Краткокљуна гуска

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kratkokljuna guska
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Anseriformes
Porodica: Anatidae
Rod: Anser
Vrsta:
A. brachyrhynchus
Binomno ime
Anser brachyrhynchus
Baillon, 1834
Anser brachyrhynchus
Anser brachyrhynchus

Kratkokljuna guska (lat. Anser brachyrhynchus) je guska koja se pari na istočnom Grenlandu, Islandu i Svalbardu. Migratorna je i prezimljuje u severozapadnoj Evropi naročito u Irskoj, Velikoj Britaniji, Holandiji i zapadnoj Danskoj. Latinski naziv Brachyrhynchus dolazi od grčkih reči brakhus („kratak”) i rhunkhos („kljun”).[2]

U pitanju je guska srednje veličine, dužine 60–75 cm, raspon krila 135–170 cm i mase 1,8–3,4 kg. Ima kratak kljun po sredini svetlo ružičast a crn u osnovi i na vrhu. Telo je sivo-braon, glava i vrat tamnobraon i rep sive boje sa širokim belim vrhom. Najbliži rođak ove guske je Anser fabalis (jedno vreme se smatralo da je u pitanju podvrsta navedene guske) imaju slične obrasce boja ali kljun i noge su im različite boje. Pravi jako piskavo gakanje naročito glasno u letu.[3]

Populacija[uredi | uredi izvor]

Postoje dve velike odvojene populacije Kratkokljunih guski. Populacija sa Grenlanda i Islanda prezimljuje u Velikoj Britaniji, dok populacija sa Svalbarda većinom prezimljuje u Holandiji i Danskoj, manji broj prezimljuje u Norveškoj, severnoj Nemačkoj i Belgiji.

U poslednjih 50 godina populacija Kratkokljunih guski je drastično porasla ugavnom kao posledica zabrane lova. Broj guski koje prezimljuju u Irskoj i Velikoj Britaniji se gotovo udesetostručio sa 30.000 1950 godine na 292.000 oktobra 2004. U Velikoj Britaniji glavna područja na kojima guske prezimljuju su Norfok, Lankašir, i Abendinšer.[3][4][5][6]

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Gnezde se na liticama blizu glečera prevashodno kao zaštita od grabljivica (Arktička lisica) takođe se gnezde i na jezerima. U gnezda polažu 3-6 jaja u maju i leže na jajima 26-27 dana. Posle izleganja mladunčad zajedno sa svojim roditeljima odlaze do najbližeg jezera gde dobijaju perje (oko 56 dana). Seoba na jug je od sredine septembra do početka oktobra, dok seoba na sever od sredine aprila do početka maja.[3]

Ishrana im je gotovo u potpunosti biljna. Leti se hrane širokim spektrom biljaka koje se mogu naći u tundrama. Zimi se hrane usevima uljane repice, šećerne repe i krompira, šteta na usevima može biti velika mada to nije uvek slučaj npr. kupeći lišće i korenje ostalo posle žetve smanjuju mogućnost prenošenja bolesti od kojih ti konkretni usevi obolevaju.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2012). Anser brachyrhynchus. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  2. ^ Jobling 2010, str. 48, 76
  3. ^ a b v g Cramp, S. (1977). The Birds of the Western Palearctic. Oxford. ISBN 978-0-19-857358-6. 
  4. ^ Snow, D.W.; Perrins, C.M. (1998). The Birds of the Western Palearctic (Concise izd.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-854099-1. 
  5. ^ Collier, Mark; Banks, Alex; Austin, Graham; Girling, Trevor; Hearn, Richard; Musgrove, Andy (2005). The Wetland Bird Survey 2003-04: Wildfowl and Wader Counts (Izveštaj). Wetland Bird Survey, BTO/WWT/RSPB/JNCC. ISBN 978-1-904870-50-0. ISSN 1353-7792. 
  6. ^ Banks, Alex; Collier, Mark; Austin, Graham; Hearn, Richard; Musgrove, Andy (2006). Waterbirds in the UK 2004/05: The Wetland Bird Survey (Izveštaj). Wetland Bird Survey, BTO/WWT/RSPB/JNCC. ISBN 978-1-904870-77-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]