Dragan Uskoković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragan Uskoković
Dragan Uskoković
Lični podaci
Datum rođenja(1950-00-00)1950.(73/74 god.)
Mesto rođenjaCetinje,, Crna Gora, SFRJ}
UniverzitetFakultet dramskih umetnosti
ZanimanjeDramski pisac, pripovedač i novinar.
Književni rad
Najvažnija dela
  • Pile od sokola, izbor kratkih satiričnih priča, 1989.
  • Đina, satirične priče, 2007. i
  • Čomige, izbor iz dramskog opusa, 2001.
  • Priče, kratke priče, 2019.
  • Prevedene priče, priče prevedene na 12 jezika, 2019.

Dragan Uskoković (Cetinje, 1950) srpski i crnogorski je dramski pisac, pripovedač i novinar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1950. godine na Cetinju. Potiče iz stare učiteljske i svešteničke porodice. Završio je gimnaziju u Podgorici, a kao srednjoškolac glumio je u tamošnjem pozorištu. U Beogradu je studirao i ruski jezik i književnost i etnologiju, raznosio mleko i prao prozore, da bi završio dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti (1978). Živi u Beogradu. Piše na srpskom jeziku.

Najviše je radio novinarske poslove u dnevnim i periodičnim novinama, na radiju i televiziji. Pisao je za Osmicu, Pobjedu, Enigmu, Treći program Radio Beograda, Stvaranje, Jež, Politiku, Večernje novosti, Zastava film, Zeta film, kao i televizijske kuće RTS i TVCG. Pokrenuo je ŽIŽAK prvi enigmatski list za slepe na Brajevom pismu, verovatno jedini na planeti.

Za pozorište je napisao više dela, kao što su Čegović, Jabanci, Prispjenak, Stidna kapica, Ua, kiša, Plajvaz. Njegovo najpoznatije delo Čegović izvođeno je u kontinuitetu više od 25 godina.

Pisao je za film (Božićna pesma, Jove, Mlađi brat), a radio je i za televiziju: Đe to ima, Ko si, šta si i Skriveno blago.

Zastupljen je u antologijama pozorišnog, proznog i satiričnog stvaralaštva. Dela su mu prevođena i na makedonski i uzbečki jezik, a Čegović je objavljen na ruskom u 100 hiljada primeraka. I sam je prevodio sa više slovenskih jezika.[1]

Dela[uredi | uredi izvor]

Objavio je pet knjiga:

  • Pile od sokola, izbor kratkih satiričnih priča, 1989.
  • Đina, satirične priče, 2007. i
  • Čomige, izbor iz dramskog opusa, 2001.
  • Priče, kratke priče, 2019.
  • Prevedene priče, priče prevedene na 12 jezika, 2019.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je više nagrada:

Reč stručne kritike[uredi | uredi izvor]

Matija Bećković: „Jezik je taj koji određuje mere, daje važnost temi i dužinu priči. Uskoković mu služi sa monaškom skrupuloznošću, kao da su zakoni jezika jači od sila života. Autentičan i nepatetičan, zaklonjen iza diskretnog humora, pisac sve čini da se što manje vidi on, a što više njegov svet. Arhaični čovek je živ. Stigao je u grad, domogao se auta, telefona, zamrzivaonika. Pretrajao je, jer je pretrajao njegov jezik i doveo ga do današnjeg dana. Literatura ne zna za sporedne jezike, sporedne ljude, i sporedne ljudske sudbine. Još jednom se pokazalo da je čovek samo ono što se može otkriti na osnovu jezika. Uskokovićev junak se pojavljuje onakav kakav pre njega nije bio za javnost i knjige. Kada je trebalo da se pokaže uvek se doterivao, prerušavao, šminkao. Da bi bio dostojan pamćenja. Ali je tako izneveravao sebe, udaljavao se od života i istine. Ali kao što planinski potok nosi kartonsku kutiju tako i matica jezika nosi tuđicu ili njen nakaradni oblik. Dovoljno je pogoditi prvu reč, a to svedoče Uskokovićeve priče, pa da ostale za njom provrve po višim zakonima i navikama jezika." [7]

