Godoberinski jezik
Godoberinski jezik | |
---|---|
GъibdilIi micci Ɣibdiƛi micci | |
Region | Rusija |
Broj govornika | 130[1] (2010) |
Jezički kodovi | |
ISO 639-3 | gdo |
Godoberinski jezik (Gijbdilhi mitts, godoberinskiй яzыk, ღოდობერიული ენა, godoberiйskiй яzыk, gъibdilIi micci, Ɣibdiƛi micci) jedan je od jezika koji pripada Avaro-adijskoj grupi jezika porodice sjeveroistočnih kavkaskih jezika koji govori Godoberinci u jugozapadnom Dagestanu, Rusiji. Po podacima iz 2010. godine godoberinskim jezikom se služi oko 130 ljudi.[2] Postoji samo dva dijalekta, a to su Godoberi i Zibirhali dijalekat, a glavna razlika je u izgovoru.[3] Na osnovu rađenog projekta „ugroženi jezici” godoberinski jezik se klasifikuje kao jezik koji je ugrožen i prijeti mu izumiranje, i to sve na osnovu broja izvornih korisnika.[2]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Antropološki razvoj Godoberinaca nije poznat. Međutim njihov jezik je ono što razlikuje ovu kulturnu grupu od drugih grupa u toj oblasti. U poređenju sa drugim andijskim jezicima, godoberinski jezik se smatra najsličnijim jezicima Čamalala i Botlihca. Što se tiče rječnika primjetne su neke rječi koji dolaze iz avarskog, turskog i arapskog jezika. Nakon pripajanja Rusiji u 19. vijeku, a potom i vladavine Sovjetski Saveza u 20. vijeku, na jeziku Godoberinaca je snažan uticaj ostavio ruski jezik.[3]
Geografska rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Govornici maternjeg (godoberinskog jezika) žive u dva sela Godoberi ( selo „Gjudu” u Godoberu) i Zibirhali (selo „Šalu” u Godoberu). Ova sela nalaze se u sjeverozapadnim planinama na lijevoj obali reke Andi-Kojsu na jugozapadu Dagestana.[3]
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Godoberi nemaju književni pisani jezik, ali se određeni oblik koristi samo u domovima Godoberinaca. U školama se djeca podučavaju na avarskom i ruskom jeziku, a ovo je uticajan faktor smrti za ovaj jezik. Rođeni govornici godoberinskog jezika koriste avarski ili ruski kao pisani oblik komunikacije. Ova dva jezika se takođe koriste pri razgovoru sa ljudima iz susjednih zajednica.[3]
Pravopis[uredi | uredi izvor]
Godoberinski jezik ima pet samoglasnika: i, u, e, o, a.. Ono što je karakteristika za ovaj jezik je postojanje dvoglasnih zvukova, i to tako što dva samoglasnika u jednom slogu prave jedan zvuk, i to je karakteristično samo za godoberinski jezik i nijednom drugom dagestanskom jeziku (primjer:c'ai 'fire').[4]
Početni oblik
(H!H) |
Početni oblik
(HL) |
početni/preferencijalni/finalni
(HH) |
finalni
(H-B) |
Finalni/preferencijalni
(HL!) |
Finalni/preferencijalni
(LL) |
Finalni/preferencijalni
(HH!) |
Finalni/preferencijalni
(LL-B) |
Finalni/preferencijalni/početni
(HH-B) | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Nominativ | gédu 'mačka' | íča 'kobila' | ímu 'otac' | qučá 'vuna' | buRá 'bik' | haí 'oko' | łerú 'pero' | set'íl 'prst' | ziní 'krava' |
Genitiv | géduLi 'Mačka' | íčLi 'kobila' | imúLi 'otac' | qučiLí 'vuna' | buRáLi 'bik' | háiLi 'oko' | łéruLi 'pero' | sét'ilaLi 'prst' | zináLi 'krava' |
Dativ | gédułi 'Mačka' | íčałi 'kobila' | ímułi 'otac' | qučiłí 'vuna' | buRałí 'bik' | haiłi 'oko' | łérułli 'pero' | sét'ilałi 'prst' | zínałi 'krava' |
Ergativ | gédudi 'mačka' | íčadi 'kobila' | imudí 'otac' | qučidí 'vuna' | buRadí 'bik' | haidí 'oko' | łérudi 'pero' | sét'iladi 'prst' | zinadí 'krava' |
Morfologija[uredi | uredi izvor]
Jednina riječi podijeljene su u tri rodne klase: muški, ženski i srednji rod. Pluralne riječi nisu podeljene u rodne slojeve, ali su podijeljene kao ljudska ili predmetna. Postoje dve vrste pridjeva: primarni i učestalni. Većina primarnih prideva ne posjeduje ovblike rodnih slojeva. Četiri tipa učestalnih imaju sldeće oblike: prošlost, sadašnjost, budućnost i ne-budući negativni oblik.[4] Numerički sistem se ne razlikuje mnogo od drugih jezika.
Azbuka[uredi | uredi izvor]
Aa | Ãã | Bb | Vv | Gg | GIgI | Gьgь | Gъgъ |
Dd | Ee | Žž | Zz | Ii | Ĩĩ | Йй | Kk |
KIkI | Kьkь | Kъkъ | Ll | LIlI | Lъlъ | Mm | Nn |
Oo | Pp | Rr | Ss | Tt | TItI | Uu | Ũũ |
Ff | Hh | HIhI | Hьhь | Hъhъ | Čč | ČIčI | Šš |
Щщ | Ъъ | ь | Ээ | Юю | Яя |
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Kibrik, Aleksandr (1996). Godoberi. Munchen: Lincom.