Pređi na sadržaj

Kastel del Monte

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kastel del Monte
Castel del Monte
Svetska baština Uneska
Mesto Italija
Koordinate41° 05′ 05″ S; 16° 16′ 15″ I / 41.0847535° S; 16.2709346° I / 41.0847535; 16.2709346
Površina540 m2 (5.800 sq ft)
KriterijumiKulturno dobro: i, ii, iii
Referenca398
Upis1996 (-1976. sednica)
Ugroženostne
Veb-sajtwww.casteldelmonte.beniculturali.it
Kastel del Monte na karti Italije
Kastel del Monte
Kastel del Monte
Kastel del Monte na karti Italije
Panoramska fotografija unutrašnjeg dvorišta od 360°

Kastel del Monte (ital. Castel del Monte; u prevodu: Dvorac na brdu) srednjovekovni je dvorac rimsko-nemačkog cara Fridriha II izgrađenog u periodu od 12401249. godine u pokrajini Apuliji u južnoj Italiji.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pogled iznutra

Fridrih II je verovatno bio nadahnut oktagonalnom Kupolom na steni (džamija u Jerusalimu) koju je video na svom krstaškom pohodu, ali i Dvorskom kapelom Karla Velikog u Ahenu. Osmougao verovatno predstavlja posredni simbol između kvadrata (koji predstavlja zemlju) i kruga (koji predstavlja nebo) — verovatno aluzija na Fridriha kao vladara koga je poslao Bog.[2]

Dvorac je završen 1249. godine i korišćen je pre svega kao lovački dom za Fridriha II do njegove smrti 1250. godine. Kasnije je pretvoren u zatvor, korišćen kao sklonište od kuge i na kraju pao u zaborav. Izborno je posedovao mramorne i stubove koji su pokrali i razneli razni vandali.[3]

Nakon što je vekovima bio napušten, otkupila ga je italijanska vlada 1876. godine za sumu od 25.000 lira, i započela je njegovu restauraciju 1928. godine.

Središnji zaplet u romanu ”Ime ružeUmberta Eka je srednjovekovno utvrđenje ”Aedificium“ koja je zasigurno utemeljena na Kastelu del Monte.

Kastel de Monte je 1996. godine uvršten na UNESKO-v spisak Svetske baštine u Evropi.[4]

Dvorac se nalazi na zadnjoj strani italijanskog novca evra od 1 centa.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Plan dvorca

Kastel del Monte je primer zamka koji, budući da se nalazi izvan grada, ima snažan odbrambeni izgled. O se dvostrukom zatvaranju od spolja, kulama (26 m² visokim), ali i zidovima (25 m²). Ipak, bitan novi element, više karakterističan za gotiku nego za romaniku, je otvaranje u veliko središnje dvorište (veličine 56 m²), ali i nedostatak potoka oko dvorca i mosta na ulazu.[5]

Još jedan detalj, koji dokazuje kako je ova građevina zamišljena više kao dvorac za uživanje nego kao odbrambeni zamak, jesu stepeništa u kulama koje vode na drugi sprat. Ona su, naime, zakrivljena zdesna ulevo, dok je praksa u srednjem veku bila da se stepeništa prave zakrivljena sleva udesno kako bi se onemogućilo eventualnim neprijateljima da idući nagore zamahuju mačevima, dok su branitelji mogli odozgo lagano da se brane zamahujući mačevima u desnoj ruci.

Tlocrt dvorca (ali i njenih osam kula) je izveden isključivom upotrebom osmougla u strogoj simetriji što ukazuje na geometrijsku kompoziciju.

Ulazna vrata plastički su izdvojena i naglašena visokim zabatom, kapitelima i vencem. Podelu unutrašnjosti na dva sprata čitamo spolja po uskom zaobljenom vencu koji obilazi čitavu građevinu i deli je vodoravno.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hubert, Houben. „Castel del Monte”. Federiciana. Enciclopedia Italiana. Pristupljeno 19. 7. 2011. 
  2. ^ Castex 2008, str. 20.
  3. ^ Hindley, Geoffrey (1968), Castles of Europe, Great Buildings of the World, Feltham, Middlesex, England: Paul Hamlyn, str. 149, ISBN 978-0-600-01635-9 
  4. ^ Kastel del Monte na zvaničnoj stranici UNESKO-a
  5. ^ Castex 2008, str. 21
  6. ^ Jadranka Damjanov, Likovna umjetnost II., Školska knjiga, Zagreb. 1994. ISBN 978-953-0-20203-0.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]