Маслинасти павијан

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Maslinasti pavijan
Papio anubis
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Primates
Podred: Haplorhini
Infrared: Simiiformes
Porodica: Cercopithecidae
Rod: Papio
Vrsta:
P. anubis
Binomno ime
Papio anubis
Rasprostranjenost vrste

Maslinasti pavijan (lat. Papio anubis), takođe poznat pod imenom anubis, je pripadnik porodice majmuna Starog sveta (Cercopithecidae). To je najraširenija od pet vrsta pavijana; naseljava 25 država Afrike, od Malija i Etiopije do Tanzanije i Mozambika na jugu. Izdvojene populacije se mogu naći na nekim planinskim područjima Sahare. Prirodna staništa obuhvataju savane, otvorene travnate površine, kao i šumska područja.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Maslinasti pavijani naseljavaju pojas od 25 afričkih ekvatorijalnih država, s tim da se teritorija preklapa s teritorijom drugih vrsta pavijana. Na mnogim mestima, rezultat se ispoljava u mešanim rasama između vrsta. Na primer, u Etiopiji postoji popriličan broj hibrida između maslinastih i grivastih pavijana (hamadrija). Takođe je zabeležena mešanost između gvinejskih i žutih pavijana. Međutim, iako prijavljene, međurase nisu detaljno izučavane.

Širom svog životnog pojasa, maslinasti pavijani se mogu pronaći u različitim prirodnim staništima, uključujući savane i otvorene ravnice. Ravnice, posebno one blizu šumovitih krajeva, u velikom delu ispunjavaju njihovo stanište. Pavijani takođe obitavaju u džunglama i pustinjama. Prašume u Ugandi i Demokratskoj Republici Kongu nadmorske visine do 4.500 metara predstavljaju utočište nekim populacijama.

Fizičke osobine[uredi | uredi izvor]

Lice ima oblik pseće glave

Ovi pavijani su dobili ime po svom maslinasto-zelenkastom krznu. Naziv „anubis“ dolazi od imena staroegipatskog boga Anubisa koji je često predstavljen sa psećom glavom i njuškom, upravo kakvu sličnu imaju i maslinasti pavijani. Dlaka na licu pavijana je od tamnosive do crne boje. Obojenost je slična kod oba pola, s tim da mužjaci poseduju grivu sa dugačkim dlakama koja se pruža duž leđa. Izuzev grive, mužjaci su i krupniji od ženki - teže oko 24 kilograma i visoki su 70 centimetara, dok su ženke visine do 60 centimetara i težine od 14,7 kilograma. Dužina repa iznosi od 38 do 58 cm.

Kao i ostali pavijani, i maslinasti nemaju ravno lice, već dugačku, izduženu, pseću brnjicu. Upravo s takvom njuškom i četvoronožnim načinom hodanja, pavijani izgledom podsećaju na povećeg psa. Rep je dugačak i stoji u uspravnom pravcu do prve četvrtine dužine, imajući izgled slomljenog repa. Kao i svi uskonosi majmuni, i maslinasti pavijani imaju kese na obrazima gde skladište hranu. Poznati su po svojoj ogoljenoj zadnjici koja je izrazito tamnije boje.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

S obzirom da žive u različitim staništima, maslinasti, kao i uostalom svi pavijani su se prilagodili svaštojedom načinu ishrane. Potražiće hranu na što širem području mogu, jedući zapravo sve što pronađu, uključujući razne vrste biljaka, beskičmenjaka i manje kimenjake. Od biljaka jedu praktično sve njihove delove - lišće, travu, koru, semena, izdanke, cveće, korenje, lišajeve i pečurke. U suvljim regionima, hrana uključuje i insekte, pauke i škorpije.

Poznato je da svi pavijani love omanji plen, od glodara i zečeva do ostalih sisara i majmuna. Granica ovakvog plena jesu manje vrste preživara, kao što je tompsonova gazela. Lov na ove gazele sačinjava 33% od ukupnog lova maslinastih pavijana. Love obično u grupama, gde i mužjaci i ženke učestvuju.

Ponašanje i razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Majka sa mladunčetom

Maslinasti pavijani žive u čoporima od 15 do 150 jedinki kojima vlada matrijarhat. Čopor sačinjava nekoliko mužjaka, veliki broj ženki, kao i njihova mladunčad. Kao i kod ostalih primata, poput gorila i šimpanza, postoji složena društvena hijerarhija. Svaki pavijan ima određen položaj u čoporu. Dominantnost ženki je nasledna, tako da ćerke imaju skoro isti položaj kao svoje majke. Mužjaci, pak, moraju da pridobiju svoj status. To ispoljavaju u okršajima sa drugim mužjacima koje će pokušati da dovedu u pokornost.

Bolji pristup parenju i pronalaženju hrane pripada onim majmunima sa višim činom u čoporu, tako da su svađe i tuče česte među mlađim mužjacima koji stalno žele da pridobiju viši položaj. Pošto ženke ostaju u istom čoporu celog života, a mužjaki se konstantno sele, često se nađe novi mužjak koji će pokušati da zauzme svoje mesto u novom čoporu. Obično stariji mužjaci, kojima opadne društveni hijerarhijski status će se preseliti u novi čopor.

Ženke su seksualno zrele sa 7 do 8, a mužjaci sa 7 do 10 godina. Početak ovulacije je signal mužjacima da su spremne za parenje. Tokom ove faze, ženkama koža oko zadnjice natekne i pocrveni jarkom crvenom bojom. Zbog otoka se ženke teže kreću i bivaju podložnije raznim zarazama i bolestima. Dominantniji mužjaci imaju veće šanse za parenje iz prostog razloga što su jači i uspevaju da zadrže one mlađe podalje od ženki.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Kingdon, J.; Butynski, T.M; De Jong, Y. (2008). Papio anubis. IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2008: e.T40647A10348950. Pristupljeno 27. 8. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]