Marin Getaldić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marin Getaldić
Lični podaci
Datum rođenja(1568-10-02)2. oktobar 1568.
Mesto rođenjaDubrovnik, Dubrovačka republika
Datum smrti11. april 1626.(1626-04-11) (57 god.)
Mesto smrtiDubrovnik, Dubrovačka republika
Naučni rad
PoljeMatematika,Fizika
Poznat poOptika, geometrija

Marin Getaldić (ital. Marino Ghetaldi, Dubrovnik, 2. oktobar 1568Dubrovnik, 11. april 1626), bio je jedan od najvećih dubrovačkih matematičara i fizičara. Poreklom je iz poznate italijanske dubrovačke vlastelinske porodice Getaldić[1][2][3]. Glavna oblast interesovanja u fizici mu je bila optika kojom se tesno bavio, dok je kao matematičar bio poznat po primenama algebre u problemima vezanih za geometriju. Studirao je u Engleskoj, Italiji i Belgiji, a bio je i student poznatog francuskog matematičara Fransoa Vijeta.[1][4]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Marin Bete Getaldić je rođen 2. oktobra 1568. godine u gradu Dubrovniku, tadašnjoj Dubrovačkoj republici,[1][3][4] mada negde se navodi kao godina rođenja i 1566.[2][5] Rođen je u vlastelinskoj porodici Getaldić koja je iz italijanskog grada Taranta u pokrajini Apuliji[2], došla u Dubrovnik još 940. godine.[6] Njegovi roditelji Maro Marinov Jakov Getaldić i Anica Andrije Restić su, uz njega, imali još petoro dece, od kojih četiri sinova - Andrija, Šimun, Matrolica i Jakov, i ćerku Niku. Kako je Nika sa 18. godina pristupila u samostan i tamo postala časna sestra, zbog toga se pretpostavlja da imovinsko stanje ove, ipak veoma ugledne porodice u Dubrovniku, nije bilo previše stabilno u tom momentu.[1]

Osnovno znanje stekao je u svom rodnom gradu kod Franjevaca, a u gimnaziji je stekao odlično znanje latinskog jezika, kojeg je znao skoro kao maternji.[1][3][4] U periodu oko 1590. godine, radio je u različitim državnim službama i kreće se po učenim krugovima u Dubrovniku gde su bili i astronom Nikola Nalješković, filozof i pedagog Marin Gučetić, inače njegov veliki prijatelj, i pesnici Viktor Beselji i Didak Pir. Nekoliko godina kasnije, na poziv Marina Gučetića, napušta Dubrovnik i odlazi da putuje po zapadnoj Evropi.[1][2][3][4]

Marin Getaldić

Godine 1595. je sa Marinom Gučetićem otišao u London, a zatim 1597. godine odlazi u Antverpen u Belgiji. Tu je upoznao Federika Saminiatia, osobu koja ga je dovela do profesora Mikela Kojgneta (engl. Michel Coignet) koji je počeo da im predaje matematiku i preko koga se Getaldić upoznao sa naprednom matematikom i fizikom tog vremena.[3] Iz Belgije dalje odlazi u Francusku, gde se upoznaje sa Fransoom Vijetom, velikim matematičarem i taj momenat predstavlja veliki značaj za dalji Getaldićev rad.[1][3][4][5] Sa Vijetom je održavao veze dugo godina i naučio je od njega dosta stvari vezanih za matematiku, uključujući i algebarske metode kojima se Getaldić koristio u kasnijim radovima, a i zajedno su rešavali iste matematičke probleme.[3] Može se slobodno reći da je Vijet svojim talentom za matematiku ostavio veoma povoljan utisak na Getaldića.[1] Nakon toga, Getaldić i Gučetić odlaze u Italiju gde Getaldić u Padovi upoznaje čuvenog italijanskog velikana astronomije, fizike i matematike, Galilea Galiljea, čija je predavanja slušao.[1][3] Činjenicu da su bili poznanici pokazuju i dva pisma koja je Getaldić uputio Galileu kasnije.[7] Kasnije, kraće vreme je bio u Rimu, gde je na njega i njegov naučni rad ostavio veliki uticaj Kristofer Klavijus (engl. Christopher Clavius).[5] Tamo je objavio dva svoja rada iz fizike i optike.[3][4] Zbog nekog neugodnog događaja, 1603. godine je morao da napusti Rim, a dobio je i zabranu ulaska u taj grad, pa se vratio nazad u svoj rodni grad.[3]

U Dubrovniku je dao najveći deo svog naučnog rada. Zahvaljujući dobroj staklarskoj proizvodnji i radnjama u gradu, intenzivno se bavio optikom i napisao je dosta radova, a uporedo je i izvršavao svoje vlastelinske dužnosti. Juna 1606. godine, za Dubrovačku vlast je obavio jedan veoma težak i opasan put u Carigrad radi pregovora oko harača, koji ga je veoma iscrpeo i verovatno bio zaslužan za kratkotrajan zastoj u njegovom naučnom radu.[4] Čak su u to vreme kružile i priče da je on na tom putu umro, što se ispostavilo kasnije kao netačno. Uspešno je odradio i taj posao, i vratio se nazad u Dubrovnik, gde je nastavio sa svojim radom, ali se i bavio i različitim poslovima i državnim kancelarijama za vina, oružje i slično.[1][3] Godine 1620. mu je skinuta zabrana ulaska u Rim, pa je tamo otišao i proveo samo godinu dana. Vrlo brzo se učlanio u Lincejsu akademiju, ali kada se vratio u Dubrovnik, Akademija ga je neuspešno kontaktirala zbog nekih problema u prijavi, pa nikada nije ispravno prihvaćeno njegovo članstvo.[4] U Dubrovniku se oženio Marijom Sorkočević, takođe iz vlastelinske porodice, sa kojom je imao tri kćerke - Anicu, Franicu i Mariju.[4] Nažalost, njegova supruga umire posle poslednjeg poroda, što ga je veoma pogodilo. Umro je u svom rodnom gradu, 11. aprila 1626. godine.[1][3]