Dr Ratko Božović: "U kontinuitetu, stvaralački dosledno, Dragan Uskoković je tkao svoje, i dramsko i pripovedačko, satirično-komičko pletivo, raznobojno i neočekivano, kao znak jasne individualne prepoznatljivosti. Ma koliko da je njegova poetika od ovog vremena, njegova reč je i od onog vremena. Tako je njegovo dramsko delo utemeljeno u tradicionalnoj tkanici. Neobični, do tada nepoznati i mentalitetski snažno oblikovani likovi presreću modernog čoveka originalnom leksikom, neverovatnom idiomatikom... Vrednost Uskokovićeve dramaturgije nije u spoljašnjoj radnji i fejdoovskom zapletu i kad je reč o komedijama, već u unutrašnjem svetu i jeziku njegovih junaka. U stvari, kakve su njegove personae dramatis? Šta je njihova zajednička osobenost? Možda neočekivano – svi su oni prevashodno od usamljeničke građe sačinjeni. Pokazaće se kako urbano postaje usud kolektivnog iskustva, kako dolazi do golemih teškoća u stizanju do identiteta, kao da se smisao i "cilj" individualnog života suočava s utopijom koja ne pristaje na degradaciju ličnosti i na njenu nedelotvornost. I zaključuje – na poprištu autorovog kritičkog etosa prepoznatljiva je namera da se demistifikuju vladajuća uverenja i da se detronizuju uvreženi moralni obrasci."[8]

Dr Zoran Božović: "Kratke priče Dragana Uskokovića pisane su slikovitim, sočnim jezikom i doprinele su snažnom prodoru crnogorskih tema u srpsku i jugoslovensku literaturu. Sud o vremenu u kome živimo Uskoković nam saopštava na brojne pripovedačke načine u knjizi "Pile od sokola", počev od zanimljivog zapleta, in medias res, do narativnog pripovedačkog postupka. Uskokovićev pripovedač ume da bude i ironičan, šeret, gotovo nikad sarkastičan, koji dosledno poštuje autorovu osnovnu ideju i glavnu sižejnu liniju obilato se koristeći nepresušnim vrelom tradicije i narodnog duha i upadicama u vidu umetnutih reči i rečenica, samo sa više ljupkosti i jasnosti u autorovim pričama nego u javnoj komunikaciji. Te "uskočice" – neka mi bude dozvoljeno da napravim lepu kovanicu od junačkog autorovog prezimena – ponekad se javljaju i u mnogo značajnijoj funkciji, kao zamena za poentu na kraju priče... Tematika Uskokovićevih priča je bogata koliko i život kojim se pisac inspiriše: o socijalnim razlikama, inflaciji, moralnim i društvenim devijacijama, birokratiji i birokratskom jeziku, malograđanštini, otuđenosti, dvoličnjaštvu, najrazličitijim ljudskim i društvenim manama."[9]

Rastko Zakić: "Dragan Uskoković duboko razume kontraste i paradokse narodne duše koja željno ulazi u njegove priče, tražeći katarzu i objašnjenje za svoje nesnalaženje u vremenu. Patnja i trpljenje su umesto pobune i otpora, tuga je unutrašnja i intimna, plač je za svoju dušu. Dominantan je Uskokovićev žal za vrednostima koje odlaze u nepovrat pred naletima svakodnevice, krcate nevoljama i nesnalaženjima u novom civilizacijskom poretku. Kao savremenik postmodernizma, Uskoković je na poseban i neobičan način dao doprinos ovom književnom pravcu, iskoristivši svoju čuvenu monodramu "Čegović" kao predložak za sjajnu novu interpretaciju slične teme u priči "Đina". U "Đini" je dosegnut najviši stepen književnog nadahnuća: kako reći nešto veštinom podrazumevanja, humornog pročišćenja i mudrog izbegavanja reči koje bi mogle poništiti krhke granice međusobnog podnošenja u raljama života."[10]

