Izbori za predsednika Austrije 2004.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Izbori za predsednika Austrije 2004.

← Predsednički izbori 1998. 25. april 2004. Predsednički izbori 2010. →
 
Nominovan Hajnc Fišer Benita Ferero-Valdner
Stranka SPÖ ÖVP
Matična država  Štajerska  Salcburg
Br. glasova 2.166.690 1.969.326
Procenat 52,4% 47,6%

Konačni rezultati izbora po saveznim državama

Predsednik pre izbora

Tomas Klestil
ÖVP

Izabrani Predsednik

Hajnc Fišer
SPÖ

Izbori za predsednika Austrije 2004. su bili 11. predsednički izbori za predsednika Austrije koji su održani 25. aprila 2004. Za izbore su se kandidovala dva kandidata. Pobednik je bio Hajnc Fišer koga je predložila opozicijska Socijaldemokratska partija Austrije (SPÖ). Pobedio je Benitu Ferero-Valdner koja je bila ministar spoljnih poslova u konzervativnoj koaliciji koju je predvodila Austrijska narodna stranka (ÖVP).

Izborni rezultati[uredi | uredi izvor]

Hajnc Fišer
Benita Ferero-Valdner

Rezultati predsedničkih izbora u Austriji 2004.

Prvi izborni krug 19. april 2004.
Kandidat Partija Glasova %
Hajnc Fišer Socijaldemokratska partija Austrije (SPÖ) 2.166.690 52.4
Benita Ferero-Valdner Austrijska narodna stranka (ÖVP) 1.969.326 47.6
Ukupno važećih glasova 4.136.016 100
Nevažećih glasova 182,423 4,2
Izvor: Rezultati predsedničkih izbora u Austriji od 1951.[mrtva veza]
  • Od 6.030.982 registrovanih glasača na izbore je izašlo 71,60%

Izlaznost od malko više od 70% se smatra malom izlaznošću za austrijske standarde.

Na parlamentarnim izborima 2002. konzervativne partije (SPÖ i FPÖ su osvojile 52% glasova, dok su SPÖ i Zelena stranka osvojile 46%. Na ovim izborima mnogi konzervativni glasači nisu izašli na izbore i ovo, zajedno sa Fišerovom velikom ličnom popularnošću, su glavni razlozi za mali broj glasova koje je Ferero osvojila.[1]

Predizborna kampanja[uredi | uredi izvor]

Predizborna kampanja je počela u januaru 2004. godine kada su Fereo-Valdner i Fišer najavili da će se kandidovati za predsednika Austrije. Nekoliko drugih kandidata je takođe najavilo da će se kandidovati, ali nisu bili podržani od strane neke velike stranke, njihove kampanje nisu bile primećene od strane medija, a nisu uspeli ni da sakupe 6.000 potpisa koji će podržati njihovu kandidaturu.

Pre kampanje ÖVP i SPÖ su se dogovorile o „Paktu pravednosti“, koji će nadgledati savez troje koji se sastoji od troje ljudi, koju je predvodio Ludvig Adamovič, bivši šef Ustavnog suda.

Prvi prigovor ovom savezu je uložio SPÖ koji je tvrdio da je ÖVP ukrao jedan od njihovih slogana. Savez je odlučio da to nije fer prema standardima zajednice, ali da nije zabranjeno prema paktu pravednosti. Obe partije su ovu odluku pozdravili kao pobedu svoje strane. Kasnije su obe strane žalile da druga strana daje i predstavlja materijalne vrednosti (uglavnom čokoladu) na mitinzima. Savez je odbio da prihvati te tvrdnje. Ostale žalbe (reklame tokom dogovrene paute tokom Uskrsa, rušenje i uništavanje izbornih postera) su povučene.

Fišerova kampanja je hvalila njegovo iskustvo kao predsednika parlamenta, njegove ekspertize iz ustavnog prava, kao i dokazanu sposobnost da pregovara kompromise. Fereo je u svojoj kampanji izjavljivala da kao posvećeni socijalista, Fišer možda neće uvek pokazivati neutralnost koja se zahteva od predsednika.

Fererina kampanja je isticala njene međunarodne veze, kao i poznavanje mnogih jezika (španski, francuski, engleski, italijanski). Takođe je isticala i njen nastup kao ministra spoljnih poslova u vreme sankcija koje je Evropska unija uvela Austriji. U Fuišerovoj kampanji su tvrdili da je Ferero kao ministar spoljnih poslova pravila mnogo grešaka i izrazili su bojazan da konzervativni predsednik neće doneti neophodnu protivtežu konzervativnoj vladi.

Na početku kampanje, ankete su pokazivalu razliku od 15% u korist Fišera. Tokom kampanje Fereo je smanjila ovu razliku, ali ankete nikada nisu pokazale vođstvo za Fereru.

Posledice izbora[uredi | uredi izvor]

Hajnc Fišer je postao 11. predsednik u istoriji Austrije i 8. koji je izabran na slobonim, demokratskim izborima. Posle pobede na predsedničkim izborima 2010. još uvek obavlja dužnost predsednika Austrije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bundespräsidentenwahl in Österreich 2004 (na jeziku: nemački), 2020-12-28, Pristupljeno 2022-05-01 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]