Kako je veliki deo svog naučnog rada za vreme njegovog života Getaldić ostavio neobjavljen, njegova deca i poznavaoci su, ipak nakon njegove smrti objavili dosta njegovih radova, što ga je učinilo poznatim u to vreme.[1] Za njega su njegovi prijatelji govorili da je "je bio anđeo po ćudi i životu, a demon u matematici",[1][2] a smatra se da je prvi to zapisao njegov prijatelj Paolo Skapri.[4]

Naučni rad[uredi | uredi izvor]

Getaldićev naučni rad je zbog vremena ostao nesrazmerno slabo zapamćen, iako je njegov doprinos bio veliki.

Marinovo delo Variorum problematum collectio, 1607, prednja strana

Najveći fokus mu je bila optika i napisao je sedam dela iz te oblasti. Među prvim njegovim delima iz optike bila je rasprava Nonnullae propositiones de parabola (Neki stavci o paraboli) objavljena u Rimu 1603. godine, gde je uspešno vodio raspravu oko toga iz kojih geometrijskih objekata se mogu dobiti dobra ogledala, u odnosnu na znanje tadašnjeg vremena.[3]

U njegovim delima iz optike se vidi i njegovo veliko interesovanje za geometriju, odnosno matematiku, a i taj njegov rad ima značaj i za te oblasti. Ono što se posebno mora istaći jeste to da je gotovo 8 godina pre velikog francuskog filozofa i matematičara Renea Dekarta dao pokušaj primene algebarskih metoda na geometrijske probleme.[1][4][3][8] To je izneo u kolekciji njegovih rešenja za 42 problema iz geometrije, Variorum problematum colletio i u delu De resolutione et compositione mathematica koje je objavljenom 1630. godine.[1] Ovo jeste jedna od najznačajnijih činjenica vezanih za njegov rad. Nažalost nije uspeo da postigne kompletan rezultat, kao što je to kasnije uradio Dekart uspostavivši analitičku geometriju.[1][4][3][8]

Ipak, njegovo najvažnije delo iz matematike jeste De resolutione et compositione mathematica (O matematičkoj sintezi i analizi) objavljeno posthumno.[8] U njima se bavio načinima i obradom analize i sinteze u matematici i geometriji, a u njemu je koristio i slova kao oznake, što je preuzeo od Vijeta, a što se naziva i simbolička algebra.[4][3][1] Ono što tu treba istaći jeste da je i algebarski metod koji je koristio bio onaj Vijetov, a ne klasičan, koji je korišćen u tom vremenskom periodu, što govori da taj njegov rad predstavlja rad sa naprednijom matematikom toga vremena.[8]

Osim spomenutog rada, objavio je i delo Unapređeni Arhimed, odnosno u punom originalnom zapisu na latinskom Promotus Archimedes seu de variis corporum generibus gravitate et magnitudine comparatis. Ovo delo, u kome se bavio upoređivanjem težina objekata različitih vrsta, kao što i sam naslov govori, predstavlja zapravo jedini pravi njegov rad iz fizike, ne računajući optiku, jer je u ostalim uglavnom više doprinosio matematici.[1][4] Delo je objavio u Rimu još 1603. godine.[1]

Zahvaljujući dobrom poznavanju optike i geometrije, odlično je izrađivao ogledala i optičke instrumente. Nakon Getaldićeve smrti, njegov braj Jakov je poklonio parabolično ogledalo kardinalu Frančestu Barberiniju u Rimu, a ono se i danas čuva u Nacionalnom Pomorskom Muzeju u Griniču, Londonu.[4][3]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Po Marinu je Betina špilja, plaža sa pećinom pored Dubrovnika, dobila i ime, jer je on imao nadimak Bete, a tamo je sprovodio mnogobrojne eksperimente iz optike.[9]

Na njegovom imanju koje se nalazi na Pločama, na ulaznim vratima i danas stoji natpis na kojem piše:[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r "Marin Getaldić - Život i Djelo", Marko Vujić, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, Odjel za fiziku, Osijek, 2015
  2. ^ a b v g d Wingfield, William Frederick (1859). A tour in Dalmatia, Albania and Montenegro: with an historical sketch of the republic of Ragusa from the earliest times down to its final fall. London: R. Bentley. str. 297. Pristupljeno 21. 2. 2018. 
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj „Marin Getaldić”. Hrvatski biografski leksikon. Pristupljeno 21. 2. 2018. 
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m O'Connor, J J.; Robertson, E F. „Marino Ghetaldi”. MacTutor History of Mathematics archive. Pristupljeno 21. 2. 2018. 
  5. ^ a b v „Ghetaldi [Ghettaldi], Marino”. The Galileo Project. Pristupljeno 21. 2. 2018. 
  6. ^ Viscountess Emily Anne Beaufort Smythe Strangford (1864). The Eastern Shores of the Adriatic in 1863: With a Visit to Montenegro. R. Bentley. str. 129. Pristupljeno 21. 2. 2018. 
  7. ^ Stipanić E. Dva pisma Marina Getaldića Galileju, Nastava matematike i fizike, 5 (1957), 3-4, pp. 197-205
  8. ^ a b v g Borić, M., Getaldić, Descartes i analitička geometrija, Prilozi 76 (2012), pp. 167–196
  9. ^ „Betina Špilja”. Dubrovnik Digest. Pristupljeno 21. 2. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]