Istok (grad)

Koordinate: 42° 46′ 51″ S; 20° 29′ 15″ I / 42.7808° S; 20.4875° I / 42.7808; 20.4875
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Istok
Zgrade u Istoku
Administrativni podaci
Država Srbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugPećki
OpštinaIstok
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.5.115
 — gustina11,29 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate42° 46′ 51″ S; 20° 29′ 15″ I / 42.7808° S; 20.4875° I / 42.7808; 20.4875
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina488 m
Površina453 km2
Istok na karti Srbije
Istok
Istok
Istok na karti Srbije
Registarska oznakaPE
Veb-sajt
kk.rks-gov.net/istog/

Istok (alb. Istog, Istogu, Burimi) je grad i središte istoimene opštine u Srbiji, koji se nalazi u zapadnom delu Kosova i Metohije i pripada Pećkom upravnom okrugu. Prema popisu iz 2011. godine bilo je 5.115 stanovnika.[b]

Ovde se nalazi crkva Svetih apostola Petra i Pavla.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Od oslobođenja od turske vekovne okupacije 1912. godine Istok bio je u sastavu Kraljevine Crne Gore, do ujedinjenja sa Kraljevinom Srbijom 1918. godine. Pominje se u Svetoarhanđelskoj hrisovulji cara Dušana 1348. godine kao Istok i susedna sela. U gradiću i neposrednoj okolini postoje:

  1. Manastir Gorioč, metoh manastina Dečana.
  2. Crkva Sv. apostola Petra i Pavla, sagrađena 1929. u čast oslobodilaca Metohije od petvekovnog robovanja pod Turcima. Pred crkvom je bio podignut mermerni spomenik sa uklesanim natpisom u znak zahvalnosti i večnog pomena izginulim ratnicima i oslobodiocima. U crkvi se nalazio duborezni ikonostas sa ikonama i ostalim bogoslžbenim predmetima, dar tadašnjeg srpskog patrijarha Varnave. Za vreme Drugog svetskog rata Albanci su crkvu pretvoridi u zatvor za Srbe iz Istoka i okolnih sela, gde su ih držali do otpremanja u logore Albanije i Austrije. Zatvorenici u crkvi bili su izloženi batinanju i bez osnovnih higijenskih uslova. Posle oslobođenja 1944–1945. tadašnje vlasti su velikodušno prešle preko počinjenih nedela u ime lažnog „bratstva i jedinstva“. Godine 1999. Albanci su, nekažnjeni za prethodne zločine, ponovili svoj pir nad srpskim življem, popalili i opljačkali imovinu i kuće, ubili nekodiko desetina srpskih domaćina, pošto su ih pozvali na tobožnji dogovor u jednu od najvećih domaćinskih kuća, a njihove leševe bacili u seoski bunar koji su potom zabetonirali. Direktora srpske gimnazije u gradu vezali su za dva traktora i vukli ulicama dok nije izdahnuo. Na kraju su sve srpske porodice proterali sa ognjišta.
  3. Ostaci treće srpske crkve, Sv. Đorđa, nalazili su se do 1999. u starom srpskom groblju, neposredno uz zgradu sadašnje opštine Istok. Crkvu je posetio episkop žički, Sava Dečanac, i o njoj pisao u „Bratstvu" 1848. godine. O istoj crkvi piše i srpski istoričar i putopisac M. S. Milojević 1872. i saopštava da je na njenom zidu zatekao zapisanu fresko-tehnikom čitavu povelju. Srpski arheolozi su 1990. godine otkopali ostatke crkve i na severnim delovima zida zatekli ostatke fresaka i natpisa u donjem pojasu slikanog sloja sa pomenom Voina. Nije utvrđeno da li je reč o nepoznatom ratniku ili plemiću Voinu čije ime nosi breg i dolina Vojindo, nedaleko od Istoka. U crkvi su pronađene i nadgrobne ploče sa natpisima iz XVI veka. Tadašnji dom kulture opštine Istok postarao se da nalazište sa crkvom sredi i savremeno prezentuje kao arheodoški park. Nedugo zatim, Albanci su 1999. ceo arheodoški park i ostatke crkve razorili. U bečkom Državnom arhivu čuva se tekst žadbe Srba iz Metohije na nemačkom jeziku. U tekstu iz 1878. godine stoji da je 9. juna ubijen u Istoku Milutin Bukumirović. Serafim Ristić, arhimandrit Dečana u svom Plaču Stare Srbije piše 1864. godine da su arbanaški zlikovci oteli Srbima, Kosti Popoviću i Jovanu Dragoviću, novac, žito, pa čak i odela koja su imali na sebi. Prilikom otvaranja nove zgrade doma kudture srpski istoričari i kulturni radnici su na savremeni način izložili mermerni ornamentisani poklopac sarkofaga iz XIV veka, pronađen u ostacima Studenice Hvostanske. Albanci ga nisu 1999. izbacili niti uništili, ali ga danas posetiocima predstavljaju kao „ilirski kulturni spomenik“. [1]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Istok je grad blizu planine Mokre Gore, na nadmorskoj visini od 488 m. Prosečna godišnja temperatura u Istoku je 10,7 °C. Najtopliji mesec je juli, sa prosečnom temperaturom od 27 °C. Najhladniji mesec je januar, sa prosečnom temperaturom od -10 °C. Brzina vetra ponekad dostiže 120 km/č.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 1961. godine grad je bio većinski naseljen Srbima i Crnogorcima, dok je 1981. godine većinsko stanovništvo bilo albansko. Nakon rata 1999. većina Srba i Crnogoraca je napustila Istok.

