Dragoslav Šiljak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragoslav Šiljak
Lični podaci
Datum rođenja(1933-09-10)10. septembar 1933.(90 god.)
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Jugoslavija
DržavljanstvoSFRJ
UniverzitetUniverzitet u Beogradu
Zanimanjeinženjer
sportista
Sportske informacije
Sport[[]]
Dostignuća i titule
NagradeInostrani član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU)
Osvojene medalje
Predstavljajući  JUG
Vaterpolo
Olimpijske igre
Srebrna medalja — drugo mesto 1952. Helsinki Jugoslavija

Dragoslav Šiljak (Beograd, 10. septembar 1933) srpski je inženjer, naučnik, profesor i sportista, član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU)[1] i osvajač srebrne medalje u vaterpolu na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 10. septembra 1933. godine u Beogradu.[2] Pred početak Drugog svetskog rata, pošao je u osnovnu školu Sveti Sava. Malu maturu je položio u Šapcu. Odrastao je u pobožnoj porodici. Otac Dobrilo je završio bogosloviju u Prizrenu, ali se nije zapopio. Nastavio je da studira i opredelio se, kao i majka Ljubica, za obrazovanje slepe i zaostale dece.

Bio je vaterpolista Crvene zvezde, Severa, Jadrana iz Herceg Novog, Partizana i državnog tima Jugoslavije. Sa reprezentacijom Jugoslavije, kad je imao samo devetnaest godina, na Olimpijskim igrama u Finskoj u Helsinkiju (1952), osvojio je srebrnu medalju.

Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Beogradu, osnovne studije završio je 1957. godine.[1]

Godine 1961. postao je prvi magistar elektrotehnike u Jugoslaviji, a najmlađi doktor tehničkih nauka u državi posle dve godine, 1963. godine.[1] Vaterpolo karijeru je završio 1964. godine, kao igrač Partizana, stigao do titule osvajača Kupa evropskih šampiona. Posle toga je otišao u Ameriku zbog stručnog usavršavanja.

Kasnije je kao saradnik Nase, uz Vernera fon Brauna, Nemca koji se posle rata predao saveznicima, radio na projektu upravljanja raketom „Saturn V” u okviru svemirskog programa „Apolo”. Ova raketa je, nekoliko godina kasnije, ponela prve ljude na Mesec.

Dr Šiljak je od 1964. do 1983. godine bio profesor na Univerzitetu Santa Klara u Kaliforniji.[1] Živi u susednom mestu, u Saratogi, sa suprugom Draganom, arhitektom. Imaju dvoje dece: ćerku Anu, koja je posle studija ruske istorije na Harvardu otišla da predaje istoriju terorizma na Kvinsuniverzitetu u Kanadi, i sina Matiju, elektroinženjera, koji ima svoju privatnu firmu u Silicijumskoj dolini.[3] Od 1983. godine Šiljak je profesor na B & M Swig University Chair, na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, asistent od 1960. do 1963. godine, i docent od 1963. do 1964. godine.[1]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, Srpska akademija nauka i umetnosti ga je 1985. izabrala za inostranog člana.[4]

Godine 2010. dobio je nagradu Richard E. Bellman Control Heritage Award.[1]

Naučni radovi[uredi | uredi izvor]

Knjige

  • Nonlinear Systems: The Parameter Analysis and Design (1969)
  • Large-Scale Dynamic Systems: Stability and Structure (1978)
  • Decentralized Control of Complex Systems (1991)
  • Control of Complex Systems: Structural Constraints and Uncertainty (2010, with A. I. Zečević).[5]

