Letov 21

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Letov 21

vazduhoplovna jedrilica Letov 21
vazduhoplovna jedrilica Letov 21

Opšti podaci
Namena trenažna jedrilica
Posada 1
Poreklo  FNR Jugoslavija
Proizvođač Letov Ljubljana
Probni let maj 1955.
Uveden u upotrebu 1955.
Status neaktivan
Prvi operater Vazduhoplovni savez Jugoslavije
Broj primeraka 1
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Letov 21 je jednoseda vazduhoplovna jedrilica, mešovite konstrukcije. Projektovao ju je inženjer Adrian Kisovec 1954. godine. Proizveden je samo jedan prototip u slovenačkoj firmi Letov iz Ljubljane.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Crtež jedrilice Letov 21

U firmi Letov je inž. Adrian Kisovec u isto vreme radio paralelno na dva projekta Jedrilici Letov 21 jednosed i Letov 22 dvosed. Paralelno sa izradom dokumentacije obavljala se i izrada prototipova ovih jedrilica tako da su završeni u isto vreme. Obe jedrilice su imale prve probne letove u maju mesecu 1955. godine.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Poduprto krilo je postavljeno na gornju ivicu trupa pa je tako dobijena letelica visokokrilni monoplan.

Trup jedrilice Letov 21 je bio elipsastog oblika. Noseća konstrukcija je napravljena od zavarenih čeličnih cevi sa drvenim stingersima (lajsnama) za koje je pričvršćena obloga od imregniranog platna. Vrh kljuna jedrilice je bio obložen aluminijumskim limom. Na kljunu je bila smeštena jednoseda pilotska kabina sa poklopcem od pleksiglasa iz jednog dela. Trup se iza krila naglo sužava prema repu. Kabina jedrilice je bila opremljena setom instrumenata za dnevno letenje.

Krilo jedrilice Letov 21 ima kombinovani oblik, delom je pravougaonog oblika a onda prema krajevima krila ima trapezasti oblik sa zaobljenim krajem. Krilo je klasične drvene konstrukcije sa dve ramenjače. Napadna ivica krila je izvedena kao torziona kutija obložena šperom a ostatak krila oko 65% je obložen impregniranim platnom. Aeroprofil krila je u korenu i sredini Gö 549 a kraj krila Gö 693, vitkost je 15, a razmak između rebara je 33cm. Krila su podupiračima oslonjena na trup jedrilice i u njih su ugrađene aerodinamičke kočnice. Konstrukcija horizontalnog i vertikalnog stabilizatora kao i kormila bili su izvedeni kao i krilo.

Stajni trap jedrilice se sastoji od fiksnog gumenog točka bez kočnice, koji se nalazi ispod kabine pilota i elastične drljače na repu jedrilice.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Letov 21 a prema izvorima[1]

Finesa 1 : 23 pri brzini  km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 250 km/h
  • minimalna brzina 59 km/h
  • maks. brzina aero vuče 120 km/h
  • maks. brzina vitla 90 km/h
  • minimalno propadanje 0,82 m/s pri brzini 62 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 15m
  • dužina 6,9m
  • visina m
  • površina krila 15m2
  • aeroprofil krila Gö 549 / Gö 693
  • maks. opterečenje krila; 23,30kg/m2
Masa
  • sopstvena 260 kg
  • poletna 350 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Jedrilica je korišćena za trenažu pilota jedriličara.

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Ne zna se sudbina prototipa jedrilice Letov 21.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ SHENSTONE, B.S.; WILKINSON K.G. (1963). The World's Sailplanes, Die Segelflugzeuge der Welt, Les planeurs du monde (na jeziku: (jezik: engleski)). Zurich: OSTIV. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • SHENSTONE, B.S.; WILKINSON K.G. (1963). The World's Sailplanes, Die Segelflugzeuge der Welt, Les planeurs du monde (na jeziku: (jezik: engleski)). Zurich: OSTIV. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 07110 11524. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]