Etnički sastav prema popisu iz 1961.[2]
Albanci
  
1.132 42,6%
Srbi
  
1.105 41,6%
Crnogorci
  
174 6,5%
Muslimani
  
86 3,2%
Ukupno: 2.657
Etnički sastav prema popisu iz 1981.[3]
Albanci
  
2.413 53,9%
Srbi
  
1.312 29,3%
Romi
  
377 8,4%
Crnogorci
  
190 4,2%
Muslimani
  
153 3,4%
Ukupno: 4.478
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[4]
Albanci
  
5.043 98,6%
Egipćani
  
29 0,6%
Romi
  
14 0,3%
Bošnjaci
  
13 0,2%
Ukupno: 5.115

Broj stanovnika na popisima:

Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 2.074
1953. 2.111
1961. 2.657
1971. 3.467
1981. 4.478
1991. 6.384

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Republika Kosovo (alb. Republika e Kosovës) jednostrano je proglašena država na teritoriji Republike Srbije, protivno Ustavu Srbije i Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. Prema Rezoluciji 1244, cela teritorija Kosova i Metohije, pravno gledano, nalazi se u sastavu Srbije dok ne bude postignuto konačno rešenje. Srbija ne priznaje jednostrano otcepljenje, po međunarodnom pravu, njene teritorije, preciznije autonomne pokrajine pod privremenom upravom Ujedinjenih nacija (UNMIK). Vlada sa sedištem u Prištini ima defakto vlast nad većinom teritorije, dok pojedine strukture Srbije funkcionišu na severu i u srpskim enklavama.
  2. ^ Popis iz 2011. na Kosovu i Metohiji su sproveli organi samoproglašene Republike Kosovo. Ovaj popis je bio bojkotovan od strane velikog broja Srba, tako da je realan broj Srba na Kosmetu znatno veći od onog iskazanog u zvaničnim rezultatima ovog popisa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ivanović, Milan (2013). Metohija:spomenici i razaranja. Novi Sad: Novi Sad:Prometej. str. 417.  COBISS.SR 278213639
  2. ^ Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961. godine pod2.stat.gov.rs
  3. ^ Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981. godine pod2.stat.gov.rs
  4. ^ Etnički sastav stanovništva Kosova i Metohije 2011. godine pop-stat.mashke.org (jezik: albanski)
  5. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]