Izabrani radovi

  • "Connective Stability of Complex Ecosystems," Nature (1974).[6]
  • "Connective Stability of Competitive Equilibrium," Automatica (1975).[7]
  • "Competitive Economic Systems: Stability, Decomposition, and Aggregation," IEEE Transactions on Automatic Control (1976).[8]
  • "An Improved Block-Parallel Newton Method via Epsilon Decompositions for Load Flow Calculations," IEEE Transactions on Power Systems (1978).[9]
  • "Lotka-Volterra Equations: Decomposition, Stability, and Structure," Journal of Mathematical Biology (1980) (with M. Ikeda).[10]
  • "Structurally Fixed Modes," Systems and Control Letters (1981).[11]
  • "Decentralized Control with Overlapping Information Sets," Journal of Optimization Theory and Applications (1981).[12]
  • "An Inclusion Principle for Hereditary Systems," Journal of Mathematical Analysis and Applications (1984).[13]
  • "Nested Epsilon Decompositions of Linear Systems: Weakly Coupled and Overlapping Blocks," SIAM Journal on Matrix Analysis and Applications (1991).[14]
  • "Optimal Decentralized Control for Stochastic Dynamic Systems," Recent Trends in Optimization Theory and Applications (1995).[15]
  • "Coherency Recognition Using Epsilon Decomposition," IEEE Transactions on Power Systems (1998).[16]
  • "Dynamic Graphs," Nonlinear Analysis: Hybrid Systems (2008).[5]
  • "Inclusion Principle for Descriptor Systems," IEEE Transactions on Automatic Control (2009).[17]
  • "Consensus at Competitive Equilibrium: Dynamic Flow of Autonomous Cars in Traffic Networks" (2017).[18]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ „DRAGOSLAV ŠILjAK”. sanu.ac.rs. Pristupljeno 24. 1. 2024. 
  2. ^ „Siljak, Drago”. scu.edu. 7. 2. 2021. Pristupljeno 7. 2. 2021. 
  3. ^ „Moj životni put od Čubure do Meseca”. Politika. 6. 9. 2008. Pristupljeno 7. 2. 2021. 
  4. ^ „Dragoslav Šiljak”. SANU. 7. 2. 2021. Pristupljeno 7. 2. 2021. 
  5. ^ a b Šiljak, D. D. (2008-06-01). „Dynamic graphs”. Nonlinear Analysis: Hybrid Systems. Proceedings of the International Conference on Hybrid Systems and Applications, Lafayette, LA, USA, May 2006: Part II. 2 (2): 544—567. ISSN 1751-570X. doi:10.1016/j.nahs.2006.08.004. 
  6. ^ ŠILJAK, DRAGOSLAV D. (1974). „Connective stability of complex ecosystems”. Nature. 249 (5454): 280. Bibcode:1974Natur.249..280S. ISSN 0028-0836. PMID 4833248. doi:10.1038/249280a0. 
  7. ^ Šiljak, D.D. (1975). „Connective stability of competitive equilibrium”. Automatica. 11 (4): 389—400. ISSN 0005-1098. doi:10.1016/0005-1098(75)90088-6. 
  8. ^ Siljak, D. (1976). „Competitive economic systems: Stability, decomposition, and aggregation”. IEEE Transactions on Automatic Control. 21 (2): 149—160. ISSN 0018-9286. doi:10.1109/tac.1976.1101192. 
  9. ^ Amano, M.; Zecevic, A.I.; Siljak, D.D. (1996). „An improved block-parallel Newton method via epsilon decompositions for load-flow calculations”. IEEE Transactions on Power Systems. 11 (3): 1519—1527. Bibcode:1996ITPSy..11.1519A. ISSN 0885-8950. doi:10.1109/59.535693. 
  10. ^ Ikeda, M.; Šiljak, D. D. (1980). „Lotka-Volterra equations: Decomposition, stability, and structure”. Journal of Mathematical Biology. 9 (1): 65—83. ISSN 0303-6812. doi:10.1007/bf00276036. 
  11. ^ Sezer, M.E.; Šiljak, D.D. (1981). „Structurally fixed modes”. Systems & Control Letters. 1 (1): 60—64. ISSN 0167-6911. doi:10.1016/s0167-6911(81)80014-x. 
  12. ^ Hodzic, M.; Siljak, D. (1984). „Decentralized control and estimation with overlapping information sets”. The 23rd IEEE Conference on Decision and Control. IEEE: 1245—1250. doi:10.1109/cdc.1984.272219. 
  13. ^ Ohta, Y; S̆iljak, D.D (1984). „An inclusion principle for hereditary systems”. Journal of Mathematical Analysis and Applications. 98 (2): 581—598. ISSN 0022-247X. doi:10.1016/0022-247x(84)90270-1Slobodan pristup. 
  14. ^ Sezer, M. E.; Šiljak, D. D. (1991). „Nested Epsilon Decompositions of Linear Systems: Weakly Coupled and Overlapping Blocks”. SIAM Journal on Matrix Analysis and Applications. 12 (3): 521—533. ISSN 0895-4798. doi:10.1137/0612037. 
  15. ^ Savastyuk, Sergey V.; Šiljak, Dragoslav D. (1995), „Optimal Decentralized Control for Stochastic Dynamic Systems”, Recent Trends in Optimization Theory and Applications, WORLD SCIENTIFIC, str. 337—352, ISBN 978-981-02-2382-3, doi:10.1142/9789812798862_0022 
  16. ^ Gacic, N.; Zecevic, A.I.; Siljak, D.D. (1998). „Coherency recognition using epsilon decomposition”. IEEE Transactions on Power Systems. 13 (2): 314—319. Bibcode:1998ITPSy..13..314G. ISSN 0885-8950. doi:10.1109/59.667342. 
  17. ^ Chu, Delin; Ohta, Yuzo; Siljak, Dragoslav D. (2009). „Inclusion Principle for Descriptor Systems”. IEEE Transactions on Automatic Control. 54 (1): 3—18. ISSN 0018-9286. doi:10.1109/tac.2008.2009482. 
  18. ^ Šiljak, Dragoslav D. (2017-11-22). „Consensus at Competitive Equilibrium: Dynamic Flow of Autonomous Cars in Traffic Networks”. arXiv:1711.08498Slobodan pristup [cs.SY]. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]