Копитњак

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kopitnjak
cvet kopitnjaka
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Asarum europaeum

Kopitnjak (konjsko kopito, kopitnik, omiljnik, leskovnjača, tamnjanče), lat. Asarum europaeum, je veoma varijabilna vrsta višegodišnje zeljaste biljke iz porodice vučjih jabuka (Aristolochiaceae).

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Koren je po tipu žiličast.

Stablo je zeljasto, višegodišnje i raste iz puzećeg, krtog, člankovitog rizoma. Stabljike su kratke, uspravne sa dlačicama.

Listovi su prosti, na stablu ih obično ima dva, bubrežastog oblika. Lisne drške dugačke i dlakave. Liske glatke, slabo kožaste, retko kada dlakave. Na gornjoj strani su sjajne, tamnozelene, na donjoj donjoj prljavoljubičaste. Lisna nervatura mrežasta. Listovi prezimljuju.

Cvetovi su sitni, pojavljuju se pojedinačno između dva lista na vrhu stabljike. Zvonastog su oblika i aktinomorfni. Perijant je spolja zelenkast, a unutra smeđecrven, najčešće sa tri ušiljena režnja. Ima 12 slobodnih prašnika raspoređenih u dva kruga. Cveta od marta do maja.

Plod je čahura sa šest okaca, nepravilno se otvara. Na semenu se nalazi arilus.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Kopitnjak često oprašuju puževi (malakofilija). Puževi imaju lepljivo stopalo i prelazeći preko cvetova, polen se lepi za njega i na taj način prenosi do drugog cveta. Nakon oprašivanja i oplođenja, stvara se plod i seme. Kopitnjak je mirmekohorna biljka, što znači da njeno seme raznose mravi.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Pretežno raste u mezofilnim šumama od nizija do subalpskog pojasa. Veoma je čest u šumi hrasta kitnjaka, graba, brdskoj bukovoj šumi, u mešovitoj šumi bukve i jele, kao i u šumama bora, molike i munike. Tip zemljišta koji mu odgovara je rastresito, plodno, alkalno, neutralno ili slabo kiselo.

Areal[uredi | uredi izvor]

Rasprostranjen je u Evropi (čest je i u Srbiji), južnoj Rusiji, zapadnom Sibiru, kao i u Maloj i srednjoj Aziji.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Koren i rizom kopitnjaka imaju lekovita svojstva. Svi delovi kopitnjaka imaju oštar ukus. Osim što je lekovita, ova vrsta je i otrovna.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Tatić, B.& Petković, B. 1991. Morfologija biljaka. Naučna knjiga. Beograd.
  • Petković, B. Marin, P. & Boža, P. 1995. Praktikum iz sistematike viših biljaka. Nauka. Beograd.
  • Šilić, Č. 1990. Šumske zeljaste biljke. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva: Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]