoberinaca nije poznat. Međutim njihov jezik je ono što razlikuje ovu kulturnu grupu od drugih grupa u toj oblasti. U poređenju sa drugim andijskim jezicima, godoberinski jezik se smatra najsličnijim jezicima Čamalala i Botlihca. Što se tiče rječnika primjetne su neke rječi koji dolaze iz avarskog, turskog i arapskog jezika. Nakon pripajanja Rusiji u 19. vijeku, a potom i vladavine Sovjetski Saveza u 20. vijeku, na jeziku Godoberinaca je snažan uticaj ostavio ruski jezik.[3]

Geografska rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Govornici maternjeg (godoberinskog jezika) žive u dva sela Godoberi ( selo „Gjudu” u Godoberu) i Zibirhali (selo „Šalu” u Godoberu). Ova sela nalaze se u sjeverozapadnim planinama na lijevoj obali reke Andi-Kojsu na jugozapadu Dagestana.[3]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Godoberi nemaju književni pisani jezik, ali se određeni oblik koristi samo u domovima Godoberinaca. U školama se djeca podučavaju na avarskom i ruskom jeziku, a ovo je uticajan faktor smrti za ovaj jezik. Rođeni govornici godoberinskog jezika koriste avarski ili ruski kao pisani oblik komunikacije. Ova dva jezika se takođe koriste pri razgovoru sa ljudima iz susjednih zajednica.[3]

Pravopis[uredi | uredi izvor]

Godoberinski jezik ima pet samoglasnika: i, u, e, o, a.. Ono što je karakteristika za ovaj jezik je postojanje dvoglasnih zvukova, i to tako što dva samoglasnika u jednom slogu prave jedan zvuk, i to je karakteristično samo za godoberinski jezik i nijednom drugom dagestanskom jeziku (primjer:c'ai 'fire').[4]

Pravopisni primjeri[4]
Početni oblik

(H!H)

Početni oblik

(HL)

početni/preferencijalni/finalni

(HH)

finalni

(H-B)

Finalni/preferencijalni

(HL!)

Finalni/preferencijalni

(LL)

Finalni/preferencijalni

(HH!)

Finalni/preferencijalni

(LL-B)

Finalni/preferencijalni/početni

(HH-B)

Nominativ gédu 'mačka' íča 'kobila' ímu 'otac' qučá 'vuna' buRá 'bik' haí 'oko' łerú 'pero' set'íl 'prst' ziní 'krava'
Genitiv géduLi 'Mačka' íčLi 'kobila' imúLi 'otac' qučiLí 'vuna' buRáLi 'bik' háiLi 'oko' łéruLi 'pero' sét'ilaLi 'prst' zináLi 'krava'
Dativ gédułi 'Mačka' íčałi 'kobila' ímułi 'otac' qučiłí 'vuna' buRałí 'bik' haiłi 'oko' łérułli 'pero' sét'ilałi 'prst' zínałi 'krava'
Ergativ gédudi 'mačka' íčadi 'kobila' imudí 'otac' qučidí 'vuna' buRadí 'bik' haidí 'oko' łérudi 'pero' sét'iladi 'prst' zinadí 'krava'

Morfologija[uredi | uredi izvor]

Jednina riječi podijeljene su u tri rodne klase: muški, ženski i srednji rod. Pluralne riječi nisu podeljene u rodne slojeve, ali su podijeljene kao ljudska ili predmetna. Postoje dve vrste pridjeva: primarni i učestalni. Većina primarnih prideva ne posjeduje ovblike rodnih slojeva. Četiri tipa učestalnih imaju sldeće oblike: prošlost, sadašnjost, budućnost i ne-budući negativni oblik.[4] Numerički sistem se ne razlikuje mnogo od drugih jezika.

Azbuka[uredi | uredi izvor]

Aa Ãã Bb Vv Gg GIgI Gьgь Gъgъ
Dd Ee Žž Zz Ii Ĩĩ Йй Kk
KIkI Kьkь Kъkъ Ll LIlI Lъlъ Mm Nn
Oo Pp Rr Ss Tt TItI Uu Ũũ
Ff Hh HIhI Hьhь Hъhъ Čč ČIčI Šš
Щщ Ъъ ь Ээ Юю Яя

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Andis”. 
  2. ^ a b „Ghodoberi”. Endangered Languages Project. Pristupljeno 15. 9. 2017. 
  3. ^ a b v g Kolga, Margus (2001). The Red Book of the Peoples of the Russian Empire. Tallinn: NGO Red Book. 
  4. ^ a b v Kibrik, Aleksandr (1996). Godoberi. Munchen: Lincom. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kibrik, Aleksandr (1996). Godoberi. Munchen: Lincom.