Krug (simbol)
Krug - simbol, je uz središte, krst i kvadrat, drugi temeljni simbol.[1]
Simbol uopšte[uredi | uredi izvor]
Kaže Jung:
| „ | Ono što nazivamo simbolom, pojam je, ime ili slika koji, i kad su nam dobro poznati u svakodnevnom životu, ipak sadrže u sebi nešto što povećava njihovo uobičajeno i očigledno značenje. Simbol implicira nešto nejasno, nešto nepoznato ili za nas skriveno... Kada duh pokuša istražiti simbol, privuku ga ideje koje su s one strane onoga što naš razum može shvatiti. Slika točka, na primjer, može nam sugerisati pojam božanskog sunca, ali ovdje naš razum mora priznati svoju nesposobnost, jer čovjek ne može definisasti božansko biće... Budići da se nebrojano toga nalazi sa onu stranu granice ljudskog razumijevanja, neprestasno se služimo simboličkim izrazima da bismo predočili pojmove koje ne možemo ni definisati, ni posve razumjeti... |
” |
Tumačenja simbola krug[uredi | uredi izvor]
- Krug je najprije proširena tačka; srodni su po savršenstvu. I krug i tačka imaju zajednička simoblička svojstva: savršenost, homogenost, odsutnost razlikovanja ili podjele.[1]
| „ | Krug može simbolizirati ne samo skrivena savršenstva praiskonske točke [tačke], nego i stvorene posljedice; drugačije rečeno, svijet ukoliko se razlikuje od svog počela [temelj, osnova]. Koncentrični krugovi predočuju stupnjeve bitka, stvorene hijerarhije; oni su sveopće [sveopšte] očitovanje jedinog i ne-očitovanog bitka. | ” |
Kružno kretanje je savršeno, nepromjenljivo, bez početka, bez kraja i bez odstupanja; stog simbolizuje vrijeme. Vrijeme je slijed jednakih i nepromjenljivih trenutaka koji su svi jedni drugima jednaki. Krug simbolizuje i nebo kružnog i nepromjenljivog kretanja. Zastupanje trajnog, samoobnovljivog, je dovoljno da krug postaje simbol. Poslije i nebo i samo postaje simbol, simbol duhovnog, nevidljivog i transcendentnog svijeta. Krug simbolizuje kosmičko nebo, a posebno nebo u njegovim vezama sa zemljom. U tom kontekstu krug simbolizuje djelatnost neba, njegovo dinamičko uključivanje u svemir, njegovu uzročnost, njegovu primjerenost i njegovu ulogu u providnosti. Po svemu se krug pridružuje simbolima božanstva zaokupljenog stvaranjem, kome ono proizvodi, sređuje i određuje živog.[1] Prema filozofskim i teološkim tekstovima, simbolika kruga se može sagledati ne samo u njegovoj nepromjenljivosti, već i rasprostiranju dobrote, kao ishodište, opstanak i trošenje svih stvari.[1]
Krug u filozofiji mistika[uredi | uredi izvor]
Pseudo-Dionisije Areopagit opisao je kao filozof i mistik veze stvorenog bića s njigovim uzrokom, služeći se smibolizmom središta i koncentričnih krugova: udaljivanjem od središnjeg jedinstva sve se dijeli i umnožava. Nasuprot središtu kruga sve zrake koegzistiraju u jednom jedinom jedinstvu, i samo jedna tačka sadrži u sebi sve ravne crte, koje su jedinstveno iuzjednačene jedne spram drugih, a sve zajedno spram jednog ishoda od koga sve počinje. U samom središtu njihovo je jedinstvo savršeno; ako se od njega malo udalje, malo se i razlikuju; ako se od njega više odijele, više se i razlikuju. Ukratko, što su bliže središtu to je njihovo uzajamno sjedinjenje tješnje,; što su od njega udaljenije, razlika je među njima veća.[1]
Krug u zen budizmu[uredi | uredi izvor]
U zen budizmu često se susreću crteži koncentričnih krugova, koji simbolizuju posljednju etapu unutrašnjeg usavršavanja, postignuti sklad duha.[1]
- Krug je znak ishodnišnog jedinstva i znak neba; pokazuje njegovu djelatnost i ciklično kretanje. Krug je razvijanje središnje tačke, njeno očitavanje.
