Manastir Svetog Nikole kod Kuršumlije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Svetog Nikole
Manastirska crkva
Opšte informacije
MestoKuršumlija
OpštinaKuršumlija
Država Srbija
Koordinate43° 8′ 23″ N 21° 16′ 37″ E / 43.13972° S; 21.27694° I / 43.13972; 21.27694
Manastir Svetog Nikole kod Kuršumlije na karti Srbije
Manastir Svetog Nikole kod Kuršumlije
Manastir Svetog Nikole kod Kuršumlije
Manastir Svetog Nikole kod Kuršumlije na karti Srbije
Vrsta spomenikamanastir
Vreme nastanka1159/1166.
Tip kulturnog dobraspomenik kulture od izuzetnog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Niš

Manastir Svetog Nikole u Kuršumliji je najstarija zadužbina Stefana Nemanje, koju je zajedno sa obližnjim manastirom posvećenom Bogorodici, podigao između 1159. i 1166. godine. Nalazi se na uzvišenju koje se uzdiže nad gradom, iznad ušća Banjske u Toplicu.

Manastirska crkva je danas obnovljena. U planu je obnova kompletnog kompleksa koji se od 1979. godine nalazi pod zaštitom države kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.[1]

U načinu gradnje su primetni vizantijski uticaji (javljaju se sličnosti sa nikejskom crkvom svete Sofije, carigradskim crkvama i Vlahernskom kapijom u sklopu gradskih bedema), ali i prisustvo romaničkih elemenata iz primorja (priprata sa dve kule zvonare, poput crkve svetog Trifuna u Kotoru), što predstavlja svojevrsnu najavu Raškog stila u arhitekturi, koji će nastati svega nekoliko godina kasnije. U unutrašnjosti crkve su otkriveni fragmenti živopisa iz XIV veka, a sam manastir je bio prvi prepisivački centar Nemanjićke Srbije.

Prošlost manastira[uredi | uredi izvor]

Nemanja, koji je vladao Toplicom kao udeoni knez, podigao je, posle manastira posvećenog Bogorodici i manastir posvećen svetom Nikoli, što je, prema njegovim žitijima, dovelo do njegovog sukoba sa starijom braćom, iz koga će izaći kao apsolutni pobednik. Crkva je jednobrodna građevina nad kojom se uzdiže kupola koja je, po uzoru na carigradske crkve kriškasto podeljena. Oltarski prostor joj je trodelan, a u južnom delu je izgrađen poseban deo, predviđen za grobnicu. Nemanjin sin Stefan (veliki župan 11961217, kralj 1217—1228) je dozidao otvoreni egzonarteks (trem) sa dvema kulama zvonarama i još jednim grobnim mestom u jednoj od njih. Početkom XIV veka, kralj Milutin (12821321) je, sa severne strane, dozidao kapelu. Manastirska crkva je bila pokrivena olovom, kao i crkva obližnjeg manastira Bogorodice, zbog čega je i samo mesto (današnja Kuršumlija) u poznom srednjem veku i tokom ranog razdoblja turske vlasti bilo poznato kao Bela Crkva, zbog belog odsjaja Sunca na olovnim krovovima.

Manastir je zapušten posle Velike seobe Srba 1690. godine, nakon čega su mu Osmanlije skinule olovni krov, čime je otpočelo njegovo zarušavanje. Vremenom su ostale manastirske građevine porušene, kao i sama crkva od koje je opstao samo središnji deo, koji je pokriven 1910. godine. Nakon Drugog svetskog rata 1948. godine, otpočeli su radovi na istraživanju celog kompleksa i rekonstrukciji manastirske crkve, koji su okončani 2003. godine. U planu je rekonstrukcija celokupnog manastirskog kompleksa.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Spomenici kulture od izuzetnog značaja”. Arhivirano iz originala 15. 10. 2008. g. Pristupljeno 24. 02. 2009. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]