Dimitrije Avramović
Dimitrije Avramović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. mart 1815. |
Mesto rođenja | Sveti Ivan Šajkaški, Austrijsko carstvo |
Datum smrti | 1. mart 1855.39 god.) ( |
Mesto smrti | Novi Sad, Austrijsko carstvo |
Potpis |
Dimitrije Mita Avramović (Sveti Ivan Šajkaški, 15. mart 1815 — Novi Sad, 1. mart 1855) bio je slikar i pisac. Jedan je od začetnika romantizma u srpskom slikarstvu.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rodio se u militarskoj Bačkoj, u Šajkaškom Sv. Ivanu (danas Šajkaš) marta 1815, od oca Mihaila i majke Sare.[2] Srpsku osnovnu školu i gimnaziju završio je u Novom Sadu. Tokom obrazovanja u Novom Sadu pokazao je talenat za crtanje, uz put se izdržavao pomažući novosadske molere. Od 1836. do 1840. godine studirao je slikarstvo na bečkoj Akademiji. U Beču je pripadao krugu oko Vuka Karadžića koji ga je kao slikara preporučio knezu Mihailu. Naslikao je prvi poznati portret kneza Mihaila Obrenovića, završen 1841.[3] Od 1841. do 1852. godine živeo je u Beogradu, a od 1852. godine u Novom Sadu. Prevashodno se bavio likovnom umetnošću. Uporedo je, za potrebe istorijskog slikarstva, istraživao umetničku prošlost, za terenski rad dobio je podršku vlasti, Društva srpske slovesnosti i Jovana Sterije Popovića, i savete od Joakima Vujića. Obilazio je spomenike u Srbiji (Ravanica, Manasija), i putovao je 1846. godine na Svetu goru.[4]
Vrativši se u Beograd, Avramović je napisao i o državnom trošku štampao: Opisanije drevnosti srpskih u Svetoj (Atonskoj) Gori,[5] s XIII litografisanih tablica.U Beogradu 1847 (1849), u velikoj 8 - in strana 82;Sveta Gora sa strane vere, hudožestva i povesnice. Opisana Dimitrijem Avramovićem, živopiscem, u Beogradu, 1848, u 8 - in strana 180.Oba ova dela su vrlo zanimljiva kako za geografa, istoričara, tako i za umetnika. Osim književnih i prevodilačkih radova ostavio je tekstove iz oblasti estetike, likovne kritike, teorije i istorije umetnosti. Doprinos Avramovića u tim oblastima predstavlja mali broj priloga koji su nejednaki po kvalitetu ali pionirski.
Sa deset članaka o problemima umetnosti (Srpski narodni list, 1843 — 1845), koji su nešto izmenjeni prevodi delova prvog poglavlja Vinkelmanove Istorije umetnosti starog veka, dao je podsticaj razvoju teorije likovne umetnosti kod Srba i skromnu podršku formiranju istorije umetnosti. Autor je (1845) i prvog poznatog predloga za osnivanje slikarske škole u Srbiji koji tada nije ostvaren. U dvema knjigama Opisanije drevnosti srbski u Svetoj (Atonskoj) Gori s XIII litografnih tablica (Beograd, 1847/1849) i Sveta gora sa strane vere, hudožestva i povesnice opisana Dimitriem Avramovićem živopiscem (Beograd, 1848) dao je prvi celovit i iscrpan pregled istorije Atosa i njegovih manastira sa opisom celokupnog područja, i publikovao materijala od značaja za srpsku istoriju, opise i crteže nošnji, predmeta primenjene umetnosti, donekle fresaka, i prepise povelja (posebno vredan prepis Nemanjine hilandarske povelje). Ovim je uticao na kulturnu klimu svoga doba i inicirao kasnija istraživanja Hilandara. Poziv (u Srpskom dnevniku, 1852) da mu se šalju podaci za životopise poznatih srpskih slikara začetak je prvog srpskog umetničkog leksikona, ali i pored velikog truda ostao je nedovršen u rukopisu pod naslovom Živopisanjeslavnih živopisaca srbskih. Njegova rasprava sa Živkom Petrovićem (u Sedmici, 1854) jeste prva poznata polemika u srpskoj likovnoj kritici.[6]
Pojavom Dimitrija Avramovića posmatranje umetnosti počelo je da prelazi sa filologa i istoričara na ljude iz likovne umetnosti, i da se osim istorijske otkriva i likovna vrednost umetničkih dela.
Oslikao je ikonostase i zidove Saborne crkve u Beogradu u periodu 1841—1845. Osim toga oslikao je ikonostas i zidove Karađorđeve crkve u Topoli, ikonostas manastira Vrdnika (Ravanica), pravoslavne crkve u Futogu itd. Zbog prerane smrti nije stigao da završi oslikavanje crkve u rodnom Šajkašu. Naslikao je portrete velikog broja značajnih ličnosti svog vremena, među najpoznatijima su portreti Sime Milutinovića-Sarajlije i Vuka Karadžića. Najznačajnija njegova kompozicija je Apoteoza Lukijana Mušickog.