Prokolo kaže:
| „ | Sve tačke kružnice nalaze se u središtu kruga, koja je njihov početak i njihov kraj. | ” |
Prema Plotinu:
| „ | Središte je otac kruga. | ” |
,
a prema Prema Angelusu Silesijusu:
| „ | Tačka sadrži krug. | ” |
Krug je lik nebeskih ciklusa posebno planetarnih obrtaja i godišnjeg ciklusa što ga prikazuje Zodijak. Krug obilježava ekspanzivnu težnju(rajas). Na sebi postavljeno pitanje: Zašto se nebo kreće kružnim kretanjem? Plotin odgovara: Zato što oponaša razum.[1] Praiskonski oblik je manje krug, nego kugla.- lik jajeta svijeta. Međutim krug je projekcija kugle. I zemaljski raj je bio kružnica. Prelaz četvorougla u krug, kao na primjer u mandali, prijelaz je prostorne kristalizacije u nirvanu, u ishodnišnu neodređenost; prema kineskoj terminologiji, to je prijelaz zemlje u nebo.[1] Simbolizam ipak nije tako jednostavan, jer nebeska nepromjenjljivost nalazi svoj izraz i u četvorouglu, a zemaljske promene u krugu. Krug je je simbol oživljavanja, uobičajeni je oblk svetišta u nomadskih naroda, dok je četvorougao bolik hramova u naroda sa stalnim boravištem.[1]
Krug u muslimanskoj i romanskoj umjetnosti[uredi | uredi izvor]
Oblik kruga, kombinovan s oblikom četvorougla, evocira ideju kretanja i promjene reda ili nivoa. Šema četvorougla iznad kojeg je luk (odsječak kruga) ili koji se lukom produžuje, te struktura kocka-kupola, koje su tako česte u muslimanskoj , a i romanskoj umjetnosti, materijalizuju tu dijalektiku zemaljskog i nebeskog, nesavršenog i savršenog. Takav složeni oblik dovodi do raskida ritma, crte i nivoa, koji poziva potragu za kretanjem, promjenom i novom ravnotežom; on simbolizuje težnju za višim svijetom ili za nivoom višeg života. Postao je klasična slika slavoluka ispod kojega prolazi pobjednički junak: u intelektualnom redu junak je genij koji je riješio zagonetku a u duhovnom redu, junak je svetac koji je svladao niske težnje svoje prirode. Krug upisan u četvorougao kabalistima je dobro poznat simbol. Predočava iskru božanskog skrivenu u materiji, iskru koja materiju oživljava vatrom života.[1]
Krug kod Vavilonaca i sjevernoameričkih indijanaca[uredi | uredi izvor]
Krug je i simbol vremena: točak se okreće. Od najranijeg doba krugom se izkazivala cijelovitost, savršenstvo, njime se vrijeme obuhvatalo da bi se bolje mjerilo. Vavilonci su se služili krugom za mjerenje vremena. Podjelili su ga na 360 stepeni, rastavili na šest segmenata po 60 stepeni; njegov naziv shar značio je univerzum, svemir. Iz ovih premisa izveden je pojam beskonačnog, cikličnog, sveopšteg vremena. Ov slijedi antika, u liku zmije koja grize sopstveni rep. U hrišćanskoj ikonografiji krug, takođe simbolizuje vječnost. Tri spojena kruga simbolišu trojstvo Oca, Sina i Duha Svetog. I kod sjevernoameričkih Indijanaca krug je simbol vremena, jer dnevno vijeme, noćno vrijeme i mjesečeve mijene krugovi su iznad svijeta, a vrijeme godine, krug je oko ruba svijeta.[1]
Krug kod Kelta i srodnih naroda[uredi | uredi izvor]
- Krug kod Kelta ima magijsku funkciju i vrijednost. Keltski junak Kuhulin u cilju odbrane zemlje, na krugu načinjenom od savijene hrastove grane urezuje natpis ogamskim slovima (pismo starih Kelta). Krug je pričvršćen uz stub, a natpis na njemu nalaže svakom ko pročita da prihvati bitku. Krug simbolizuje čarobnu granicu nepremostivog. Krug i u religiji kod Iraca je veliki idol.[1]
Jevrejske i hrišćanska predanja i krug[uredi | uredi izvor]
- Kruga nema u biblijskim građevinama; vizantijskog je porijekla. U građevinarstvu prethodi kupoli. Po uzoru na jerusalimski Sveti grob romaničke crkve prihvataju zaobljeni oblik: takve crkve izrađuju templari.(opatija Fontevraud ). Apsida romaničkih crkava ima polukupolu.
Sveti grob u Jerusalimu evocira veliki svod univerzuma, koji čovjek simbolizuje lobanjom.