Dr Raško Jovanović: "Humoristički prikazuje crnogorski mentalitet i čoveka vernog patrijarhalnoj kulturi, preko pažljivo izgrađenog toka priče koji nije lišen satiričnih akcenata, njegovo suprotstavljanje pojavama savremene civilizacije koje ne razume i odbija. Kreativni postupak je zasnovan, pre svega na leksici, izgrađenoj precizno i autentično, i saznanju da naš čovek, uopšte iz naše sredine, praktikuje "glumački" način izražavanja, kojim dominiraju duhovitosti, doskočice nad "onima", "gore", "junačenje" gde su baš oni nesporni – pobednici. Uskoković i u novom delu "Prispjenak", na takav način, svojstven inače Nušiću, pokazuje otpor, ovde mladog čoveka prema ženidbi, želju da taj čin svakako izbegne i – ostane slobodan. To glumljenje, to dramsko, omogućuje komediografu postupak da jasnije osvetli i temu i junake našeg vremena."[11]

Dr Mihailo Šćepanović: „Na jezičkom planu Uskoković znalački rabi sve jezičke datosti. Od dvojnog izgovora (ekavskog i ijekavskog), naddijalekatske upotrebe glasa h, po potrebi, njegovog dijalekatskog supstituisanja i izostanka; jasnog pretendovanja da se fonetske karakteristike, poput npr. regresivne asimilacije ne izostave, što sve upotpunjuje opštu stilogenost poruke – oslikavajući ruralno poreklo njenih aktera sa šireg starocrnogorskog prostora“.[12]

Vitomir Teofilović: „Dragan Uskoković, široj javnosti poznat kao pripovedač i dramski pisac, novom knjigom predstavlja nam se kao autor vrhunskih kratkih priča. One su toliko zanimljive i duhovite, da ih čitamo u jednom dahu, kao da su hit roman u sto epizoda. Uskoković je velemajstor smehotvornog umeća – i novim pričama nas zadivljuje kao što nas je očaravao ranijim knjigama priča i drama, a njegova komedija „Čegović“ zabavlja nas više od četiri decenije. Kulturna javnost je bila zadivljena pojavom „Čegovića“: „To je knjiga koja se čekala“. Isto se može reći i za ovu, najnoviju knjigu Dragana Uskokovića – ovo je zbirka priča koja će oduševljavati i buduće generacije! Rečeno spregom drevnog folklornog idioma i sintagme koja sublimira naše današnje stanje zdravlja, pred nama je knjiga koja se ružnoj zbilji smeje u brk, koja nam obara pritisak bolje nego dva bensedina. Krupna pohvala je opšte mesto prigodnih tekstova, ali ovde je čista konstatacija: ovo je knjiga priča za ulazak u srpski panteon pripovedača“.[13]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Za biografiju videti Nova zora, časopis za književnost i kulturu, Prosvjeta, br. 11-12/2006.
  2. ^ UNS :: Specijalne nagrade
  3. ^ https://www.aforizmi.org/info/cg-fest.htm[мртва веза]
  4. ^ NOVINSKI ARHIV - PRIKAZ ČLANKA - DRAGAN USKOKOVIĆ SATIRIČAR GODINE - VEČERNJE NOVOSTI - 2003 - DECEMBAR - 30 - ebart
  5. ^ http://www.radioluna.rs/uzicki-kraj/7136/dragan-uskokovic-dobitnik-nagrade-milutin-uskokovic-za-2013.odinu.html[mrtva veza]
  6. ^ Uručen "Domanović": Pera bez kompromisa | Kultura | Novosti.rs
  7. ^ Predgovor za knjigu "Pile od sokola", 1989.Univerzitetska riječ, Nikšić
  8. ^ Predgovor za knjigu "Čomige", Čigoja štampa", 2001
  9. ^ Kritika "Pile od sokola, Politika, 12. maj 1990.
  10. ^ Pogovor "Paradoksi narodne duše", knjiga "Đina", izdavač "Filip Višnjić", 2007.
  11. ^ Kritika, "Prispjenak", Politika, 15. april 2002.
  12. ^ Esej "O frazeologizmima kod Sremca, Bećkovića i Uskokovića", Međunarodni slavistički susreti, 2007.
  13. ^ Pogovor "Otvorena dramaturgija smeha" za knjigu "Priče", prvi i poslednji pasus, izdavač Alma, 2019. god. ISBN 978-86-7974-697-9.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]