U Hilandaru je prepisivao stare rukopise i živopise značajne za srpsku istoriju. Objavio je i knjige o Svetoj gori i Hilandaru.
Smatraju ga osnivačem karikature kod Srba. Objavio je 1846. godine knjigu "Zlatna zrna", namenjenu mladim i starim čitaocima.[7] Sem po crkvama i manastirima, njegova dela se čuvaju u Narodnom muzeju u Beogradu i u Galeriji Matice srpske u Novom Sadu.
Bio je veliki umetnik i srpski rodoljub.
Umro je u Novom Sadu 1855. godine. Njegovo ime nosi po jedna ulica u Beogradu i Novom Sadu.
Jedno od njegovih dela je ikona Svete Petke koja se zaslugom Nikole Kusovca od 2015. nalazi u Beogradu.[8][9]
Izabrani radovi[uredi | uredi izvor]
-
Aleksandar I Pavlovič, 1834.
-
Vavedenje, 1834.
-
Jovan Petrović Kovač kopija platna Konstantina Danila, 1836.
-
Studija drveta, 1838. (Narodni muzej, Beograd)
-
Vuk Karadžić, 1840.
-
Apoteoza Lukijana Mušickog, 1840.
-
Iguman Hadžija manastira Voljavča, 1842.
-
Joakim Vujić, 1845.
-
Petar Jokić, 1846. (Narodni muzej, Beograd)
-
Skica osnove crkve manastira Manasija, 1846.
-
Dimitrije Isailović, 1848.
-
Sveti Sava, 1852.
-
Sveti Sava (detalj), 1852.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „DIMITRIJE AVRAMOVIĆ - ROMANTIČAR IZ ŠAJKAŠA - Kulturni centar Novog Sada - Kulturni centar Novog Sada”. www.kcns.org.rs (na jeziku: srpski). 2017-02-22. Pristupljeno 2023-02-02.
- ^ Andra Gavrilović: "Znameniti Srbi 19. veka", Beograd 1903.
- ^ Đorđević, Marija. „Knez Mihailo: Lice ranjivog ponosa”. Politika Online. Pristupljeno 2024-02-11.
- ^ Zbornik radova: "Kornelije Stanković i njegovo doba", naučni skup SANU, Beograd 1985.
- ^ Vreme, 29. dec. 1940, str. 8 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. maj 2020). digitalna.nb.rs
- ^ „DIMITRIJE AVRAMOVIĆ - ROMANTIČAR IZ ŠAJKAŠA - Kulturni centar Novog Sada - Kulturni centar Novog Sada”. www.kcns.org.rs (na jeziku: srpski). 2017-02-22. Pristupljeno 2023-02-01.
- ^ Dimitrije Avramović: "Zlatna zrna, za mlade i stare obojeg pola", Beograd 1846.
- ^ Svetu Petku spasli švercom u Srbiju! („Večernje novosti“, 19. april 2015)
- ^ Popović, Djordje (2015-04-22). „Najlepša ikona Svete Petke ponovo u Srbiji”. Bašta Balkana Magazin (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-11-18.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- M. Dimitrijević, Život Dimitrija Avramovića, slikara, Javor, 1892.
- L. Mirković, D. Petrović, Dimitrije Avramović, Zbornik MS DN 5, 1953.
- N. M. Simić, Pokušaj rekonstrukcije biblioteke slikara Dimitrija Avramovića, Zbornik MS DN 11, 1955.
- P. Vasić, Dimitrije Avramović Katalog radova, SANU, Beograd, 1970.
- S. Petković, Istorija umetnosti kod Srba u XIX veku, Zbornik FF 12, 1974.
- D. M. Jeremić, Estetika kod Srba. Od srednjeg veka do Svetozara Markovića, Beograd, 1989.
- Mikić, O. (2010). „AVRAMOVIĆ, Dimitrije”. Srpska enciklopedija. I. Novi Sad, Beograd: Matica srpska Novi Sad, SANU Beograd. str. 41. ISBN 978-86-7946-078-3.
- Paunović, Marinko (1998). Srbi: biografije znamenitih A-Š (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Emka. str. 299.
- Milan Đ Milićević, Pomenik, MS, Novi Sad, 1971
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Biografija na sajtu SANU (jezik: srpski)
- Biografija Dimitrije Avramović (jezik: srpski)
- Pavle Vasić Dimitrije Avramovic
- WHO IS WHO in Serbian art
- Romantičar iz Šajkaša („Večernje novosti“, 15. novembar 2015)
- Izložba Dimitrija Avramovića: Ko je čovek koji je slikao Vuka, kneza... („Blic“, 23. februar 2016)