Zadušnice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zadušnice. Ratne godine 1914–1918.
Mihailo Milovanović: Zadušnice, ulje na platnu, 1935–1938.
Cvećare ispred Centralnog groblja za Zimske zadušnice.

Zadušnice su crkveni praznik kada hrišćani posećuju grobove svojih bližnjih i uznose molitve Bogu za njih. Uvek padaju u subotu. Izuzetak su vaskršnje zadušnice.

Najvažniji pomen za preminule je Proskomidija koja se služi na svakoj Svetoj Liturgiji. Pored ovih pominjanja i molitvi za preminule, Crkva je ustanovila posebne dane kad se sećamo naših dragih pokojnika i obilazimo njihove grobove.

Srpska pravoslavna crkva propisala je posebne dane koji su posvećeni molitvi za umrle.

Način obeležavanja[uredi | uredi izvor]

Zadušnice obeležavaju sećanje dana odvajanja duha od tela, člana Crkve. Uvek padaju u subotu, jer je to i inače, u toku čitave godine, dan kad se sećamo preminulih. Na zadušnice se obavezno izlazi na groblje. Tada se obavlja parastos ili pomen. Osvećuje se žito, prekađuje grob i pale sveće za pokoj duša umrlih. Obavezno se uređuje grob.

Koljivo ili kuvano žito se nosi u parohijski ili manastirski hram, kao i na groblje. Na dan zadušnica se služi Sveta Liturgija, i tada sveštenik vinom preliva žito, a posle službe se ide do grobova pokojnika. Pored grobova se pale sveće, a sveštenik obavi obred i okadi grobove. Ako su pokojnici sahranjeni daleko i nije moguće otići na njihove grobove, čitav obred se služi u hramu.

  • Žito simbolično podseća na Hristove reči da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svetlosti sunca. Žito je simbol smrtnog tela i besmrtne duše u svetlosti Carstva nebeskog.
  • Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božije milosrđe kojim se zalečuju rane greha.
  • Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: Ja sam svetlost svetu. Ta svetlost treba da podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Sveća je malena žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao.
  • Daće i podušja se ne daju da se „nahrani“ pokojnik, odnosno, da duša njegova „jede“, nego da se sirotinja nahrani i u molitvama pomene pokojnika.
  • Na zadušnice se deli milostinja. Postoji još jedan vid milostinje koji je kod nas zaboravljen: duhovna milostinja. Duhovna milostinja je poklanjanje duhovnih knjiga.

Datumi obeležavanja[uredi | uredi izvor]

Zadušnice se obeležavaju pet puta godišnje:

  • Zimske zadušnice - obeležavaju se u subotu pred Mesne poklade
  • Prolećne - nazivaju se i vaskršnje jer se obeležavaju u drugi ponedeljak po Vaskrsu (Pobusani ponedeljak)
  • Letnje zadušnice - obeležavaju se u subotu pred Duhove
  • Miholjdanske zadušnice - obeležavaju se pred Miholjdan
  • Jesenje zadušnice - nazivaju se drugačije i mitrovske zadušnice jer obeležavaju u subotu pred Mitrovdan

Izvor[uredi | uredi izvor]

  • "Srpske slave i verski običaji" - Posebno izdanje; "Glas crkve" ("Aleksandrija" Valjevo) - Ljubomir Ranković, protođakon - Šabac, 2003.


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]