- Krug izražava dah božanstva bez početka i bez kraja. Taj se dah nastavlja bez prestanka i u svim pravcima. Da se dah zaustavi nastupila bi resorpcija svijeta. Sunce i njegova slika, zlato, označavaju se krugom. Krug posjeduje univerzalni smisao koji kugla simbolizuje. Okruglost univerzuma i čovjekove glave oznake su savršenstva. [1]
- Romanička je crkva doživljaj čovjekove slike, ali nudi prvenstveno sve simbole savršenog čovjeka, to jest Isusa Hrista . (Pomenimo da riječ Isus u hebrejskom pismu znači čovjek). Riječ upisuje četvorougao u krug božanstva. Četvoroguao iskazuje moć, što potvrđuje i Danijelovo Viđenje četiri zvijeri i četiri kralja. Hrist otkupljenjem razbija četvorougao, jer on je svrgnuti kralj. Od četvorougla ostaje samo krst. Tako Hrist polaže svoju ljudsku prirodu u krilo božansko, a četvorougaoni se čovjek i sam utjelovljenjem i otkupljenjem upisuje u krug. Drugim riječima, čovječanstvo je povezano s božanstvom, kao što je vrijeme s vječnošću, vidljivo sa nevidljivim, a zemaljsko s nebeskim. Znači, čovjekov lik simbolizuje krst i označava stožerne ose. Hram se uvijek gradi na sliku i priliku čovjekovu. Hrišćanski hram proizlazi iz kvadrature prema stožernim osama uvedenim u krug. I tlocrt indijskog hrama je četovorougao, a izraz je četvorne diobe velikog kruga koji simbolizuje solarni ciklus.[1]
Krug u islamskom prednju[uredi | uredi izvor]
U islamskoj prednju krug se smatra najsavršenijim oblikom. Pjesnici kažu da je krug što ga tvore usta najljepši od oblika, jer je savršeno okrugao. O krugu u Islamu kažu:
| „ | Skupljen sam u sebe, bez početka i kraja, ispunjen i savršen, krug je znak apsoluta. | ” |
U islamskoj arhitekturi postavio se problem prijelaza sa četvorogula na krug, budući da je mjesto okupljanja vjernika četvorougaona dvorana, ali je samo kupola dostojna da predoči božansku neizmjerljivu veličinu. U Meki crna kocka Ka`be stoji u bijelom kružnom prostoru, pa povorka hodočasnika ispisuje oko crne kocek krug neprekidnih molitava. Običaj je da se načini krug oko mauzoleja svetac, oko mošeja ili oko mjesta gdje je žrtvovana životinja u trenutku kada dijete dobija ime.[1]
- Rozete ili ruže sa više latica, čest motiv veziva, dekoracije, amajlija i građevinarstva, nalazimo na Srednjem istoku već u predislamskim civilizacijama. Premda su možda imale profilaktičko značenje protiv uroka, čini se da su i slike točkova u obliku cvijeta, te simbol života, tj. trajanja zemaljskog života. U donjoj Mesopotamiji 0 je savšen broj. On izražava sve, znači univerzum. Podjeljen na stepene, broj nula, predstavlja vrijeme. Iz kruga, i iz ideje o vremenu rođen je prikaz točka, koji iz njih potiče; on sugeriše sliku ciklusa koja odgovara ideji jednog vremenskog razdoblja (etimološki, hebrejski jezik povezuje toranj koji je kružan s korijenom okretati, a ljudsko pokoljenje s korijenom okretati se ukrug). Simbolizam kruga podudara se sa simbolizmom vječnosti ili neprestanih početaka.[1]
- Svod nebesa koji se okreće i nebeski točak u persijskoj su književnosti ustaljeni izrazi. Podrazumijevaju ideju sudbine. Omar Hajam piše:
| „ | Kako se točak neba nikada nije okretao po volji mudraca čemu izbrojati njegovih sedam ili osam nebesa, |
” |
Kružni ples derviša mavlavija (derviši obrtači) nadahnut je kosmičkim simbolizmom: oni oponašaju kruženje planeta oko sunca, kovitlac svega što se kreće, ali i potragu za Bogom, koga simbolizuje sunce. Njihov osnivač, najveći pjesnik sufizma, slavio je obilazak duše:
| „ | Okretao sam se sa devet otaca (planeta) u svakom nebu.
Godinama sam se okretao sa zvijezdama... |
” |
Neoplatonska uporedba Boga sa krugom čije je središte svugdje tema je koju nalazimo i u sufija, posebno u Jalad-od-Din-Rumijevom Matmaviju, u Mahmud Shabestarijevom Glolshan-i-Razu (Ručinjak tajni). Rumi suprotstavlja materijalno kruženje pojavnog svijeta krugu apsolutnog bitka. Rumi kaže:
| „ | Kada bi se otvorilo zrno prašine. i u njemu bi se našli sunce i palnete koje uokolo kruže... |
” |
Uopšte krug je simbol onoga što je nebesko: neba, Boga i duše. (Platon je psihu predočio kuglom) Po Jungu je simbol kruga arhetipska slika cjelovitosti psihe, dok je četvoroguao simbol zemaljske materije, tijela i realnosti.[1]
Magijska upotreba kruga[uredi | uredi izvor]
U dvodimenzionalnom svijetu tačka je zarobljena u kružnici i nikada neće pobjeći iz nje. Te snage je i magijska moć kruga. Tako krug postaje fatalan, i u svakom smislu iz njega nema izlaza. Zato su ratnici prije polaska u boj, crtali krug oko sebe, sa namjerom da ih zaštiti od neprijatelja. Zaštitni krug, i njegova zaštitna moć, kod pojedinaca materijalizuju prstenje, ogrlice, alke, narukvice, lančiće ili krune. Svi ti krugovi najmanje su bili ukrasni detalji na tijelima pojedinaca, već su nastali kao magijski zaštitnici i čuvari fizičkog i svakog drugog integriteta. Tu je i objašnjenje običaja da se umrlom skidaju prsten, burma i sl. jer im se duša mora osloboditi i vinuti ka božanstvu. Tek kasnije oni postaju ovovremenski ukras - nakit - običajni estetski ili manirski detalj.
